turopolje-mjesto

nedjelja, 19.02.2012.

Skupština Nogometnog kluba Turopolje

Skupština Nogometnog kluba Turopolje održana je 18.02.2012., a započela je sa malim zakašnjenjem u 19:20.
Kao i obično, započela je himnom Republike Hrvatske. Nakon himne odana je počast minutom šutnje za sve
preminule članove NKTuropolja. Na početku su se podnijelaizvješćao poslovanju kluba i o planu za narednu
godinu. Izvješća o selekcijama nogometnog kluba Turopolje čuli smo od Krešimira Maričića pošto je on ujedno
i trener seniora i pionira, a trener juniora Matija Golubić nije bio prisutan pa je također pročitao i za juniore.
S obzirom na igrački kadar te dvije selekcije, one se još i dobro drže. Dosta je igrača promijenilo selekcije ili
otišlo druge klubove i to je rezultat manjka igrača. Također je spomenut problem prijevoza, a to je najveći
problem trenutno. Spomenuo je i neke ljude koji konstantno voze i koji su uvijek tu kad treba te im zahvalio.
Pozicija na tablici koju drže seniori sasvim je nezaslužena i to bi se trebalo promijeniti povećanjem igračkog
kadra. Oni koji nisu igrali duže vrijeme će se vratiti i pomoći, a nadamo se i povratku nekih igrača koji bi klub
podigli na željenu razinu. Svi smo se složili da klub treba opstati i pokazati svima da nije za baciti. Na kraju je
izabrano novo predsjedništvo među kojima će se odabrati novi predsjednik ili potvrditi stari. Skupština je
zaključena slobodnom riječi predsjednika MO Turopolje g. Zlatka Mihanića. Uz jelo i piće svi su se dobro
zabavljali do sitnih noćnih sati.

Izvor: Web stranica NK Turopolje

19.02.2012. u 14:37 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.