turopolje-mjesto

srijeda, 22.01.2014.

Sportsko priznanje turopoljcu Kamenku Beganoviću

Ines Grdenić i Giovanni Cernogoraz laureati

Ines Grdenić, brončana karatistica sa Svjetskog kadetskog prvenstva te neprikosnoveni strijelac Giovanni Cernogoraz najbolji su sportaši Velike Gorice za 2013. godinu po izboru Zajednice športskih udruga. Tradicionalna svečanost proglašenja najboljih koja je okupila veliki broj sportaša i sportskih djelatnika održana je u Pučkom otvorenom, a nagrade najboljima uručene su u dvanaest kategorija.

-Prošla godina je bila uspješna kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, gdje smo polučili dobre rezultate. U ovoj godini ćemo pokušati zadržati dosadašnju kvalitetu, a ja se nadam da će se dvoranske udruge još više izdići- kazao je predsjednik Zajednice, Goran Kovačić.

Međunarodni uspjesi karatea i streljaštva

Najviše razloga za zadovoljstvo u prošloj godini imali su u Karate klubu Velika Gorica te Streljačkom društvu Gord, koji su zadržali postojeću kvalitetu na domaćoj razini, čemu su pridodali i nekoliko velikih međunarodnih uspjeha. Četrnaestogodišnja članica Karate kluba Velika Gorica, Ines Grdenić, na Svjetskom prvenstvu u Gudalayari je osvojila brončanu medalju, što joj je donijelo prvu titulu najbolje velikogoričke sportašice.

-Do toga rezultata nije bilo lako doći, bilo je potrebno puno odricanja. Sada se pripremam za Europsko prvenstvo koje će se održati u Portugalu. Pripreme su naporne, ali nadam se da će pasti medalja- iskreno će Ines, koja je odmah nakon proglašenja otišla na završne pripreme reprezentacije u Daruvar.

Nagrada za najboljeg sportaša treći puta uzastopce je otišla u ruke Giovannija Cernogorza, koji je lani bio treći na Mediteranskim igrama u Mersinu, dok je s reprezentacijom osvojio europski naslov, te broncu na Svjetskom prvenstvu.

-Nisam se nadao da ću imati takve rezultate, jer sam promijenio pušku, a kako je to bila godina nakon Olimpijskih igara nisam toliko bio fokusiran na treninge i natjecanja, no bez obzira na to stigle su tri medalje- rekao nam je Cernogoraz, koji će u novoj natjecateljskoj sezoni nastupati za Gusar iz Novigrada.

No, Velika Gorica i Gord zauvijek će mu ostati u sjećanju jer je tu stekao status ponajboljeg svjetskog strijelca.

-Najviše ću pamtiti društvo i sve ono što smo zajedno prošli. No, ovo ne znači da se ja jednog dana neću vratiti- kaže nam Giovanni.
Goran Samac, iz Sportskog društva osoba s tjelesnim invaliditetom Uspon proglašen je za najboljeg sportaša s invaliditetom.

Jadranku Perliću nagrada za životno djelo

Nagrada za životno djelo otišla je u ruke košarkaškog djelatnika, Jadranka Perlića koji je u svijetu košarke od 1970. godine. Najprije kao igrač, a zatim i kao trener košarkaša i košarkašica Radnika. Tijekom sportske karijere obnašao je i mnoge druge važne funkcije (tajnik SD Radnik, predsjednik SIZ fizičke kulture općine Velika Gorica, rukovoditelj košarkaškog natjecanja na Univerzijadi 1987. godine ...), a aktivan je i danas kao delegat i kontrolor suđenja na A-1 Ligi, te Regionalnoj ABA ligi.

Zajednica športskih udruga ove je godine po prvi puta dodijelila i Zlatne plakete onim sportskim djelatnicima koji iza sebe imaju najmanje 25 godina nesebičnog rada u sportskim udrugama na gradskoj i županijskoj razini. Laureati su bili- Josip Rulek, Josip Mučnjak i Stjepan Bačurin.

Gord i Azena najbolji u momčadskim sportovima

Strijelci Gorda zadržali su rezultatsku konstantu i u prošloj sezoni osvojivši državni naslov i titulu najbolje ekipe na Kup natjecanju, gdje su čak u tri kola bili najbolji. Nagradu je primio tihi i povučeni vođa Gorda, Davor Gmižić koji je proglašen najboljim trenerom

Odbojkašice Azene lani su napravile konačan korak prema odbojkaškom vrhu igravši u finalu prvenstva i Kupa gdje su bolje od njih bile igračice Rijeke.

Po prvi su puta dodijeljene i nagrade onim udrugama koje su u svojim ligama osvojile prva mjesta. Nogometni klub Klas i Meštrica te Košarkaški klub Gorica primili su plakete za postignute uspjehe.

Do tih se rezultata nebi došlo da nema vrijednih volontera koji svaki svoj slobodan trenutak koriste za rad u sportim udrugama. Ovodišnji djelatnici godine su Kamenko Beganović (NK Turopolje), Igor Kovačić (NK Mraclin), Igor Matić (TKD Velika Gorica) i Davorin Novak (HRK Gorica).

Za promidžbu velikogoričkog sporta nagrađeni su trener brončane karatistice Goran Živković, strijelac Turopolja Saša Sedmak, te mlada nogometna nada Dinama, Marcelo Brozović.

Natalija Lovrić (TKD Velika Gorica), Antonio Cvetković (TKD Velika Gorica), Ira Misir (BK Velika Gorica), Vito Buchberger (BK Velika Gorica), Lucijan Bura (HRK Gorica), Ivan Majcunić (KK Gorica), Sara Marija Gmižić (SD Gord), Mia Rožić (JK Pinky), Igor Vrban (KK Velika Gorica), i Danijela Mihaljević (ŽRK Gorica) nade su godine.

Među mnogobrojnom sportskom i političkom svitom bio je i glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora, Josip Čop, koji je svojim dolaskom dao dodatnu težinu svečanosti.

-Uvijek je lijepo biti među sportašima jer vi ste svojim rezultatima dali obol cjelokupnom hrvatskom sportu. Baviti se sportom nije jednostavno, a to najbolje znate vi sami, jer uz talent koji imate morali ste uložiti puno truda i odricanja, ali i inata da bi postigli te uspjehe- kazao je okupljenima glavni tajnik Josip Čop.

Seniori NK Turopolje 2013.
NK Milka Trnina - NK Turopolje (0:3)

Gornji red: Kamenko Beganović (predstavnik kluba), Robert Zorić, Ivan Kovačević, Mario Filipović, Filip Maričić, Ernest Gorinjac, Blaženko Varivoda, Adam Gorinjac, Miljenko Bera (trener)
Donji red: Andreas Šejić, Ivan Cvetnić, Marko Lučić, Matko Kovačević, Josip Klasnić, Mladen Jerković (C), Ladislav Jambrečina, Željko Josić

Čestitamo dobitnicima sportskih nagrada, a naročito našem Kamenku !

Izvor: VG Danas

22.01.2014. u 08:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.