|
|
| < | srpanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
Spoji moje usne sa svojima. Podari mi blagost ovoga neba pod kojim stojiš, da i ja iskusim tvoje ljubavi moć. Jer vjerujem. Ja duboko, u ponorima ovoga bića koje si zarobio u svoje srce, vjerujem da ćeš doći i pokazati mi vječni mir. Ako ti podam zadnju suzu iz usahloga srca, premorenih očiju i otužne sjene onoga što sam nekada tvrdila da jesam, hoćeš li iz mene istrgnuti blagost milosti koju si mi dosada poklanjao?
Ja ne znam tko si ti. Tvoja izdaja moja je java. U kojoj živim, u kojoj pronalazim nadu i spas.
Šum i zvonki glasovi. Kao da si u daljini, ali te mogu osjetiti. Lebdiš nadmnom i čuvaš me, moj anđele. To je sve što ću ikada vidjeti, ikada osjetiti, nečemu se predati.
Ali onda opet, ti nisi tu. Materija tvojeg postojanja iščezla je zajedno s okrutnošću u tvojim riječima. Zar ti, nakon svega, doista vjeruješ u odcjepljenje srodnih duša? Ti, čija vječnost je nepobitna, patiš od moje smrtnosti. Kao takav pratiš svaki moj korak. Miris moje kože tjera te da mi dođeš. Ali ne dolaziš. I to je u redu. Samoća je moj dom u kojemu čuvam uspomenu na tebe i molim te, samo jedno... nemoj me zaboraviti. Dok dišem, demonsko dijete nasilno stvoreno biti će moj spasitelj.
***
***
