twirl-dječak sa šibicama

blago jesenje sunce je lagano zalazilo nad selom
da je jesen, moglo se zaključiti samo po boji lišča obližnje šume, koja se svojim crvenilom stapala sa dijelom neba koji se opraštao od dana
i rijetki oblaci što su se iznad šume našli, šepurili su se, razbacujući rumeni odsjaj, prije nego krenu na večernju šetnju preko mliječne staze
bilo je to vrijeme spremanja na počinak, svoj sunčevoj djeci, jer mir koji je zavladao krajem bio je jasan znak
stvorenjima noći, da je na njima red....
-učiteljice, rugoba prepisuje!- optužujući glas je prekinuo tišinu u razredu u kojem su učenici bili zabavljeni pisanjem sastavaka
-rugoba?-za tren se zbuila učiteljica. ali, ne zadugo. - aaah, rugoba.-sinulo joj je na koga ksenija misli
ksenija je učinila to, da bi mu pokazala koliko prezire činjenicu što se, zaljubivši u nju, usudio usporediti s njom, svrstati u istu kategoriju....
ono što nije znala, je, da ju je odabralo njegovo srce, ne on. on nikada ne bi odabrao tako površnu, ako baš i ne potpuno praznu ljepotu. no, srce ju je odabralo, i tu nije bilo pomoći
krajičkom oka je prepisala njegov sastavak, i onda njega optužila za prepisivanje
jedno joj se moralo priznati: rano je shvatila da je napad najbolja obrana
osjećala se ugroženom, te ga je napadala gdje god je stigla
-twirle, izađi pred ploču i na njoj dovrši sastavak!- presudila mu je učiteljica
mogao je nastaviti
bez problema
no, nešto se u njemu pobunilo na nepravdu, i nije želio nikome dokazivati svoju nedužnost
a ona, ona je ionako znala
ipak, morao je nekako dovršiti sastavak
jer mir koji je zavladao krajem bio je jasan znak
stvorenjima noći, da je na njima red....
...čim se dan povukao, i noć je stigla
vratila se magla, jutros što se digla
kad završi škola, bit će mrkla tama
a ti ćeš ksenija, večeras kući sama
(inače ju je do kuće otpratio twirl, i još torbu ponio)
kroz gudure crne i prijevoje puste
neće se moći, od magle guste
vampiri i vukodlaci, sve izgubljene duše
hitaju već, sa vjetrom što puše
krampus i vrazi, sablasti i vile
što šušte haljinama od crne svile
.....................................................
-budalo! toliko sam se bila isprepadala da se više nisam usuđivala ići sama nikud, čim bi pao mrak
mjesecima poslije, spavala sam sa upaljenim svjetlom..- kroz smijeh se prisjećala ksenija tih školskih dana
- bilo mi te žao, ali zaslužila si- odvratih, gledajući na sat,...ponoć se bližila...
primjetila je da sam se uozbiljio
-psssst...osluhni...- bio je odgovor na njeno nijemo pitanje
podmukla tutnjava, prikrivena ritmom lupanja srca, bivala je sve glasnija...
-ja ne čujem ništa,...samo vjetar..-
-bolje da kreneš, dok još stigneš- predložih joj
-zašto? sutra ne radim, vani bjesni oluja, a i rekla sam svojima da ću možda ostati prespavati kod prijateljice-
-ok. kako god želiš,..samo,...nemam gostinjsku sobu...ti ostani ovdje, a ja ću se smjestiti u zmajski kavez. prazan je, otkako je zmaj nestao u začaranoj šumi...-
-pa ima mjesta i ovdje , za oboje, ne moraš ići tamo..-natuknula je
-moram. moram...- više sebi, nego njoj, odgovorih, dovlačeći teške lance s lokotima
- ovo bi trebalo biti dosta čvrsto- zaključih- ti zaključaj s jedne strane, ja ću s druge.
samo ne otključavaj do jutra, ni po koju cijenu, i sve će biti u redu...i požuri, sad će ponoć..-
začuđeno me gledala
-čekaj. ne razumijem,.. zašto? kako?..-
-kruže priče. o čudnim stvarima koje se događaju. o mračnim silama....čuo sam ih večeras, žele se probiti.. -
-to je samo iz opreza...- dodah umirujući ju

jer čudovišta,..ona nisu negdje vani.
ona su obično unutra.
u nama.-