Dobrodošli na moj blog na kojem pišem o raznim svakodnevnim temama iz vlastitog kuta gledanja
subota, 30.06.2018.
Hrvatska u osmini finala
Foto screenshot YouTube
Malo tko je vjerovao u ovakav uspjeh naše reprezentacije na SP-u u Rusiji. Da će proći skupinu sa devet bodova i samo jednim primljenim golom nije ni Vakula mogao prognozirati.
Vratimo li se skroz natrag u kvalifikacijski ciklus i pogledamo li kroz što su sve Mandžo i ekipa prošli, moramo im skinuti kapu.
U kvalifikacijama smo imali mnogo oscilacija i veliko nezadovoljstvo navijačkog puka, pa pretkraj samih kvalifikacija "hladan tuš" u liku izbornika Zlatka za kojeg se govorilo da je samo premosnica za kraj kvalifikacija. Da, trebao je Dalić odraditi samo one dvije utakmice u dodatnim kvalifikacijama i nisu mu se davale velike šanse za uspjeh, a što je on napravio ?
U veoma kratkom periodu Dalić je probudio i najuspavanije igrače, vratio reprezentaciju iz ponora smrti i odveo u Rusiju. Dokazao je gazdi Zdravku da reprezentaciju ne može voditi trener kojem u CV-u stoje jedino Lokomotiva i Dinamo, a kad uza sebe još imate velikane poput Ivice Olića i Dražena Ladića, uspjeh vam je zagarantiran. Na koncu, kad pogledate roster igrača, pa tko može sumnjati u nešto veliko, u spektakl ?
Velika stvar je i u tome što je izbornik sve posložio onako kako mora biti, a ako netko nije zadovoljan time, neka se pridruži Nikoli u Solinu na kavi. Da, zatreslo se u medijima udaljavanje Nikole Kalinića iz reprezentacije, ali to tako mora biti. Niti vodonoša ne smije poremetiti atmosferu i rad u reprezentaciji, a ne jedan igrač kojem je dolazak u Rusiju već velika nagrada od izbornika i stožera, budući je imao brutalno lošu sezonu u klubu. Time što je napravio, Nikola je samo sebi naštetio. Nikome drugo. Naši su rutinski dobili Nigeriju koja se pak pokazala solidnom reprezentacijom, protiv Messija i ekipe smo bili velemajstori. Onako pospremiti Lea Messija u džep može samo Strinić, igrač koji je mnogo puta osporavan, a sada igra najljepši nogomet u karijeri.
Zadnja utakmica u skupini se pokazala samo formalnošću, a naši su je opet odradili na nivou. Kako je rekao gospodin Dalić, nema A i B reprezentacije. Postoji samo reprezentacija.
Svi reprezentativci, od prvog do zadnjeg, pokazali su zašto su tu gdje jesu. Borbenost, ustrajnost...sve za domovinu, hrvatski narod, navijače i hrvatske branitelje. Ovako kako igraju, tako se igra na Mundijalu za svoju državu i dok tako igraju ići će naprijed.
Nakon Islanda, izbornik gospodin Dalić je istaknuo kako će u ovih par dana skupiti snage za dalje jer moraju. Moraju jer nisu došli samo proći skupinu.
U osmini finala čekaju Danci, ali vjera u naše je iznad svega.
U današnjem članku o jednom ukusnom jelu - riži s mljevenim mesom.
Rižu možemo spremiti i poslužiti u više varijanti, a ja sam se za danas odlučio na varijantu s mljevenim mesom.
Najprije na ulju popržimo ili popirjamo mljeveno meso (cca 0.450 kg) nekih 10ak minuta da ono pusti svoj "šug", a zatim dodamo začina po volji i vode da prekrije meso. Pustimo da voda proključa i zatim kuhamo na tihoj vatri 10-15 minuta.
Kad je meso gotovo, pustimo ga da odstoji dok skuhamo bijelu rižu.
Čim je riža skuhana, prelijemo ju umakom od mljevenog mesa i promiješamo.
Kad smo dobro promiješali sve sastojke, jelo možemo pustiti da odstoji nekoliko minuta kako bi riža dodatno upila umak, a možemo ga i odmah poslužiti.
Ovaj put se nisam htio "igrati" sa začinima, te sam u umak od mljevenog mesa samo dodao nekoliko zrna sitne soli i nisam se prevario.
U posljednjoj utakmici u skupini naši su svladali Islanđane i potvrdili 100%-tni učinak u skupini, te sa ukupnih devet bodova idemo dalje u osminu finala gdje nas čekaju Danci. Neće biti lako, ali naši, nakon ove tri utakmice, mogu stvarno daleko. Rekao bih, do finala.
