twirl-dječak sa šibicama

oni su tu
posvuda oko nas
upravljaju našim ponašanjem, kretnjama,...
poput konaca kojima lutkar upravlja svojim lutkama...
preuzeli su konrolu nad nama
drže nas daleko od drveta spoznaje
da besmisleno stojimo već satima sami, u mraku, na pustoj cesti, pred crvenim svjetlom koje očito nema nikakvu namjeru postati zeleno...
što je vrijeme dulje prolazilo, to mu je bivalo sve jasnije da se nalazi u klopci
naprijed ne smije.
jer negdje naprijed, u mraku, poput pauka na mreži, čuči u zasjedi organ sa odgojnom palicom...
čeka da on, twirl, izgubi strpljenje
nazad. to mu nekako nije opcija, jer, priznao bi poraz
a i opet obilazit cijelu zemaljsku kuglu, da bi došao kući s druge strane, to mu zbilja više nije zanimljivo
ok je bilo prvih nekoliko puta
ali sad, sad već zna svaku krivinu napamet,...a i osamdeset dana,..već će proljeće, za osamdeset dana
a on je taman kupio nove zimske gume
dakle, bio bi to besmisleni trošak
no, nešto je morao poduzeti da se izvuče iz zamke
ako izađe iz vozila, upalit će se zeleno. čim se dovoljno odmakne, no dok se vrati, ponovo će pocrveniti
na sve su mislili. i sad zlurado uživaju u njegovoj muci.
znaju da im ne može izmaći. lak plijen
no twirl je naučio skupo prodavati svoju kožu.
zavarat će ih. da. to je najbolje. dok je još noć..
nadao se da nemaju infracrvene naočale, jer vjerujući u svoju nadmoć, ipak nisu mislili na baš baš sve
nakupio je u obližnjoj šumici suvaraka
ispred automobila složio dvije hrpice, u razmaku širine automobila
polio benzinom iz rezervoara, zapalio, i u istom trenu brzo ugasio svijetla na svom autu
čekao je neko vrijeme, da ponovo uspava njihovu pažnju, ako su slučajno primjetili da se nešto čudno događa
nije smio paliti motor, čuli bi zvuk..
već se izvukao iz auta i nečujno počeo gurati
gurao je tako do zore
kad je ocijenio da je dovoljno odmakao, i da se vatra, koja glumi farove vjerojatno počela već gasiti, sjeo je u auto
upalio motor, stisnuo gas, i nestao .
sutradan je u novinama čitao kako
se službene osobe kunu da su imali bliski susret sa NLO-om
zapravo, nisu. jesu, ali nisu. ni sami nisu sigurni više, jesu li ili nisu...
uglavnom, automobil je nestao, skupa sa vozačem
od njega su ostale samo dvije hrpice pepela
dobili su odlikovanje za hrabrost
i prijevremeno umirovljenje

..................................................................................................................
nedugo nakon objavljivanja ovog zapisa, telefoni su počeli zvoniti,..
zvrrrrrn
ciiiiin
...-twirl, jesi dobro?- uglavnom su me pitali
-kakav je ovo post? bez poante, linearan, sa početkom i krajem, to si negdje prepisao, priznaj!
jesi gladan? žedan? hladno ti je? zašto uopće tipkaš, ako se ne osjećaš dobro?
prebroj pilule, možda si čvaknuo krive, pa ti je došlo do hormonalnog disbalansa?
možda da se naspavaš?
možda je od vode
možda je nasljedno?
trebao bi jesti više voća.....
počni piti nešto protiv zgrušavanja krvi u mozgu
prestani brijati glavu, na ovoj hladoći
..i sve tak,..no jedan je poziv bio drugačiji
munje, gromovi, lampice, postotci,..pa još malo munja i gromova
iako je svaka sličnost sa stvarnim događajima slučajna...
........................................................................................................................................
-ježušek, sinko...kaj buš tak mlad hmrel??- pitali su susjedi, sa ulaza, sakupljajući se...
uskoro je počela pristizati i rodbina...
nisu donijeli naranče, što je moglo značiti samo jedno
već su me prekrižili. a naranče su za oporavak....šteta ih trošit na nekog kome nema spasa
teta marija je zauzela medvjeda, pred kaminom,..
iako prvobitno zamišljen kao prostirka, ona ga je ogrnula,.. i lagano se udaljavala prema izlazu,..
došao je i nekakav čovjek u odjelu, i stao mi objašnjavati kako je on agent za nekretnine, da ga je pozvao kralj artur, da procijeni vrijednost pećine,..
iz australije su poslali telegrame sućuti, povodom moje prerane smrti...i žale što ne mogu doći, ali ako ima kakvog novca, mi im možemo uplatiti na račun br.********** pa će ga oni potrošiti u spomen na dragog pokojnika
neka djeca su se svađala ko će uzet krokodile, za čizme ko iz krokodil dendija, a curice su ih pak , htjele za torbicu
mrtvozornik je nestrpljivo cupkao s noge na nogu...pogledavajući, čas mene, čas na svoj sat
očito mu se žurilo, a ja sam izgledao malo premalo mrtav da bi završio posao...
majka je već obukla crninu, i rupčićem brisala suze..
sestre su se pripremile za subotnji izlazak,..čuo sam ih kako na mobitel objašnjavaju,..-evo nas, samo da umre...-
novinari su pripremali sutrašnje novine..naslovnice...-umro nakon otmice vanzemaljaca!-
kralj artur je jedini zadržao prisebnost duha
-twirle, brate...bilo bi najbolje da ti, prije nego umreš, skuhaš onu svoju klin-čorbu, za karmine!-
nekako, nisam im imao srca reći da je cijela stvar prenapuhana
da ne umirem
samo se trebam naspavati, da sam umoran od guranja auta, da je smrt koju su iščitali iz mog zapisa samo figurativna, da se radilo o nedostatku kreativnosti, koja je rezultirala prepričavanjem događaja, onakvim kakav se zbio, ...
no, idem skuhat klin-čorbu, sad
karmine su,..a ona je zbilja ubitačno dobra