U malenu svijetu velike oči,
previše vide, žele poći,
velike želje malih ljudi,
prijetnja prstom inat budi,
ne mogu više pognute glave,
neću ćorke hoću prave.
U magli guske iskaju hranu,
krilima mašu, al` ne prelaze branu,
može li tko povesti boljem raju,
na ulicu il` skup al` početka kraju.
Nije važna u kuverti valuta,
na cijeni sir, ovčja skuta,
mali al` ne manje bitan,
čovjek prost, bankovno sitan,
morat će uzet pero u ruke,
riješiti sebe i svoje muke.
Povući jednu al` debelu crtu,
neću samo stajat` umorno u vrtu,
plašiti ptice mahanjem ruke,
raditi kruh bez puno buke,
vrijeme je da čujete i moj glas,
vrijeme je za trk kraj za lagani kas.
U ovo doba para i kosti,
osvrčem se vidjeti tko će me bosti,
tko će slijedeći baciti nož u leđa,
boli jako il` samo vrijeđa,
učinak je isti ne bojim se reći,
uvijek se nađe od velikog veći.
Post je objavljen 20.11.2009. u 00:03 sati.