Nepune dvije godine nakon što je Vlada Republike Hrvatske prepustila Velikoj Gorici zemljište za Radnu zonu
Rakitovec-Turopolje ona je u završnoj fazi gradnje infrastrukture. Tako se već krajem ovoga mjeseca radna
zona misli predstaviti investitorima.
- Premrežili smo RZ Rakitovec - Turopolje infrastrukturom i apsolutno smo spremni za prijem investitora.
Uskoro očekujemo parcele ponuditi tržištu i dolazak ovdje investitora, prije svega kroz iskazivanje njihovog
interasa, pa bi se konkretno uskoro mogle vidjeti i njihove pozicije i početi gradnja objekata, a samim time i
zapošljavanje - rekao je pri obilasku radova gradonačelnik Barišić.
Ova radna zona ujedno je i prva takva zona u našemu gradu. Investicijama Grada te uz pomoć Zagrebačke
županije i Vlade odnosno Ministarstva gospodarstva dovela se do trenutka kada je spremna za prihvat
investitora. Njene najveće prednosti su blizina bitnog državnog cestovnog i željezničkog koridora, a zbog
čega su u gradskoj upravi već imali upita za gradnjom postrojenja.
- Dolazili su investitori kod nas na razgovore i nažalost nismo imali u Velikoj Gorici što za ponuditi. Ovo je
prvo konkretno mjesto koje možemo. Ima upita iz raznih djelatnosti, no tražit ćemo da se zapošljava što
više naših sugrađana. Sve, kako se ne bi dogodilo da se zakupi parcela, a da ona stoji prazna. To nećemo
nikako dozvoliti - objasnio je gradonačelnik Barišić.
Posljednji radovi koje se trenutno rade su završetak gradnje još jedne prometnice dužine 310 metara za
što je utrošeno 1,7 milijuna kuna. Ugrađena je oborinska kanalizacija te po četiri vodovodna, fekalna i
oborinska priključka za parcele koje očekuju prve pogone. U već ranije izgrađenu prometnicu utrošeno je
2,5 milijuna kuna. Čim se upale asfaltne baze cesta će se završiti, a paralelno s tim do kraja mjeseca
očekuju i gotovu ponudu parcela za investitore.
Novim radnim mjestima se nadaju i u okolnim naseljima, Rakitovcu i Turopolju.
- Nadamo se da će dio naših mještana moći naći tu svoju egzistenciju, u današnje vrijeme to je bitno.
Radujemo se i očekujemo da što prije prvi investitori počnu dolaziti - dodao je Zlatko Mihanić, predsjednik
vijeća mjesnog odbora Turopolje.
Svjetla budućnost proizvođača voća i povrća
Cijelu godinu raditi na zemlji i čekati plodove svoga rada onima koji žive od uzgoja voća i povrća zasigurno
nije toliko teško kao neizvjesnost prodaje i naplate svojih proizvoda.
Mnogima u tome pomaže Poljoprivredna zadruga Zagrebački voćnjaci koja je u veljači uselila u novi
moderan pogon Distrubutivnog centra za voće i povrće u Radnoj zoni Rakitovec – Turopolje i tako dodatno
osnažila na tržištu svoju i poziciju svojih dvadesetak zadrugara . Centar je nastao zajedničkim snagama
Zagrebačke županije, Grada Velike Gorice i zadruge te daje novi vjetar u leđa proizvođačima voća i povrća.
- Zahvaljujući upravo volji i viziji županije i grada da uloži u ovakav projekat, i na taj način spasi domaće i
regionalno voćarstvo i povrtlarstvo , mi smo u mogućnosti da smo kroz Distributivni centar dobili certifikat
GlobalGap, uspješno izvezli jabuku na europsko tržište te smo u stanju plasirati naše voće i povrće u pet
trgovačkih lanaca. Na taj način omogućili smo proizvođačima da dobiju maksimalnu cijenu za svoje
proizvode – objašnjava važnost centra direktor Hrvoje Bunjevac.
Distributivni centar omogućava sortiranje, pakiranje, skladištenje i možda najvažnije plasman voća i povrća,
a zbog čega četrdesetak obiteljskih gospodarstava već ima jednu brigu manje. Brine se i za potrebno
certificiranje i obuku proizvođača radi izvoza roba, a u budućnosti će nabavljati repro materijal što će
pojeftiniti proizvodnju.
Interes je i izgraditi manji pogon proizvodnju prirodnih sokova, a već sada se zna da se neće čekati s
gradnjom ULO hladnjače kapaciteta skladištenja 2500 tona robe.
- U tom trenutku mi ćemo biti u mogućnosti 12 mjeseci plasirati naše voće iz budućeg centra s hladnjačom
i biti konkurentniji, moći ćemo imati stalnu radnu snagu i razmišljati o više gospodarstava koji će preko nas
raditi i proširiti se – kaže Bunjevac dodavši da je to borba protiv uvoza koji je prevladao, ali nije konkurentan
kvalitetom.
Javna je tajna da se događa da poneka roba u europskim distributivnim centrima pred kraj svoga roka
valjanosti završava na tržištima južne Europe, pa tako i Hrvatske.
Proizvode s turopoljskih polja i okolice u trgovačkim lancima prepoznat ćete po robnoj marki Sunčana te
kašetama s oznakom Zagrebački voćnjaci. O kvaliteti proizvodnje, primjerice jabuka, govori i jedan čudan
podatak, a to je da je u voćnjacima čak i zabranjeno pušenje što uvjetuje certifikat GlobalGap.
Na slobodnom tržištu gdje kupac određuje uvjete i cijenu Distributivni centar napravio je balans te omogućio
proizvođačima poštenu cijenu za svoj proizvod.
- Meni bi bilo drago da takvih centara ima više. U zapadnoj Europi sve počiva na kooperativama. One su
vlasnici centara i hladnjača, zbog svoje organiziranosti pregovaraju s kupcima na ravnopravnoj bazi.
U Hrvatskoj nažalost to udruživanje nije zaživjelo kako treba i trgovci određuju situaciju na tržištu – zaključuje
Bunjevac.
Sva roba koja uđe u centar se i proda te naplati od kupca, a to je najbolja reklama Distributivnom centru koji
za svoje radnike, zadrugare i kooperante omogućava sigurnu egzistenciju.
Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.
Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.
U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.
Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.
Turopolje danas
Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.
PRIČE IZ TUROPOLJSKE PILANE Život i razvoj mjesta Turopolje neraskidivo je vezan uz drvnu industriju. Turopoljska pilana u povijesti nije bila samo izvor egzistencije mještana, već i stalna pomoć u svim akcijama u mjestu. Priče iz pilane govore o povijesti i razvoju jedne drvne industrije, ali i jednog mjesta i njegovih stanovnika.
