Cloudly Sky, Crystal Rain, Orphic Storm

utorak, 23.10.2007.

Vampir

7. VAMPIR

U glavi mi se još nije sve posložilo kako treba. Amy nije bila uz mene kako bi mi sve objasnila, a Emily je postala osvetoljubiva vampirica.
Tada mi je u glavi buknuo bijes.
I Emily je bila bijesna. Željela se osvetiti zbog toga što joj je netko oduzeo ljudski život. I pomislio sam, sve je to bilo zbog mene. Uzrujala se kad sam Adriana i nju zamijenio s Amy. Zatim je odlučila naći novo društvo, i onda je prohodala s onim nekim Jasonom i onda je postala…
Udarilo mi je u glavu kao grom. Jason. On je vampir. On je ugrizao Emily.
Ta nova mogućnost mi je proširila horizonte i zastrašila me. Munjevito sam se okrenuo i praktički trčeći otišao do Amyne kuće. Amy je bila tamo. Znao sam da je mogla osjetiti nadnaravno. Bio sam apsolutno bijesan.
„Koji je vampir ušao u grad?“ Zarežao sam čim je otvorila vrata.
„Luke…ja ne znam tko je ugrizao Emily. Mi smo jedini vampiri u gradu.
Sad mi je sinula još jedna, strašna ideja. Zgađeno sam je pogledao.
Iskrivila je svoje savršeno lice u zapanjeni, gotovo prestrašeni izraz i stala govoriti: „Luke, mi ne napadamo ljude. Nisam ja…nisu ni Michael ni Eric, nije moguće. Kad sam ti rekla da se hranimo životinjama nisam ti lagala…LUKE!“ Zavapila je.
Posramio sam se samog sebe i ispričao se: „Oprosti mi…ja…ne znam što mi je došlo…ali…imam neko moguće rješenje…“
Otišao sam do njihove knjižnice, velike prostorije koja je vjerojatno imala više knjiga nego gradska knjižnica…
„Vampiri…vampiri, vampiri, vampiri…“ mrmljao sam, tražeći pravi naslov.
Amy me upitno pogledala.
„Tip se zove Jason. Siguran sam, Emily i on su jedno vrijeme hodali.“ Brzao sam, prelijećući police brzim pogledima, vršcima prstiju gladeći hrptove knjiga… „ Nikad ga nisam vidio, i da, znam da to može biti i prezime…“
Tada sam se sjetio. Mozak mi je radio sto na sat, zaokupljen kompliciranim rješenjima, a bilo je potrebno samo pitati Adriana za ime. Otvorio sam mobitel i brzo utipkao broj. Stopalom sam tapkao po ulaštenom parketu. Adrian se javio nakon trećeg zvona.
„Adriane, oprosti mi molim te, znam da se ljutiš na mene, ali molim te, molim te reci mi kako se zvao onaj dečko s kojim je Emily hodala.“ Mitraljeski sam izrekao, nadajući se da ovaj razgovor neće biti naročito neugodan.
„Ti znaš gdje je Emily?“ Upitao je srdito, ali sa znakovima zainteresiranosti.
„Da, znam i reći ću ti, obećajem, ali molim te reci mi kako se zvao, važno je.“
„Logan Jason. Tako mu je ime. Sad mi molim te reci…“
Odsjekao sam mu glas sklapanjem mobitela istovremeno kršeći još jedno obećanje.
„Logan Jason.“ Rekao sam Amy. „Znam za onog Logana, čarobnjaka iz Povijesti Crne magije,“ ushodao sam se da nađem knjigu, „ali ovaj bi trebao biti vampir zar ne?“ Bio sam siguran da sam zvučao histerično.
Amy je izgledala prestravljeno kad sam joj rekao ime.
Uhvatila me za ruku i šapnula mi: „Luke, dođi, idemo. Smiri se.“ Povela me kroz vrata i sjela za računalo. Prsti su joj mahnito letjeli preko tipki. Prisilio sam se da se smirim, dok je ona marljivo tražila po internetu. Lice joj se na trenutak namrštilo… Prošlo je otprilike pola sata kad je napokon progovorila.
„Luke, sad me pažljivo slušaj.“ Rekla mi je, prilično strogo. „U gradu se nalazi još jedan čarobnjak. Nisam ti ništa govorila. Nisam te htjela uzrujavati, ali ipak si osjetio opasnost. Logan. Logan Jason se nalazi u gradu. Emily je očito izlazila s njim. Logan nije vampir, ali poznato je da on prijateljuje s nekolicinom vampira. Vrlo je vjerojatno da je netko od njih ugrizao Emily. I pretpostavljam da neće tu stati. Iako je Logan vrlo moćan crni mag, surađuje s vampirima. Oni dobivaju svoj dio. Uopće se ne bih iznenadila da ovdje žele stvoriti pravu močvaru vampira. Ovdje je vrlo oblačno i prilično hladno, savršeno za vampire. To bi bila katastrofa. Ako im je to plan, Luke, moramo ih spriječiti. Ja znam da Michael, Eric i ja hoćemo. Barem ćemo pokušati. Tebi dajem na izbor.“ Završila je.