Večeras sam pratio naše do pobjede uz tikvice koje su mi, nakon nove pobjede, baš dobro legle. Našim reprezentativcima tikvice i nisu toliko potrebne, ali budimo gostoljubiva nacija kao i Islanđani, pa pozovimo islandsku reprezentaciju na naše Jadransko more. Nek se okupaju i odrade par treninga plivajući sa 5-6 kg tikvica na leđima, haha, a mogao bi i Leo malo izmijeniti svoje treninge, jer kroz iglene uši je ostao u Rusiji.
Već nekoliko dana u velikim trgovačkim centrima traje ljetna rasprodaja koja će trajati cijelog ljeta.
Tako su veliki 'šopingholičari' došli na svoje i onaj najvrući dio dana, ako ne žele provesti na plažama, će provoditi po rashlađenim trgovinama. Možda će pokupovati i nekoliko komada odjeće i obuće, neplanirano.
Dok je ovo razdoblje za njih najveći životni užitak, djelatnicima u trgovačkim centrima zasigurno nije, ali tako je i gotovo.
Dok se zimi grijemo, ljeti se rashlađujemo po trgovačkim centrima, heh...
Evo malo autorskih fotografija iz jednog trgovačkog centra...
Srećom, rasprodaja je tek krenula, pa su hodnici trgovačkog centra još uvijek poluprazni, ali kako vrijeme bude odmicalo, gužva će biti sve veća i veća.
U drugoj utakmici na Svjetskom prvenstvu naša reprezentacija je ostvarila veliku povijesnu pobjedu pobijedivši Argentinu rezultatom 3:0, te je nakon 20 godina ponovno osiguran plasman u drugi krug natjecanja na svjetskoj smotri.
Čestitke Anti Rebiću, Luki Modriću i Ivanu Rakitiću na postignutim golovima, te svim reprezentativcima na odličnoj igri i povijesnom rezultatu za našu Hrvatsku !
Bilo je zadovoljstvo pratiti naše Vatrene sinoć u prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu u Rusiji u kojoj je ostvarena vrlo važna pobjeda nad Nigerijom. Upisani su prvi bodovi na prvenstvu s kojima je naša reprezentacija trenutačno na čelu ljestvice u skupini, "skupini smrti".
Naš Suba nije se ni oznojio od posla jer su dečki odradili lavovski posao na terenu. Vida i Lovren su fenomenalno zatvorili sve puteve prema našem golu, blokirana je nigerijska špica Ighalo, a krilni igrači su dupliranjem pozicija onemogućili proboje po bokovima. Ono što je Nigerija htjela igrati, igrala je naša Hrvatska.
Brzom tranzicijom lopte i trkom, bez stalnog cjepkanja igre i vođenja ljubavi s loptom, naši su iskoristili nigerijske slabosti i bili su, nakon dugo vremena, opet oni pravi Vatreni na koje smo navikli i koje želimo gledati.
Gorio je Kaliningrad, na tribinama zadovoljna lica hrvatskih navijača, a momci su na travnjaku pokazali da ne igraju za neke tamo ljude u sjeni i u foteljama, nego za svoju domovinu, hrvatski narod i hrvatske branitelje. Hvala vam, dečki, zato i jest ova pobjeda od 2:0 tako slatka. Hvala vam, dečki !
Važno je istaći kako od 1998-e Hrvatska nije pobjedila u prvoj utakmici na velikom natjecanju. Bilo je mukotrpno nakon lošeg starta izboriti plasman u drugi krug, ali sada to više nije.
Sada se može udariti šakom o stol i čvrsto tvrditi kako sve ovisi o našoj igri, kako smo sami kovači svoje sreće, ali ostanimo smireni i čvrsti u glavama kao i naši Vatreni. Još su tu Argentina i Island, jako neugodni protivnici koji su remizirali u međusobnom susretu. Čak je i Messi promašio penal, ali nepotrebno je gledati tuđu igru. Neka naši igraju svoju i idemo u nove pobjede.
Koliko smo se puta zatekli u nekom dućančiću, supermarketu ili trgovačkom centru usred "akcije" ?
Nekome je to svakodnevni dio života i u takvim situacijama postupa sasvim smireno, kao da sprema nedjeljni ručak, dok je većini to stresna situacija.
Vjerojatno smo se više puta pitali zašto se netko bavi takvim "poslom", zbog čega i slično. Sitnog lopova koji ukrade par komada mesnih narezaka i pašteta, donekle možemo i razumijeti, ali za one koji u svojim pohodima ispražnjuju police trgovina opravdanja nema.
