Komentari

tvojimtragom.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • vapaj golgote

    pozdrav

    avatar

    03.07.2008. (16:01)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    ...ono što mene zaokuplja u zadnje vrijeme...također je Put.....
    ...nama je dano...samo djelić vidjeti...onaj na kom trenutno stojimo...
    ...sav ostali dio puta...i prođeni....i onaj koji je još pred nama...
    ...sakriven je našim očima...
    ...zato i ne možemo suditi...tko je na kojoj stepenici...jer ni to nam nije dano vidjeti...
    ...ponekad izgleda...da su neki jako udaljeni ....i da ih nemožemo stići...
    ...a onda dođe djelić....na kom se susretnemo....i vidimo da i nije tako...
    ...jedino važno ...je živjeti na toj stazi....kretati se....
    ...ponekad je bolje ...i par koraka unatrag...nego stajati nepomično...
    ...stojeći...i ne krećući se...mislim da se vraćamo na početak.....
    ...ja si to predočavam...kao dio puta...na kom je udubina...blato...
    ...sami smo zalutali do nje...jer nismo slijedili Pastira...
    ...što možemo učiniti...sjesti...čekati...i ostati u čekanju...nikad ne zakoraknuti...
    ...ili vratiti se putem...kojim smo već prošli....ispočetka...
    ...ili čak i pasti u blato.....jer dotaknemo li ga...tamo nas čeka netko ...tko nas odbacuje prijeko....
    ...jedino se ne bih složila s mišlju...kako bi bilo dobro da je put predodređen...neovisan o našem izboru...jer to ne bi bilo to...tek slobodnim izborom...dobivamo milost....i spoznajemo veličinu te milosti...
    ...baš onda...kada se mi ...tako mali...krhki i nestabilni...odlučujemo slijediti stazu...
    ...koju sami ne bi mogli nikako...dolazi Njegova milost....Njegove ruke...koje nas nose....
    ...blagoslovljena budi ...na stazi kojom hodiš k Njemu....toliko obasjana milošću....
    ...da i ne slutiš...koliko sama obasjavaš....

    avatar

    03.07.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • tvojim tragom

    ovo predodređen..... prije godinu, dvije, sigurno ćeš znati, često sam govorila, kada bih barem znala da je to dobro, da je i Bogu milu....znači, prvo sam djelovala, učinila po svom, uglavnom uz veliku muku i trud, veliku uloženu snagu..... a rezultata niodkud. Sada želim prije negoli zakoraknem Bogu posvetiti put. Unjeti Njega cjeloga na moju stazu. I onda djelovati, donjeti odluku, izabrati. Ne predviđati što će biti posljedice mojih koraka, već zakoračiti, ali ne sama. Tada smatram da ni odluka nje moja, tek je moj maleni korak. Na taj način ostavljam puno slobodnog prostora mom Bogu i onome za kojeg molim da upravlja mojom stazom više od mene. Jer dok brinem o svakodnevnoj brizi; djeca, posao, stan i hrana, bjedni bi bili moji veliki planovi. Samo mi ostaju sitni koraci ispunjeni ljubavlju...... opet sma skomplicirala

    avatar

    03.07.2008. (17:14)    -   -   -   -  

  • Lucijan

    Sotonisti su stigli, brojniji nego se misli!!!!!

    http://mysteriumaloim.blog.hr/

    avatar

    03.07.2008. (19:29)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    ma nisi.skomplicirala,,,..uglavnom govorimo o istom....
    ..no mene je to podsjetilo na moje razmišljanje od prije...
    ...zašto svima nije dano...
    ...ako je vjera milost...zašto nije svima dana ta milost istom mjerom...
    ..i sjećaš se...koliko puta smo postavljale pitanje...
    ...je li vjera izbor ...ili milost....
    ...ma...gdje bi mi bile bez milosti Njegove....ali ....gdje bi bile i da nismo prihvatile tu milost...
    ...uostalom....mislim da je vrijeme za kavu.....:-)

    avatar

    03.07.2008. (21:25)    -   -   -   -  

  • leticia

    Sad si vidjela da nema ispod ili iznad, ne možemo mi znati tko je gdje...ma svi smo mi tu negdje, mislim...Bog će nas pitati koliko smo se dali, koliko ljubili. To je ono u čemu trebamo težiti savršenstvu, tu se penjati, svaki dan dati više, da postanemo sve manji sami pred sobom..i da jednom dođemo pred Boga ne ostavivši ništa za sebe.
    Nema tog puta u kojemu ćemo znati volju Božju tek tako, nema....jer onda ne bi bilo borbe, a put naš je trnovit i prepun borbe. I svaki dan smo na raskrižjima i pitamo se što je volja Božja ovaj put....tako to treba i biti, drukčije bi bio prelagano. Kako steći kreposti ako ne trudom, kako biti ponizniji ako stalno stojimo na sigurnom? O kako oholost voli našu sigurnost! Tek nas vlastito rušenje pred samim sobom otkriva, tek padovima spoznajemo što smo i kakvi smo, i kakvi bismo bez Boga bili. Tek u nesigurnosti svojih koraka možemo biti iznad ravne crte, dok vapimo našem Gospodinu da nas ne pušta nama samima.

    avatar

    03.07.2008. (21:30)    -   -   -   -  

  • meani

    Koja bi sreća bila Bogu biti sluga, sluga na kojeg je Bog ponosam. Želim da Bog odlučuje o svemu u mom životu jer za te odluke ja nisam sposobna. Samo je li Mu dopuštam, ne znam.

    avatar

    04.07.2008. (20:02)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Hvala ti na posjeti i komentaru. Svida mi se tvoje povjerenje, tvoje predanje. Put nam nije predodreden, trnovit je i padovi su neizbjezni, ali utjesna je spoznaja da smo, ma kuda posli, u Bozjim rukama. Neka te prati Bozji blagoslov na stazama tvog zivota.

    avatar

    04.07.2008. (23:33)    -   -   -   -  

  • Kruno

    Isus nam je rekao: "Više vas ne zovem slugama..., vas sam nazvao prijateljima." :-) Znači da želi da mu budemo prijatelji u Njegovoj službi. Služiti Bogu znači prijateljevati s Njime :-)

    avatar

    06.07.2008. (15:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...