nedjelja, 10.06.2018.

Neki se bezbrižno izležavaju, dok je nekima i vikend radni

Foto Internet

U današnjem članku dvije zanimljive teme - izležavanje do podneva i radni vikend.

Kad nam se pruži prilika, svi ju iskoristimo za bezbrižno izležavanje u krevetu do podneva ili vrludanje naokolo bez nekog posebnog zadatka. Rekli bismo da se tada maksimalno opustimo i ležerno ubijamo vrijeme ne radeći ama baš ništa. Takvi su nam trenutci zlata vrijedni i kroz njih se psihički hranimo. Ipak, postoji i ona grupica ljudi koja ne može samo sjesti i ništa ne raditi, ne mrdnuti stražnjicu s mjesta satima. Iako se svijet neće srušiti ako baš tada ne naprave to, oni to moraju napraviti. Uvijek nešto vrte preko ruku jer su u protivnom izvan sebe. Ponekad nas takvi ljudi nerviraju do krajnjih granica, ali opet ih shvaćamo i bezuvjetno podržavamo.

U kojoj smo mi skupini ?
Vidimo li sebe u izreci "tko rano rani, dvije sreće grabi" ili smo pristalice bezbrižnog izležavanja do podneva, a ponekad i do kasnog poslijepodneva ?

Ja sam i tamo i amo. Ako imam taj dan puno obaveza, ustajem rano. Ako nemam, do podneva ljenčarim izležavajući se.

Foto Internet

Većina nas radi od ponedjeljka do petka i vikend nam odlično dođe za odmaranje ili druženje i izlet s najbližima, ali što je s onima koji rade primjerice u trgovinama i trgovačkim centrima, kojima je i vikend radni ?
Raditi "i svetke i petke" nije lako, pogotovo s psihološke strane. Dok se ostali provode s najbližima, mi smo na svom radnom mjestu. To treba moći podnijeti. S jedne nas strane pritišće to što tada nismo sa svojima, a s druge što većina poslodavaca ne cijeni rad "i svetkom i petkom" u onoj mjeri u kojoj bismo mi htjeli. Ipak, šutimo i radimo jer smo, s neke strane, prisiljeni na to. Tako nam je, kako nam je. Besposličariti je divno, ali od besposličarenja se ne živi. Koliko god nam teško padao odlazak na posao i podnošenje poslovnog stresa, moramo raditi.

Moramo iz razloga da prehranimo sebe i svoju obitelj. Drugačije ne ide, a s vremenom dođe i onih naših "pet minuta slave". Razdoblje kada se isključimo od svega, te se duševno nahranimo za nove izazove koji su pred nama i čekaju da ih svladamo.

Oznake: besposličarenje, radni vikend, izležavanje do podneva, radoholičari, borba za opstanak, borba za egzistenciju

- 17:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #
  • Besposličariti je divno, ali od besposličarenja se ne živi. (Corcyra Nigra 10.06.2018. 17:26)
  • Odmarat ćemo se na onom svijetu koliko nas je volja... (andriano01 10.06.2018. 18:36)
  • Pravo zboriš, Andriano, jednog dana ćemo se svi pošteno odmoriti, ali baš pošteno... :) (Corcyra Nigra 10.06.2018. 18:47)
  • Dugo godina radim u ugostiteljstvu i zaista ne znam što znači svetak, nedjelja... Ponekad se jednostavno pogubim u danima, svi su nekako jednaki....
    i onda, meni najdraža situacija... Nakon dugo godina rada na Badnjak, Božić, Novu godinu, Uskrs, dogodi se to da moj poslodavac odluči zatvoriti na Božić. Tjedan dana prije samog Božića dolazi mi jedna žena:
    " Jao, kako je to nezahvalan posao. Zalazim ovdje već godinama i nikako ne mogu shvatiti zašto radite na Božić! Ja si ne mogu zamisliti da moram raditi za blagdane, pogotovo ne tako važne poput Božića"
    Šutke saslušam lažno susosjećanje s nama ugostiteljima.

    Dva dana pred Badnjak. Dolazi ta ista žena i sa smješkom na licu joj kažem:
    " Eto, čuda se događaju. Ove godine ne radimo na Božić"
    Reakcija me još više iznenadila!
    " Ozbiljno?? Pa di ćemo mi na kavu poslije ručka??"

    Toliko o tome.... (Locco88 10.06.2018. 19:35)
  • Ludog li života, danas je ljudskost u svakodnevnim situacijama izgubljena, nepostojeća. Prije ćemo naići na lažna suosjećanja i okretanje glave u teškim situacijama, nego na nekoga tko će skočiti i pružiti ruku pomoći. Takvih junaka koji će nam pomoći u nevolji je iznimno mala brojka. Samo obitelj i bliski (oni pravi) prijatelji će uskočiti i pripomoći kad nam zatreba. (Corcyra Nigra 10.06.2018. 19:53)
  • Svjesna toga, pokušavajući na sve gledati realno, a ne očekivati događaje iz bajke. ipak ponekad voim naivno vjerovati da stvarno u svakom čovjeku ima dobrote, nevinosti i bar malena doza ljudskosti.
    No, da... slažem se s tobom... u nevolji se prijatelj poznaje! (Locco88 10.06.2018. 20:11)
  • Da nema subote i nedjelje prošvikala bi odavno. (samo za vranju 10.06.2018. 20:49)
  • nekada sam živjela za vikende, a sad mi je stalno vikend :) (shadow-of-soul 11.06.2018. 10:09)
  • << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica