|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
Melodija...Oh...Tako je snažna.
Prodire u pukotine rana novoga svanuća. Ležim u pritajenoj sjeni uz blagi ocrt nečega što se nekada zvalo svjetlo. Udisaj mirisna zraka ispunjava nemirno jutro. Tonem u neispavani san, sklapajući vijeđe oslikane bolnim suzama. Nemoć, izvjesna i nepopustljiva, prelazi blijedim licem udovice. Sjedila je pokraj mene povučena u neki duhovni vir kaotičnih emocija. Oči, crne poput ugasloga žara, poput ugljena prirode beživotno su gledale u moje očnjake, makar je ona...još bila živa.
Dotakoh još jednu od tipki. Nježan ton stopio se s valom umorne tuge. Doticaj s neživom stvari koja je hranila moja osjetila bio je uzbuđujuć. Vrhunac. Vampir tempom bržim od svake skladbe svira najtišu i najsporiju melodiju. Udovica prilazi začarana u smjeru moga pogleda. Uzdiše poput najslabije djevice. Potom vrisak. Pada mrtva. Tama klizi njenim tijelom. Baršun dodiruje procvjetalu ružu. Grotlo pakla otvara se za nju. Umire od sebe. Od svojih svijetlih trenutaka u životu, guši se u vlastitim suzama. Trenutak u vječnosti, zastajem i promatram transformaciju nepobjedivog lika iz bajke. Suze, krvavije od najmednije krvi koju sam ikada kušala klize njenim licem. Oh...moja sestra.
Vellota se pridigne iz svoje crnine. Šapat tiši i od mrtva srca zaziva me.
"-Pij."
I pila sam. Kao nekada od Angelusa. Kako je ona pila od mene bijesna na smrtni čas. Pretvorih je u vampira na svoj način, na način okrutne boli i potpunog uništenja svega onoga što je poznavala. Vječno će živjeti uz moj bok. Dok ne odlučim drugačije. Bila je tako prekrasna, utvara, demon mojih bogova, prkos i inat svega živoga.
...
...
