anđeli.

ponedjeljak, 23.11.2009.


Čujem, zvona zvone,
anđeli dobivaju krila,

ako je tako,
zašto ih nema moja majka mila.

Možda su majke same po sebi takve,
možda su krila detalj sitan,

možda je to osnovni razlog,
zašto nam nikad ne okreću leđa,


komentiraj (1) * ispiši * #

vračanje po.

nedjelja, 22.11.2009.


Htio bih, a nisam bio,
leći i znati, sutra si tu,

vidio, al sam krio,
trebao poći, a ležao u kutu.

Preskakali me kao jarak,
stisnut kao čvarak,

pjevao u svom snu,
pratio unutarnju bunu,

režanje želudca,
netko kao iznutra kuca,

vračanje sadržaja,
plus po došlo do kraja.


komentiraj (0) * ispiši * #

strah.

subota, 21.11.2009.


Drago moje društvo,
meni je mučno,

gledati vas dok tapkate
pričate, al` ne pitate,

čemu te suze u očima,
kako je tužno noćima,

gledati u premen svijeća,
bojati se da ti obeća,

sjena koja te prati,
odlazi i neće se vratit.

komentiraj (0) * ispiši * #

životinja.

petak, 20.11.2009.

Mnogo je glava vezano lancem,
previše ruku spriječeno kolcem,

teške riječi parale zrak,
dana nema, samo mrak,

kosti se vide, sive rane,
jauci glasni, logor bez mane,

zveckanje zdjela, udarci tupi,
klečanje na betonu, ležalje u rupi.

Možda preživim da to nekom kažem,
čovjek je životinja, vjeruj, ne lažem.


komentiraj (0) * ispiši * #

vrijeme je.

U malenu svijetu velike oči,
previše vide, žele poći,

velike želje malih ljudi,
prijetnja prstom inat budi,

ne mogu više pognute glave,
neću ćorke hoću prave.

U magli guske iskaju hranu,
krilima mašu, al` ne prelaze branu,

može li tko povesti boljem raju,
na ulicu il` skup al` početka kraju.

Nije važna u kuverti valuta,
na cijeni sir, ovčja skuta,

mali al` ne manje bitan,
čovjek prost, bankovno sitan,

morat će uzet pero u ruke,
riješiti sebe i svoje muke.

Povući jednu al` debelu crtu,
neću samo stajat` umorno u vrtu,

plašiti ptice mahanjem ruke,
raditi kruh bez puno buke,

vrijeme je da čujete i moj glas,
vrijeme je za trk kraj za lagani kas.

U ovo doba para i kosti,
osvrčem se vidjeti tko će me bosti,

tko će slijedeći baciti nož u leđa,
boli jako il` samo vrijeđa,

učinak je isti ne bojim se reći,
uvijek se nađe od velikog veći.


komentiraj (1) * ispiši * #

zraka.

četvrtak, 19.11.2009.

Sunčeva je zraka,
razbila pokušaj mraka,

da postane cijelog dana,
siva četvrtkova mana,

otklonila sumnju svaku,
okrenila ploču i traku,

mijenjala zimu za ljeto
zamijenila prvo i peto.

komentiraj (0) * ispiši * #

magla.

četvrtak, 05.11.2009.



Skriva se grad,
noć je jesenja, mjesec je tu negdje,
mislim, nije mlad.

Vidim i male zvijezde,
pometane u neki red,
nije mliječna staza,
tek strossmayerov slijed.

Tik do njega veliko crveno oko,
mali t-com zmaj lebdi visoko.

Još je noć tiha, jesenja, duga,
ima li kraj u magli i ova pruga?








komentiraj (1) * ispiši * #

koliko-toliko.

srijeda, 04.11.2009.


Koliko sam puta rekao ne,
koliko sam puta zanemario sne,

koliko sam puta zatvorio oči,
koliko sam puta probdio noći,

koliko sam suza prosipo` a znao,
koliko sam dodira besplatnih dao,

toliko je dana čekanju danih,
toliko je trenutaka vaganjem pranih,

ma koliko te gušilo da nemaš zraka,
toliko je moja ljubav uzela si maha.

Možda se od tebe skriva pravo stanje,
koliko bolje gledaš postaje sve manje.





komentiraj (0) * ispiši * #

sad.

utorak, 03.11.2009.


Osjećaj da su svi ispred mene,
putem me prestižu, bježe poput sjene.

Vučem kuglu neispunjenih želja punu,
zapeo u blatu, svi kao da me kunu.

Još je i zima pokazala zube,
fale još vatromet, baloni i trube,

da proslavimo još jedan pad,
da dam do znanja da je to sad.

komentiraj (0) * ispiši * #

spas.

ponedjeljak, 02.11.2009.


Par ispraznih riječi,
pogledi u prazno,
osmjeh kisel,
slijeganje ramena mazno.

Odmahivanje rukom,
lagani treptaj,
mumljanje u bradu,
očekivani kaj!?

Još pokoja riječ,
za osiguranje da će peč,
bezvoljnost i umor u glasu,
spašavaju ljudsku rasu.

komentiraj (0) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>