Dobrodošli na moj blog na kojem pišem o raznim svakodnevnim temama iz vlastitog kuta gledanja
nedjelja, 08.07.2018.
Drama je naša sudbina
Odigrali su naši opet dramatično u Sočiju, ali cilj je ostvaren. Mogli su oni to mnogo bolje i bez drame, ali to onda ne bi bili oni.
Uveo je izbornik Kramarića od samog početka i nije pogriješio. Nakon nevjerojatnog topovskog udara koji je Rusima donio prednost, Kramarić sve vraća na početak. Sjajnim prodorom po boku Mandžukić je pronašao Kramu koji glavom centrira u rusku mrežu.
Igrali su naši za nijansu bolje nego protiv Danske, ali protiv domaćina SP-a nije išlo glatko. Imali su Rusi gromoglasnu podršku s tribina i na krilima publike su nekako uspjeli zadržati glavu iznad vode do samog kraja utakmice.
Neshvatljivo je zašto su naši prepustili protivniku da diktira tempo igre i zašto su uporno igrali njihovu igru. Hrvatska ima najbolji vezni red na svijetu, a taj vezni red još nije zasjao u punom sjaju na ovom prvenstvu. To je nešto što bode oči i što je nama navijačima nezamislivo. Perišića u cijeloj utakmici nismo vidjeli, izuzev onog nesretnog udarca u okvir i par centaršuteva koji su završili u ruskom posjedu. S druge strane, Rebić je ginuo do kraja. Sa četvoricom na leđima, grabio je naprijed, stvarao ubojite šanse, ali to nije i nije htjelo ući.
Ono što nam ulijeva sigurnost i daje vjeru u ekipu je naš stoperski duet. Koliko su samo Lovren i Vida odradili blokova na ovom prvenstvu. Tako dobro surađuju da ni veliki Pele, u mladim danima, ne bi mogao proći pored njih. Zanemariti ćemo onaj ruski top jer tada su svi malo odmorili oči i dogodilo se što se dogodilo. Naši bekovi su bili dobri, Vrsaljko nešto bolji. Kako je samo dolazio naprijed i davao centaršuteve, za razliku od Strinića. Trebali su naši više koristiti krilne pozicije i u kombinacijama sa sredinom stvarati dar-mar u ruskom 16-ercu, ali nisu.
Po drugi put, nakon 90 minuta smo se našli u situaciji da opet imamo dramu. Ovaj put je ona bila još veća, s obzirom da je Suba branio ozljeđen od 90-e do kraja. Nije se predalo to srce vatreno i opet je bio naš junak, heroj.
Zabio je Vida u nastavku, ali pogreška Pivarića je vratila nadu Rusima. Drama je naša sudbina, bez nje ne ide. Ne mogu dečki fino. Moraju nam oduzeti 10-15 godina života u zadnjih pola sata.
Rusi su prvi startali u raspucavanju jedanaesteraca, ali uz Subu je na golu bio i anđeo.
Netko gore sve to vidi...
Obranio je Subašić jedan ovaj put. Jedan, ali dovoljan. Zatresli su Modrić, Brozović i Vida, a šlag na kraju za polufinale - Ivan Rakitić.
Prošli smo, ali za dlaku je bilo. Da nam nema Subašića i Rakete, bila bi tragedija. Sada nas čekaju Englezi, mlada ekipa predvođena Kaneom i Sterlingom. Sve se posložilo i naši moraju stisnuti sad do kraja.
Igranje finala SP-a ostati će zapisano za sva vremena, a eventualno tražiti broncu bilo bi sramotno za ovu generaciju.
Danas je taj veliki dan. Dan kada naši dečki igraju utakmicu sudbine sa domaćinima Svjetskog prvenstva. Večerašnja utakmica sa Rusima će biti puna emotivnog naboja jer pred Vatrenima je velika reprezentacija koja ima podršku velike ruske nacije i cijele ruske političke elite predvođene predsjednikom Vladimirom Putinom.
Ovih dana su majstori parodije dali sebi oduška, pa tako možemo na internetu pronaći fotografije na kojima ruski predsjednik moli Hrvate za milost, obećava preporod hrvatskog gospodarstva nudeći ruski plin, a hrvatskim navijačima poručuje da će ih sve poslati natrag u Irsku, ako naprave nerede u Sočiju...hahaha...
Sve je moguće u večerašnjoj utakmici, ali uvjerili su nas do sada naši Vatreni da se ne predaju do zadnjeg sučevog zvižduka. U nedjeljnoj drami s Danskom naši su pokazali svoju najslabiju igru na ovom prvenstvu. Čim nam protivnik zatvori sredinu, izgubljeni smo. Zna to i Dalić, pa je valjda ovih dana na treninzima uvježbavao i neke taktike bez Modrića i Rakete kako bi naši ipak izgledali kao tim na terenu, a ne da gledamo kako lete kao "muhe bez glave" po travnjaku, bez ubojitih akcija.
