twirl-dječak sa šibicama

bilo jednom jedno jaje.
nije znalo što se s njime dešavalo dok je bilo u ljusci, sjećalo se samo da ga se gdjegdje, katkada treslo.
svijet je ugledalo kroz razbijenu ljusku.
nije mu se svidjela sudbina za koju je, razbijeno, vidjelo da mu je namijenjena.
odlučilo se vratiti.
nije znalo da je to nemoguće.
dobro da to nije znalo, jer bi odustalo.
zavuklo se u najveći dio koji je ostao od njegovog doma.
oko sebe je sakupilo manje odlomljene komade, te ih počelo slagati i lijepiti iznutra
poput djeteta koje vjeruje da se sve, ali baš sve, može zalijepiti selotejpom.
no selotejp se iznutra odljepljivao, a i žuljao ga je.
moralo je krenuti ispočetka.
preciznošću razbijenog jajeta, poslagalo je krhotine, selotejp, zavuklo se u najveću, te se počelo ljuljati.
samo je sebe bodrilo, uzvikivalo u sebi hop, hop, hop hop hooop!
te; jesssssssss!! kad bi uspjelo željeni komadić ubaciti na svoje mjesto, te ga učvrstiti trakom.
krenulo bi po slijedeći.
pa po slijedeći.
kad je zalijepilo sve komade, smirilo kotrljanje, umorno je zaspalo.
probudili su ga glasovi.
-ovo je nevjerojatno-govorio je muški glas-ovo se nikada još nigdje nije dogodilo, jaje se vratilo u ljusku i zalijepilo ju selotejpom. ovo pobija sve naše deosadašnje znanje o svijetu, udara u same temelje postojanja.....
poklonit ću ga tebi, draga, kao dokaz neizmjerne ljubavi! ti odluči što ćeš s njim dalje, ti si moje svjetlo, vodič kroz dolinu tame...
-oh! hvala ti, hvala, dragi. neopisivo sam počašćena. dobila sam na dar jaje koje ne bi smilo postojati...što da radim? što da radim? moram birati između svijeta i čudesnog jajeta...
da, bit će od njega dobra jajnica. samo ju snažno izmuti, neka bude pjenasta,... i molim te, na vrlo vruće ulje.
ne volim kad mi se doručak predomišlja!-