twirl-dječak sa šibicama

dan koji je počeo tmurno, hladno, lagano se mijenjao.
proljetno sunce je ugrijalo zrak danas, te je i njega, twirla izmamilo iz pećine u kojoj se do tada šćućurio potpuno skoncentriran na promatranje brzine kojom raste bonzai, minijaturno drvce, te je na svaki puni sat uredno bilježio svoja zapažanja. bio je to važan projekt i teška srca se odvojio od znanstvenog istraživanja, sa strahom, kako bi mu moglo promaći nešto važno, dok ga nema. no, u životu je potrebno preuzeti i rizike, a on je bio hrabar. stavio je kameru koja će pratiti promjene, te kad se vrati pažljivo pregledati rezultate...
izgurao je djedov bicikl, te se uputio u smjeru iz kojeg je sjalo sunce...
malo prije prielaza preko željezničke pruge, na dijelu ceste, izrovanog rupama, izgubio je kontrolu nad prometalom, te se našao posred kolnika, ispred nadolazećeg automobila. škripa kočnica, twirl na haubi, gleda kroz vjetrobransko staklo u dekolte,..i onesvjesti se. trenutak kasnije, brzi vlak projuri prugom, bez da se upalila signalizacija, koja upozorava na njegov dolazak. djevojka, koja je upravljala automobilom i čiji je dekolte na trenutak onesvijestio twirla, izašla je vidljivo uzdrmana događajem. na skupocijenom autu nije bilo oštećenja, kao ni na biciklu. jedino je twirl zadobio lakšu traumu, od prizora koji mu se nenadano ukazao pred očima. -spasili ste mi život-govorila mu je. -spasili ste mi život, hrabro se bacivši pred automobil. da niste, sada bih bila mrtva. zgužvana među komadićima smrskanog lima. podletila bih pod vlak.- zbunjeno ju je gledao, dok je ona ponavljala: -spasili ste mi život!- njene velike oči su ga gledale sa neizmjernom zahvalnošću i divljenjem. -moj život sada pripada vama! tako sam odgojena, tako želim da bude. moj stari život je otišao sa onim brzim vlakom, pod kojim sam trebala skončati, a svoj novi život posvećujem svom junaku i spasiocu. bit ću sjena koja će vas štititi od prejakog sunca, bit ću vatra koja će vas grijati u hladnim zimskim noćima. bit će mi neizmjerna radost ispuniti vam svaku, ali baš svaku želju, bilo kada, bilo gdje, bilo kako bi si mogli uopće zaželjeti.....ako mi dopustite..-
-ova je pukla!-mišljaše twirl. ali nije nikako uspijevao suvislo razmišljati, kad bi mu, kud god da bi ju pogledao, pred očima se nizali prizori od kojih mu je krv nekontrolirano ključala...nije nikada vidio ništa tako lijepo, nježno i privlačno, poput te djevojke koja je stajala pred njim, tražeći da joj dopusti da mu bude...to nešto,...ako za tako nešto uopće postoji izraz, on ga nije znao...
-ovo nije istina!- palo mu je na pamet. -ovo ne može biti istina..ja sanjam...da, ovo je opet jedan od onih tvojih snova twirle, koji izgledaju tako stvarno, dok se ne probudiš, usred magle...-
zažmirio sam, čekajući da se probudim. ali i dalje sam stajao na toj cesti, a predamnom u iščekivanju odobrenja, ta vilinska djevojka...
-moram nešto poduzeti.-ustvrdih u sebi.-ako je i san postao je onak', pomalo...prečudan-
odlučih se na buđenje.
-ošamarit ću se, snažno. to će me zacijelo probuditi-
njen obraz je već bio na mom, usnama je nešto šaputala na uho, ali ju nisam slušao. snažno sam zamahnuo prema svom licu. ruka mi je trebala proći kroz njeno nepostojeće lice i probuditi me. ali nije. dlan se zaustavio na njenom nježnom obrazu. pljusnuo sam ju tako snažo da je i mene zabolilo. bio sam budan. nikad budniji. a ona je plakala. sjela je uplakana u auto, obišla mene i bicikl i nestala...
....................................................................