starost.

Bliski susret samoce i starosti
izazivaju u meni necu reci tjeskobu ,
ali tugu s gorcinom u svakom slucaju da.
Vjerujem da se svi mi susrecemo
manje-vise s usamljeno-starim
ljudima kojima kad malo porazgovarate
s njima ne treba nista , samo topla rijec ,
da ne kazem drustvo koje bi im popunilo
pustu i neizbjeznu starost..

Kad sam bila mlada sve mi je trebalo, sada mi
nista ne treba reci ce vam svi stari koji
najcesce i zive sami..

Danas na ovaj dan kada posjecujemo drage nase
kojih vise nisu fizicki s nama,
kojima cesto i lik zaboravljamo,
zbog kojih se i nerjetko osjecamo usamljenima,
ako vec ne usamljenima , onda su nam bar priredili
tuzan dan ..

Zar vas nije strah starosti ?
Mene nije starosti koliko me je strah mjesavine samoce i starosti..
Da, ja ne zelim biti star i sam,
mozda je vrijeme da se potrudim
da tako i ne bude.

Reci cete , prilicno cudno vrijeme za takvu odluku ,
jer ipak na danasnji dan se obilaze groblja..
Znam, cudno , ali je odluka ..
Ne zelim vise biti sam , dosta je ..

Uzimam svijece i idem.