Pohvatao sam sve te informacije, a zatim rekao: „Ako oni zbilja žele stvoriti gnijezdo vampira u ovom gradu i onda se proširiti, borit ću se. Ali što Logan time dobiva?“
„Ne znam.“ Iskreno mi je odgovorila Amy, „vjerojatno to radi iz zabave, želi izazvati kaos i metež. A možda ima i više ciljeve.“
„Pretpostavljam da nemamo previše vremena. Moramo djelovati sad kad ih je malo, zar ne?“
„Da, moramo biti brzi i učinkoviti.“ Rekla je, i dalje ne mijenjajući izraz lica. „Pozvat ću Michaela i Erica.“
Sklopila je oči. Izgledala je kao da se jako koncentrira, čelo joj se blago mrštilo. Nekoliko sekundi kasnije, u prostoriji se pojavio stup dima. Udario je o parket, a iz magle je izašao Eric, onako visok, elegantan i savršen, zabrinuta izraza lica.
„Koliko vremena?“ Kratko je upitao Amy.
„Malo…dva dana najviše.“ Odgovorila je.
Nekoliko minuta kasnije pred kućom se čulo jako škripanje kočnica, a kroz vrata je banuo Eric, također visok i prelijep.
„Vidio sam ga.“ Rekao je uz mračan osmijeh. Lice mi se mahnito okrenulo prema njegovu. „ Uz šumu. Troje vampira je uz njega. Dvije žene i jedan tip.“
„Da, osjetila sam ih prije minutu-dvije. Tek su ušli u grad…“
Amy se uspravila do pune visine. Lice joj je bilo ozbiljno, odlučno. Nikada prije nije izgledala toliko predivno koliko u ovom trenutku. Bila je savršena.
„ Onda je vrijeme da ih posjetimo.“ Rekla je dok su joj se usne rastegle u zaista zlokoban osmijeh. „ Idemo.“
Michael pak je izgledao zbunjeno, zureći u mene.
„Povest ćemo Lukea?“ upitao je u nevjerici.
Zaustio sam da se pobunim, ali Eric mu je odgovorio prije mene.
„Da. Luke je sada već prilično jak čarobnjak. Spreman je. Ako to želi, naravno.“ Eric me pogledao kao da očekuje odgovor.
„Naravno da želim“ rekao sam mračno, „ baš me zanima kakvi su se to stvorovi doselili u grad…“ Završio sam. Svi smo krenuli prema autu, onom istom crnom BMW-u. Nebo je bilo toliko crno da se činilo nemoguće da sunce ikada više proviri kroz njih.
Zatim se začulo režanje. Iza ugla su se pojavile četiri prilike. Dvije žene, lijepe, blijede, iako se nijedna nije mogla mjeriti s Amy. Jedan muškarac, visok, tamnokos također zgodan, ali nije ni izbliza dorastao Michaelu ili Ericu. I jedan muškarac koji je bio čovjeka. Plave kose, visok, ali ne previše, zgodan. Prepoznao sam ga. Bio je to onaj čarobnjak iz knjige. Logan kojem se ne spominje prezime… izgledao je kao da mu je najviše 20 godina. Zaprepastio sam se kad sam ga zamislio zajedno s Emily.
„Zdravo, društvo“ obratio nam se hrapavim glasom s podsmjehom u glasu.
Michael i Eric su tiho zarežali, ali Amy je stala uz mene, mršteći se.
„Vratite se odakle ste i došli“ Priprijetila im je, „ovo nije mjesto za razmnožavanje vampira.“
„Ne budi drska, balavice mala!“ Prosiktala je jedna žena. Iskesila je očnjake u grozomornu grimasu.
„Daaaaaaakle,“ otegnuo je Logan istim hrapavim glasom, „vi nam se namjeravate suprotstaviti, je li? Vas četvero?“ Grohotom se nasmijao.
„Petero“ javio se visoki, elegantni glas. Pojavila se Emily, gledajući u Logana s najdubljom mržnjom.A ja sam se odjednom sjetio svog izgubljenog sna. Predvidio sam Emilyno preobraženje. Osjetio sam ubod nevjerojatne krivnje. Mogao sam je spasiti…

-17:56- Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>