od sumraka do zore
krenuo je kući, sa mora
u nedjelju starom plitvičkom cestom u sumrak brujeća mašina je kotrljala stari kombi zviždukao je tiho taktove posmrtnog marša to mu je ostalo iz vremena dok su ga još zvali na sprovode sad, ili više nitko ne umire, ili ga ne zovu na karmine... a uopće ne jede i ne pije toliko puno da bi to ožalošćenu porodicu bacilo u doživotne dugove,.. sve je to prenapuhano ljudi su zlobni, svašta izmišljaju... mrklu noć pred njim je osvjetljavalo slabašno svjetlo farova ali dovoljno jako da već u daljini vidi tablu na kojoj je pisalo jošani uz cestu, pored table je stajala djeva u bijeloj haljini te mahala nedvosmisleno ga pozivajući da stane... nije baš imao izbora ne možeš samo tako ne obazrijeti se na nečije pozive za pomoć ne na pustoj cesti u ponoć ušla je u mrak njegova automobila bez riječi "čudan neki gost. šutljiv" pomišljaše twirl pristojnost je nalagala da ni on ne uznemirava šutljivu djevu pa nije ni pokušao zapodijenuti razgovor ako želi, reći će i bez da ju išta pita... a, ako ne,.. ne pećani pisalo je na tabli nakon nekog vremena vožnje kroz noć učinilo mu se da bi trebali biti prvo pećani, pa onda jošani ali, valjda je pobrkao jošani jasno je vidio tablu "zar nije suputnica ušla u jošanima?" "ili postoje dva?" djeva u bjelom i je dalje šutila pećani "gle, i dvoji pećani.." u sebi je promrsio vozio je dalje pažljivo prateći cestu, da bude siguran da je na pravom putu jošani tu ga je stislo pri srcu, ali je nastavio voziti pećani očekivao ih je, pa se nije iznenadio, samo je jače stisnuo papučicu gasa, da što prije prođe ova čudna mjesta jošani iako je bilo hladno u lici, noću, osjećao je kako se znoji pećani suvozačica nije davala znakove da je primjetila kako se nešto neobično događa "možda spava, sirotica, neću je bezveze buditi" jošani srećom je napunio pun rezervoar, pri odlasku s mora, pa se nije brinuo oko toga, barem ima dovoljno goriva da prođe tolike jošane i pećane, mada mu nije bilo jasno kad su se toliko namnožili pećani možda su se mještani posvađali pa je svatko stavio sebi tablu jošani mžda su susjedna sela bila zavidna, pa su se i ona tako nazvala pećani noć je odmicala jošani čvrsto je držao upravljač bitno je ostati priseban,... pećani jošani pećani prestao ih je brojati odavno već je noć počela uzmicati pred zorom i bjelina dobivala konture djeve koja ju nosi.. "stani!" progovorila je ledenim glasom "vrijeme je, moram izaći" "hvala ti na vožnji...čekala sam te. osam godina te nije bilo ..osam dugih godina, no ja ionako imam vremena...bitno je da si me odvezao sa onog pustog mjesta. konačno slobodna!!!" TWIRLEEEEEEEEEEEE!!!!!! zaderala mi se na uho kad se kombi zaustavio pored table jošani (mrzim kad se deru na mene, bezveze) "pa ti si me cijelu noć vozio u krug!!!!" reče crnoj smrti posestrima bijela, zmijska kosa niz rame joj pada, čelik-zubi stištu se od jada, krvav mjesec oči su joj plamne, a sred noći vijore se tamne. bijela halja-gole kosti krijuć, crni uzduh bijelim bičem bijuć. u me gnjevnim okom gleda. drugo joj je bilo stakleno. znam po tome jer se špekula otkotrljala niz sjedalo, kad je nestala |
< | srpanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |