twirl-dječak sa šibicama

miran i odlučan uputio se po svoju kutiju cigareta
tristo metara od ljekarne (svemirskog broda) do kioska
pjevušio je -ništa mi neće ovi dan pokvarit- od tbf-a i laganim koracima primicao svom cilju
ispred njega, je nekakav veliki pas ganjao jadnu mačkicu
twirl se nagonski obrecnuo na psa, da ostavi siroticu na miru
mačkica se ospela na drvo, ali je pas promijenio smjer svog interesa na twirla
za trenutak je zastao, zarežao, i u punom trku se zaletio prema njemu
ne znam spada li penjanje po drveću u refleksne radnje, ali nekoliko metara stabla, do prve grane, twirl je savladao kao da to radi svaki dan. triput.
pas je prvo, bijesno lajući trčao oko stabla, a zatim je legao pod njega da se odmori, jednim okom pazeći da mu ne pobjegne plijen.
-da sam bar uzeo te nikotinske žvake, bilo bi mi lakše- razmišljaše pogledavajući, čas prema ljekarni, čas prema kiosku.
umorio se. vezao pojasem oko grane , da ne ispadne i zadrijemao. iznad njega je drijemala mačkica. u međuvremenu se mačkica probudila, počela mjaukati i netko je pozvao vatrogasce. vatogasci su došli brzinom koja je ne svojstvena na ovim prostorima, kad zbilja trebaš pomoć tih i sličnih službi, valjda su čuli da su i tv ekipe krenule snimati izvještaj sa lica mjesta...
osamljeno drvo se začas našlo okruženo kamionima. vreva ljudi, pažnje usmjerene na mačkicu.
kako je twirl već bio gore, popeo se još malo, dohvatio mačkicu i predao ju u ruke vatrogascu na ljestvama koje su se protezale sa ogromnog kamiona.
pljesak za junačko djelo.
brzinom kojom su se stvorili su i nestali. svi. dok se pokušavao spustiti, vratio se njegov dušmanin.
odlučio je još malo ostati na drvetu...
vrijeme je prolazilo. twirl se polako navikao na život na drvetu.
sakupljao je kišnicu, hranio se bubama, gusjenicama, i sličnim izvorima proteina. za desert je muzao lisne uši sisajući slasni sok.
ništa mu nije nedostajalo, osim cigareta.
jednog jutra, psa nije bilo pod drvetom. twirl više nije znao što da osjeća. sve mu se pomješalo, zavolio je tu životinju, koja je zadnjih nekoliko mjeseci bila jedino biće koje obraća pažnju na njega. ostao je još nekoliko dana gore, a kad se uvjerio da je vjerojatnost da se pas vrati, sve manja,.. spustio se sa svog zračnog doma, na kojem je svio gijezdo. Pomalo teturajući, krenuo je prema kiosku.
inventura! pisalo je na komadu papira, zalijepljenom na staklo, selotejpom.
"ne možemo vam pomoći, gospodine. ako ne prestanete navaljivati pozvaćemo policiju" bili su odlučni u svom odbijanju da mu prodaju cigarete, za vrijeme inventire, djelatnici kioska.
"čekat ću." odlučio je. kad-tad će se kiosk otvoriti, a ja ću biti prvi na redu i kupiti svoj željei paketić cigareta.
sjeo je pod pult, naslonio se na kiosk i zadrijemao...

evo što je usnio...

Soldier 1:
We starve-look
At one another
Short of breath
Walking proudly in our winter coats
Wearing smells from laboratories
Facing a dying nation
Of moving paper fantasy
Listening for the new told lies
With supreme visions of lonely tunes

Soldier 2:
Somewhere
Inside something there is a rush of
Greatness
Who knows what stands in front of
Our lives
I fashion my future on films in space
Silence
Tells me secretly
Everything
Everything

Claude:
Manchester England England
Manchester England England
(Ensemble:Eyes look your last)
Across the Atlantic Sea
(Arms take your last
embrace)
And I'm a genius genius
(And lips oh you the
doors of breath)
I believe in God
(Seal with a righteous kiss)
And I believe that God believes in Claude
(Seal with a righteous kiss)
That's me, that's me, that's me
(The rest is silence,
The rest is silence,
The rest is silence)

Ensemble:
Singing our space songs on a spider web sitar
Life is around you and in you
Answer for Timothy Leary, dearie

Let the sunshine
Let the sunshine in
The sunshine in
Let the sunshine
Let the sunshine in
The sunshine in
Let the sunshine
Let the sunshine in
The sun shine in...