tvojim tragom https://blog.dnevnik.hr/tvojimtragom
srijeda, 02.07.2008.
Staza života
I hodam stazom koja mi je zadana. Bar bih voljela da je tako. Voljela bih da je ovaj put predodređen, da nije dio mog izbora, jer zbilja ne želim više ništa odlučivati sama. Ne želim vagati niti razmišljati: O da li je ovo Bogu mila odluka..... ne! Želim unaprijed se opredijeliti, Bože, daj da sve što činim je od tebe, da zatrpam sebe i samo tvoj glas čujem i tvojom stazom hodim. Možda netko neće uvidjeti razliku, ali razlika je ogromna, u mojoj duši. Dakle, hodam ja ovom stazom, putem kojem više ne gledam u budućnost. A ispunjena sam slobodom i sigurnošću. Dan po dan. I svaki novi zna biti ispunjen strahom, ali taj strah se da ukrotiti, i on nestane. A ja sam opet slobodna.
I u takvom stanju dušu, gdje me kušnje i dalje susreću svaki dan sretnem danas prijateljicu.... srce mi se slamalo dok smo sjedile na kavi. Nemoćno sam gledala kako se komadići njene duše trgaju ispred mene, kako joj u očima titraju suze i kako traži oslonac u svom životu. Već dulje vrijeme znam da je u krizi, ali nisam ozbiljno shvatila obim tog stanja. Računala sam na njenu vjeru i jakost koju je pokazivala svijetu. Jakost se istopila, a vjera.... Počinjem joj svoju priču.... ali moje riječi nisu djelotvorne, naravno. Niti joj znam objasniti. Pričamo o dnu. Dno je dobro. Kada taknemo dno onda najčešće puštamo ruke i predajemo se Bogu. Ili alkoholu. Ili depresiji. No mislim da se Bog brine za svoje ljude. I ona zbilja nije sama. Ali nalazi se otprilike tamo gdje sam ja bila, ona koju sam smatrala da je daleko iznad mene. Molit ću za nju. Znam da će se izvuči i bit će bolja i snažnija nego je bila. Samo, gledam kako je teško ako temelj nije dobar. Ili je bio njen temelj dobar, pa se izlizao. iIli posklizao.... Nema sigurnosti. Nema jamčevine. Svaki dan moramo ispočetka, pa napraviti više od prethodnog dana. Ona sama za sebe kaže da je bila u ravnoj crti, a to ne valja. Nije se penjala gore, pa ju je pritislo dolje. Ima u tome nešto ako ne i sve.
Bog traži od nas. On nas treba.
Upravo me kćer pitala ima li Bog sluge. Ja odgovorim da ima, i pri tom pomislim dna svece. A onda mala pita, a tko su mu sluge? Malo promislim pa odgovorim, ne znam točno, svi koji mu pomažu. I mama bi voljela biti sluga Bogu. Da molim i da živim kako piše u Bibliji. A mala pita dalje je li ona sluga.... Djeca se ne boje biti sluge. Mada svi mi zaziremo od tog izraza. I ona će uskoro. Ajme, koja je divota biti sluga Božji.
Da je meni biti dostojnom sluškinjom....
I u takvom stanju dušu, gdje me kušnje i dalje susreću svaki dan sretnem danas prijateljicu.... srce mi se slamalo dok smo sjedile na kavi. Nemoćno sam gledala kako se komadići njene duše trgaju ispred mene, kako joj u očima titraju suze i kako traži oslonac u svom životu. Već dulje vrijeme znam da je u krizi, ali nisam ozbiljno shvatila obim tog stanja. Računala sam na njenu vjeru i jakost koju je pokazivala svijetu. Jakost se istopila, a vjera.... Počinjem joj svoju priču.... ali moje riječi nisu djelotvorne, naravno. Niti joj znam objasniti. Pričamo o dnu. Dno je dobro. Kada taknemo dno onda najčešće puštamo ruke i predajemo se Bogu. Ili alkoholu. Ili depresiji. No mislim da se Bog brine za svoje ljude. I ona zbilja nije sama. Ali nalazi se otprilike tamo gdje sam ja bila, ona koju sam smatrala da je daleko iznad mene. Molit ću za nju. Znam da će se izvuči i bit će bolja i snažnija nego je bila. Samo, gledam kako je teško ako temelj nije dobar. Ili je bio njen temelj dobar, pa se izlizao. iIli posklizao.... Nema sigurnosti. Nema jamčevine. Svaki dan moramo ispočetka, pa napraviti više od prethodnog dana. Ona sama za sebe kaže da je bila u ravnoj crti, a to ne valja. Nije se penjala gore, pa ju je pritislo dolje. Ima u tome nešto ako ne i sve.
Bog traži od nas. On nas treba.
Upravo me kćer pitala ima li Bog sluge. Ja odgovorim da ima, i pri tom pomislim dna svece. A onda mala pita, a tko su mu sluge? Malo promislim pa odgovorim, ne znam točno, svi koji mu pomažu. I mama bi voljela biti sluga Bogu. Da molim i da živim kako piše u Bibliji. A mala pita dalje je li ona sluga.... Djeca se ne boje biti sluge. Mada svi mi zaziremo od tog izraza. I ona će uskoro. Ajme, koja je divota biti sluga Božji.
Da je meni biti dostojnom sluškinjom....
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Linkovi
Ema
magdalena
Blog.hr
FRANJEVAČKI PUT
meani
dido
mamaposebnogdjeteta
kruno
ljubljena
CRUCE
I DOK SAM TRAŽILA SAVRŠENU KRŠĆANSKU ZAJEDNICU SVATIH DA KADA BI POSOTJALA SAVRŠENA ZAJEDNICA JA NE BIH MOGLA PRIPADATI TAKVOJ JER SAMA NISAM SAVRŠENA
Prema riječima Ricka Warrena iz knjige Svrhovit život