UmoranJack

kriza.

petak, 23.04.2010.

Uhvatila me kriza,
ne izdaleka već iz bliza,

drži mi glavu pod vodom tuge,
osipan samoćom poput kuge,

tražim u tami poznato lice,
fale poznate tvoje sitnice,

vuče kuglu noga sama,
nije komedija, satirična drama,

teški lanci sive sjete,
pali borci prve, druge i treće čete,

snage mi manjka za borbu daljnju,
volja za naprijed odstranjena na panju.

Nema ni riječi više,
i disanje je sve tiše.

komentiraj (1) * ispiši * #

milka.

četvrtak, 22.04.2010.

Uhvatim se kako kalkuliram,
slađe i veće, gledam, biram,

iako se radi o kuni dvije,
tko zna iza koje se bolja krije.

Kuna više ili ti manje,
s lješnjakom ili ove tanje.

Ovog puta biram na slijepo,
da mi i ne paše bit će mi lijepo.

komentiraj (0) * ispiši * #

čuvar.

srijeda, 21.04.2010.

Ako bez mene spava,
pa da moja ruka i nije prava,

samo zato što pored ne stojim,
kažeš, mali, ja se bojim.

Ljubavi mojoj recite dragi ljudi,
pazim na nju dok se ne probudi.

komentiraj (0) * ispiši * #

knjiga.

Skupljam riječi za objavit knjigu,
onako, praktičnu, u koricama figu,

reći će vam ona kako se smijat,
pokazat čime se ove zime grijat,

upoznat sa tajnama zdravog života,
kako doći do željenog jack pota.

Po jedan savjet na svakoj strani,
objašnjeno tko-što zašto rano-rani.

Koje boja ide uz radni dan,
piti čaj ili zlatni pan.

Zašto da šiške makneš od oka,
koje su prednosti tvoga boka.

Piti mlijeko da ili ne,
ukratko reći će ti knjiga sve.

Koje raspoloženje pogled otkriva,
iza ćelavog momka tko se skriva.

Objavit ću knjigu kada skupim novce,
sjedit na livadi i čuvati ovce.

komentiraj (1) * ispiši * #

brža.

Prestigla me sreća jučer,
kada sam čekao večer,

sjedeći ispračao dan,
u društvu rijeke sjaja.

Podigla se prašina,
vidim nije mašina,

proletjela pored putnog smeća,
možda tvoja, ali i moja sreća.

komentiraj (1) * ispiši * #

bijeg.

utorak, 20.04.2010.

Bježi misao,
nisam zapisao,

u sjećanju je nema,
praznog kućnog trijema,

gledam u prazno,
bez riječi kao pod kaznom.

komentiraj (0) * ispiši * #

sven.

četvrtak, 08.04.2010.

Bunio se jadan konj,
probudio ga je nogu znoj,

za kopita nije znao,
bio mlad dok je krao.

Kod konja nije dugi nos,
konj kad laže hoda bos,

nervoze strašne more ga danju,
tužio se plačući hrastovu panju.

Što da radim,
pete me svrbe,

još mi samo treba,
da zaradim grbe.

Panj mu pruži papuče i poviče:

Biti ćeš poseban, jedinstven,
grbavi konj Sven.