Da se razumijemo, nipošto ne opravdavam sirotog lopova mesnih narezaka i purećih pašteta, ali uzimajući u obzir gospodarsku i financijsku sliku naše države, donekle ga razumijem. Žalosna je samo činjenica da je taj sitan lopov ponekad prisiljen primijeniti silu kako bi došao do željenog zalogaja, a pritom često nastradaju nedužni.
Na meti sitnih lopova najčešće su male trgovine u trgovačkim centrima ili u zavučenim dijelovima gradskih ulica bez kvalitetne zaštite, iako su često žrtve sitnih krađa i brendirani dućani. Njih najčešće "operiraju" mlađi delikventi i profići. Za delikvente nema problema, njih se lako riješiti, dok profesionalca ne možeš uhvatiti bez pomoći tehnike.
Zašto se krade ?
Kod delikvenata je problem u odgoju i u obiteljskim problemima, dok profesionalcima su krađe dobro razvijeni biznis. Naime, preprodavajući ukradenu robu ostvaruju značajnu zaradu, a teško im je stati na kraj, budući veoma dobro poznaju zakonske propise.
Krađa u trgovačkim centrima će uvijek biti, a svi koji su zaduženi za spriječavanje istih moraju biti stalno na oprezu i ne riskirati bespotrebno. Bolje pustiti budalu da odnese, nego riskirati svoje zdravlje i na koncu - svoj život.
U četvrtak, 14. lipnja, počinje 21. izdanje Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji.
Naša "repka" predvođena livanjskim izbornikom Dalićem i kapetanom Modrićem igra protiv velike Messijeve Argentine, uvijek nezgodnog Islanda i male, ali dinamitne Nigerije.
Hrvatska je poznata po mnogobrojnim kafićima, ali i po tome da u svakom "bircu" imate najmanje 4 izbornika i 6 trenera. Istina, ta brojka ponekad zna biti i ekstremno veća, ali u jednoj nogometnoj zemlji poput naše Hrvatske to nije nimalo čudno. Svaka utakmica je popraćena pametovanjem kako bi tko postavio taktiku, koga bi odmah u žrvanj, a koga kasnije i obavezno se na svaki sučev zvižduk iz petnih žila sucu opsuje sve odreda. Tako je to kad nam je glava u balunu. Ne daj Bože da je na kraju utakmice naš tim poražen. Eee, tek onda kreće urnebes, ludnica, pakao na ulicama.
Eto, prekosutra kreće Mundijal, po 21. put, a već danima naši "izbornici" su u akciji od 5 ujutro. Raspravlja se o Argentini, Islandu, Nigeriji, Daliću, Modriću, a onda se otvori i rasprava o Mamiću i bijegu u Međugorje. Sve tzv. izbornici uzimaju u obzir kako bi se uz jutarnje kafenisanje u bircu međusobno prepirali oko velikog nogometnog natjecanja.
Što će tek biti kad krenu utakmice ?
Svaki birc će od 19 do ponoći biti pod opsadnim stanjem "kockaste" vojske hrvatskih navijača, a pivo će teći kao Niagara. I ne daj Bože da nas dinamitni Nigerijci odmah u startu poljuljaju, jer moglo bi biti belaja na hrvatskim ulicama. Pa, evo ni Senegalce nismo razvalili u zadnjoj pripremnoj utakmici. Sve je stoga moguće, pa čak da i "dalićevci" bace u delirij cijelu naciju eventualnim "kršom i lomom" jedne velike Argentine.
Savjetovali bi Dalića naši "izbornici" kako bi trebala dvojica-trojica uzet po metar konopa i svezat se za Messija, ne dat mu disat, ali kako ćeš mu ne dat disat kad on jednim potezom izbaci cijelu ekipu madridskog Reala !?
Realnost je ta da naši mogu u drugi krug, ako se ne "useru" pred Islanđanima, ali dalje od osmine će teško. Teško jer ih tamo sigurno čeka francuska žandarmerija. Valjda neće i Daliću pasti na pamet staviti žandarsku na glavu, kao tati Ćiri 98-e !
Ipak, možda nas u Rusiji ne čeka ruski rulet, nego ruska bajka. Možda se naši vrate iz Rusije s ljubavlju i zlatom.
Auuuuu...koji bi to tek delirij bio. Gorila bi cijela Hrvatska, od Iloka do Umaga, od Čakovca do Dubrovnika. Gorilo bi sve, gore nego 91-e !