Jučer je velika FIFA rigorozno kaznila HNS i upozorila našeg vratara Subašića zbog nošenja majice s likom Hrvoja Ćustića. Veliki FIFA-ini dužnosnici su taj čin protumačili kao slanje nekakve osobne poruke, što je strogo zabranjeno pravilima natjecanja. E, sad bi se trebali zapitati i skrenuti pažnju na mnogobrojne tetovaže reprezentativaca drugih reprezentacija na kojima su također nekakve osobne poruke.
Što s njima ?
Trebaju li nogometni savezi uoči velikog natjecanja dati upute izbornicima da ne zovu tetovirane igrače ili da ih prije odlaska na natjecanje pošalju na uklanjanje spornih tetovaža ?
Svi u Hrvatskoj, a i šire, znaju koliko su Danijel i Hrvoje povezani i kroz što su sve tada prolazili Zadrani. Tko je pogledao video s press konferencije u Sočiju sa Vidom i Subašićem, vidio je kolike su to emocije kod Subašića i da će on ispoštovati naredbu FIFA-e je nezamislivo. Večeras u Sočiju, znajte, ispod dresa našeg Sube je majica s likom anđela koja ovu momčad nosi cijelo vrijeme u Rusiji i uz Hrvoja idemo do finala.
Može svatko govoriti o jačini ruske reprezentacije, o ruskom vrataru, o Putinovoj mobilizaciji, ali srce vatreno je nesavladivo i neuništivo.
Kakvu li smo dramu sinoć doživjeli u Nizhny Novgorodu na utakmici Hrvatske i Danske. Odmah u prvom napadu Danci su iskoristili svoju šansu i neopreznost naše obrane. Nemoćan na golu se našao Subašić, naša klupa u nevjerici, šok na tribinama i vodstvo Danske.
Nevjerojatno, nakon samo 90-ak sekundi igre Danci jednom nogom u četvrtfinalu !
Dok su pojedinci mislili da je gotovo, super Mario Mandžukić se našao pred mladim Kasperom i vratio sve na početak. Započela je rovovska bitka Balkanaca i Skandinavaca u kojoj je bio cilj nadmudriti protivnika i poslati ga kući. Nije bilo lako našima protiv momčadi koja u zadnjih 18 susreta nije znala za poraz, te se rezultat iz prve 3 minute nije mijenjao do kraja. Danci su uspjeli našeg kapetana pospremiti u džep i uništiti nam sredinu terena; Rakitić i Modrić potpuno odsječeni od ostatka ekipe.
Otišlo se u produžetke u kojima nam je kapetan priuštio "srčani udar" nerealiziranim jedanaestercem. Izgleda da se u sve uplela sudbina (Turska 2008., op.a.) i sav teret je morao podnijeti Danijel Subašić i pet "zlatnih".
Ponavlja li se Turska i 2008. !?
Mnogi su se to zapitali, ali sudbina je htjela da nakon 10 godina izborimo četvrtfinale SP-a boljim učinkom s jedanaest metara. Svaka čast Subi i Raketi, idemo sad sa domaćinima odigrati kao da nam je to zadnja. Nek naši daju 360% sebe u utakmicu i vjerujmo u čudo - u polufinale !
Sinoć smo prekinuli prokletstvo, lakše se diše !!!
Malo tko je vjerovao u ovakav uspjeh naše reprezentacije na SP-u u Rusiji. Da će proći skupinu sa devet bodova i samo jednim primljenim golom nije ni Vakula mogao prognozirati.
Vratimo li se skroz natrag u kvalifikacijski ciklus i pogledamo li kroz što su sve Mandžo i ekipa prošli, moramo im skinuti kapu.
U kvalifikacijama smo imali mnogo oscilacija i veliko nezadovoljstvo navijačkog puka, pa pretkraj samih kvalifikacija "hladan tuš" u liku izbornika Zlatka za kojeg se govorilo da je samo premosnica za kraj kvalifikacija. Da, trebao je Dalić odraditi samo one dvije utakmice u dodatnim kvalifikacijama i nisu mu se davale velike šanse za uspjeh, a što je on napravio ?
U veoma kratkom periodu Dalić je probudio i najuspavanije igrače, vratio reprezentaciju iz ponora smrti i odveo u Rusiju. Dokazao je gazdi Zdravku da reprezentaciju ne može voditi trener kojem u CV-u stoje jedino Lokomotiva i Dinamo, a kad uza sebe još imate velikane poput Ivice Olića i Dražena Ladića, uspjeh vam je zagarantiran. Na koncu, kad pogledate roster igrača, pa tko može sumnjati u nešto veliko, u spektakl ?
