posao.

Rodis se ,siromasno djetinjstvo,rat te prekine u 4.razredu osnovne skole.
Od tada sam netko drugi.
Priznajem osjecam se prevarenim.
Odjednom imam 24.g.,ovog puta radim,
nakon nezavrsene vise elektrotehnicke skole u Osijeku.
Naravno da sam se odmah zaposlio
da rasteretim roditelje.Stao sam na 5 ispita. Krenuo me neki
optimizam,kupio kucu na kredit,na 20godina.
Drzao me optimizam sve do danas.
Radim posljednji tjedan,idem na biro..
Sutra moram reci ocu i svojima da cu dobiti otkaz,
opet osjecam se prevarenim,mozda pomalo
i razocaranim..
Isti osjecaj i kao kad sam u Kutini docekao svoj 10. rodendan,
ocekivao sam poklone ,
ma biti ce mi i tata ovdje(nije bio).
Kakvi pokloni, pa mi smo u izbjeglistvu.
Sjecam se da sam vecer prije razmisljao,ma mozda ce biti nesto
drugacije:), naravno da nije.
Sto sad?

Osjecam se prevarenim. 25000Eu vracati cu(ako uspijem) 20godina.
Imam 26godina i ne vidim neku svjetlu stranu svega toga.
Mozda moja dva psa,o da,drze me na zivotu.
Zar trazim mnogo? Pa ljudi, zelim samo raditi,a zivjeti od toga.
Osjecam se prazno,jer imati 26 godina i reci ocu ostao sam bez posla,sram
me je.
Zelim biti taj koji ce pomoci!
Zelim raditi!