Do tada, udobno iz naslonjača ili sa šanka pratit zbivanja u Rusiji i vjerovat' u čudo.
Neki se bezbrižno izležavaju, dok je nekima i vikend radni
Foto Internet
U današnjem članku dvije zanimljive teme - izležavanje do podneva i radni vikend.
Kad nam se pruži prilika, svi ju iskoristimo za bezbrižno izležavanje u krevetu do podneva ili vrludanje naokolo bez nekog posebnog zadatka. Rekli bismo da se tada maksimalno opustimo i ležerno ubijamo vrijeme ne radeći ama baš ništa. Takvi su nam trenutci zlata vrijedni i kroz njih se psihički hranimo. Ipak, postoji i ona grupica ljudi koja ne može samo sjesti i ništa ne raditi, ne mrdnuti stražnjicu s mjesta satima. Iako se svijet neće srušiti ako baš tada ne naprave to, oni to moraju napraviti. Uvijek nešto vrte preko ruku jer su u protivnom izvan sebe. Ponekad nas takvi ljudi nerviraju do krajnjih granica, ali opet ih shvaćamo i bezuvjetno podržavamo.
U kojoj smo mi skupini ?
Vidimo li sebe u izreci "tko rano rani, dvije sreće grabi" ili smo pristalice bezbrižnog izležavanja do podneva, a ponekad i do kasnog poslijepodneva ?
Ja sam i tamo i amo. Ako imam taj dan puno obaveza, ustajem rano. Ako nemam, do podneva ljenčarim izležavajući se.
Foto Internet
Većina nas radi od ponedjeljka do petka i vikend nam odlično dođe za odmaranje ili druženje i izlet s najbližima, ali što je s onima koji rade primjerice u trgovinama i trgovačkim centrima, kojima je i vikend radni ?
Raditi "i svetke i petke" nije lako, pogotovo s psihološke strane. Dok se ostali provode s najbližima, mi smo na svom radnom mjestu. To treba moći podnijeti. S jedne nas strane pritišće to što tada nismo sa svojima, a s druge što većina poslodavaca ne cijeni rad "i svetkom i petkom" u onoj mjeri u kojoj bismo mi htjeli. Ipak, šutimo i radimo jer smo, s neke strane, prisiljeni na to. Tako nam je, kako nam je. Besposličariti je divno, ali od besposličarenja se ne živi. Koliko god nam teško padao odlazak na posao i podnošenje poslovnog stresa, moramo raditi.
Moramo iz razloga da prehranimo sebe i svoju obitelj. Drugačije ne ide, a s vremenom dođe i onih naših "pet minuta slave". Razdoblje kada se isključimo od svega, te se duševno nahranimo za nove izazove koji su pred nama i čekaju da ih svladamo.
Danas je biti podstanar u velikom gradu sasvim normalna stvar, ali podstanarski život nije bajka. Mnogo je tu odricanja i teške borbe za preživljavanje.
Stignu primanja (plaća) negdje polovicom mjeseca, a već krajem i početkom idućeg počinjemo stezati remenje. Računi za struju i vodu svakim mjesecom nam se čine sve većim i većim, iako zapravo nisu.
Problem svih zaposlenih, bili oni podstanari ili ne, su upravo preniska primanja koja su nezamisliva i neshvatljiva za hrvatske prilike.
Zašto je državni minimalac već godinama ispod normale !?
Pitanje za naše političare, ali već znam da oni imaju barem 250 spremnih alibija i da ih ne peče savjest što netko u državi jedva živi od danas do sutra, dok se gospoda voze u skupocjenim automobilima svjetske klase. Nakon svake smjene vlasti, na svim razinama, dolazi do novih natječaja za nova vozila, dok se "stara" davaju tko zna kome i gdje i za koliko novca. Čak je i upitno gdje završe novci od eventualne prodaje "starih" vozila - u državnoj blagajni ili u privatnim džepovima pojedinaca.
Mogao bih ovako do sutra naklapati, ali sve stane u nekoliko riječi.
Dok nekima teče med i mlijeko, drugi se kupaju u krvavim suzama !
Vrijeme je za promjene. Istinske promjene, ne prazna obećanja !
Nakon dugo vremena razmišljanja odlučio sam otvoriti ovaj blog na kojem ću pisati o svojim razmišljanjima, o svojim pogledima na neke događaje iz svoje okoline, te o još mnogim drugim zanimljivim temama.
Tko želi, neka prati moj blog i pročita zanimljive tekstove.
Kome nisam zanimljiv, nastojati ću ga privući zanimljivim objavama...možda uspijem :)