Velika stvar je i u tome što je izbornik sve posložio onako kako mora biti, a ako netko nije zadovoljan time, neka se pridruži Nikoli u Solinu na kavi. Da, zatreslo se u medijima udaljavanje Nikole Kalinića iz reprezentacije, ali to tako mora biti. Niti vodonoša ne smije poremetiti atmosferu i rad u reprezentaciji, a ne jedan igrač kojem je dolazak u Rusiju već velika nagrada od izbornika i stožera, budući je imao brutalno lošu sezonu u klubu. Time što je napravio, Nikola je samo sebi naštetio. Nikome drugo. Naši su rutinski dobili Nigeriju koja se pak pokazala solidnom reprezentacijom, protiv Messija i ekipe smo bili velemajstori. Onako pospremiti Lea Messija u džep može samo Strinić, igrač koji je mnogo puta osporavan, a sada igra najljepši nogomet u karijeri.
Zadnja utakmica u skupini se pokazala samo formalnošću, a naši su je opet odradili na nivou. Kako je rekao gospodin Dalić, nema A i B reprezentacije. Postoji samo reprezentacija.
Svi reprezentativci, od prvog do zadnjeg, pokazali su zašto su tu gdje jesu. Borbenost, ustrajnost...sve za domovinu, hrvatski narod, navijače i hrvatske branitelje. Ovako kako igraju, tako se igra na Mundijalu za svoju državu i dok tako igraju ići će naprijed.
Nakon Islanda, izbornik gospodin Dalić je istaknuo kako će u ovih par dana skupiti snage za dalje jer moraju. Moraju jer nisu došli samo proći skupinu.
U osmini finala čekaju Danci, ali vjera u naše je iznad svega.
U posljednjoj utakmici u skupini naši su svladali Islanđane i potvrdili 100%-tni učinak u skupini, te sa ukupnih devet bodova idemo dalje u osminu finala gdje nas čekaju Danci. Neće biti lako, ali naši, nakon ove tri utakmice, mogu stvarno daleko. Rekao bih, do finala.
Večeras sam pratio naše do pobjede uz tikvice koje su mi, nakon nove pobjede, baš dobro legle. Našim reprezentativcima tikvice i nisu toliko potrebne, ali budimo gostoljubiva nacija kao i Islanđani, pa pozovimo islandsku reprezentaciju na naše Jadransko more. Nek se okupaju i odrade par treninga plivajući sa 5-6 kg tikvica na leđima, haha, a mogao bi i Leo malo izmijeniti svoje treninge, jer kroz iglene uši je ostao u Rusiji.
U drugoj utakmici na Svjetskom prvenstvu naša reprezentacija je ostvarila veliku povijesnu pobjedu pobijedivši Argentinu rezultatom 3:0, te je nakon 20 godina ponovno osiguran plasman u drugi krug natjecanja na svjetskoj smotri.
Čestitke Anti Rebiću, Luki Modriću i Ivanu Rakitiću na postignutim golovima, te svim reprezentativcima na odličnoj igri i povijesnom rezultatu za našu Hrvatsku !
Bilo je zadovoljstvo pratiti naše Vatrene sinoć u prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu u Rusiji u kojoj je ostvarena vrlo važna pobjeda nad Nigerijom. Upisani su prvi bodovi na prvenstvu s kojima je naša reprezentacija trenutačno na čelu ljestvice u skupini, "skupini smrti".
Naš Suba nije se ni oznojio od posla jer su dečki odradili lavovski posao na terenu. Vida i Lovren su fenomenalno zatvorili sve puteve prema našem golu, blokirana je nigerijska špica Ighalo, a krilni igrači su dupliranjem pozicija onemogućili proboje po bokovima. Ono što je Nigerija htjela igrati, igrala je naša Hrvatska.
Brzom tranzicijom lopte i trkom, bez stalnog cjepkanja igre i vođenja ljubavi s loptom, naši su iskoristili nigerijske slabosti i bili su, nakon dugo vremena, opet oni pravi Vatreni na koje smo navikli i koje želimo gledati.
Gorio je Kaliningrad, na tribinama zadovoljna lica hrvatskih navijača, a momci su na travnjaku pokazali da ne igraju za neke tamo ljude u sjeni i u foteljama, nego za svoju domovinu, hrvatski narod i hrvatske branitelje. Hvala vam, dečki, zato i jest ova pobjeda od 2:0 tako slatka. Hvala vam, dečki !
Važno je istaći kako od 1998-e Hrvatska nije pobjedila u prvoj utakmici na velikom natjecanju. Bilo je mukotrpno nakon lošeg starta izboriti plasman u drugi krug, ali sada to više nije.
Sada se može udariti šakom o stol i čvrsto tvrditi kako sve ovisi o našoj igri, kako smo sami kovači svoje sreće, ali ostanimo smireni i čvrsti u glavama kao i naši Vatreni. Još su tu Argentina i Island, jako neugodni protivnici koji su remizirali u međusobnom susretu. Čak je i Messi promašio penal, ali nepotrebno je gledati tuđu igru. Neka naši igraju svoju i idemo u nove pobjede.
