turopolje-mjesto

subota, 30.07.2011.

Priče iz turopoljske pilane (9)

"RADNE AKCIJE"

Došao je dan kada su prvi omladinci iz pilane Turopolje krenuli na gradnju auto puta Zagreb
- Ljubljana. Bili su to Slavko Olovac, Vilim Sinković, Ruža Otopal, sada Vlahović i Milan Obrovac.
U dogovoreno vrijeme pojavili su se na zbornom mjestu u Velikoj Gorici, a Vratili su se opet kao
udarnici, jer su normu premašivali 20 do 100 posto. Drvodjelski radnici, navikli na (pre)težak
posao, prednjačili su i na radnim akcijama. Povratak je bio- neočekivano slavlje. Drugovi su ih
dočekivali, pozdravljali, ljubili. Udarništvo, zanos, prebacivanje norme, postali su redovna pojava
u kolektivu, a velik je bio i onaj dan kad su udarnici dobrovoljnim radom "zaradili" razglasnu stanicu.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

"NAJJEFTINIJA ZABAVA"

Točan datum više se ne zna, ali se iz sječanja može zaključiti da je (nagradna) razglasna stanica
počela raditi 1952. godine i radila je nekoliko godina. U krugu pilane bilo je postavljeno šest
razglasnih mjesta, kod mesnice jedno, a pet u turopoljskom naselju. Teško je danas zamisliti što je
u ono vrijeme značio takav razglas, a značio je najjeftiniju zabavu i razonodu, a uz to i podgrijavao je
ponos, jer je bio nagrada za uspjehe postignute dobrovoljnim radom. Stanica je prenosila glazbu s
gramofonskih ploča, hitove onog vremena, najavljivala zabave koje će se održati, preuzimala s radija
vijesti i neke druge emisije. Emitiralo se od 6 do 8 sati ujutro, od 10 do 12 sati i od 14 sati do večeri.
Moglo se ostvariti glazbenu želju - za samo 30 dinara, a od prihoda su se kupovale nove ploče. Koliko
je pažnju uprava obraćala ovoj novosti najbolje se vidi po tome što je godinu dana radnik pilane bio
zadužen isključivo za rad s razglasnim uređajima i za to je primao plaču.

Od Stare fotografije mjesta Turopolja

"REORGANIZACIJE U HODU"

Za sve to vrijeme, zajedno s čitavim društvom i pilana Turopolje, kako se zvala poslije nacionalizacije,
prolazila je kroz sve administrativne i organizacijske promjene. Od 1950. do 1955. pilana je već u
sastavu DIP-a Sisak, a zatim se opet izdvaja pod imenom DIP Turopolje i privremeno povezuje s
galanterijskom organizacijom "Vukomerić" iz Velike Gorice. Nakratko DIP je u sastavu "Union drva"
zajedno sa srodnim organizacijama iz Slavonskog Broda, Karlovca, Brestovca, Novoselca i Pakraca.
Stevo Miletić, novi rukovodilac poduzeća do 1960. godine, zajedno s prvim organima upravljanja,
prilagođava poslovanje novim uvjetima. Mijenja se i pristup prema šumarstvu i industriji prerade drva.
Po odluci Ministarstva drvne industrije, eksploatacija šuma 1958. godine prelazi u ruke drvne industrije,
pa i DIP Turopolje počinje upravljati u šumama Samobor, Zagreb, Remetinec, Velika Gorica, na
današnjem području Šumarskog gospodarstva Zagreb, u Dugom Selu, Zelini, a djelomično i u
šumarijama Lekenik, Pokupsko, Sisak i Jaska. Ovim zatvaranjem šumarsko-drvno-industrijskih cjelina
u prvi su čas, u biološko-tehničkom pogledu, postignuti pozitivni rezultati. U šumi se stabla kroje na
najstručniji način, vodeći računa o konačnom korištenju. Već 1969. godine novim su zakonom
formirana šumska gospodarstva i šumarije i počelo se gospodariti onako kako se to i danas radi.

Da se ne zaboravi !

Patrik Čunčić, Svibanj 2011.

(Original pisan 1981 godine u povodu 70 godina uspješnog rada Drvne industrije Turopolje)
(Fotografije su sakupljene iz različitih izvora: mještani, knjige...)

30.07.2011. u 12:06 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.