turopolje-mjesto

subota, 30.04.2011.

Prvih 100 godina mjesta Turopolje

Već stotinu godina nebo iznad Turopolja para veliki dimnjak drvne industrije.Umjesto tornja neke Crkve ovdje stoji dimnjak jedne pilane kao simbol radnika,malog čovjeka.Ne tipično za ovaj kraj,ali ljudi se ovdje nikad nisu bavili poljoprivredom i stočarstvom,ljudi su ovdje oduvijek bili proleteri,a Turopolje je oduvijek bilo radničko naselje,gdje je drvna industrija mještanima oduvijek u krvi.Do domovinskog rata gotovo i da nije bilo kuće a da barem jedan član nije radio u pilani,a bilo je i mnogo obitelji gdje su svi članovi radili u drvnoj industriji.Mnogi su ovdje dočekali penzije,a bilo je i mnogo onih koji su ostali invalidi rada.Upravo zbog tih radnih ljudi skromnih životnih prilika i zbog rada sa drvom za zaštitnika mjesta izabran je sv.Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta,te međunarodni praznik rada.

Eksploatacija turopoljskih šuma (turopoljski lug) uzela je maha nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine.Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi.Tu,pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo,a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina.
Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno,a zatim stalno,smjestila radnička populacija.Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje.Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga
"Leštant",ali je taj naziv kasnije napušten.Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba,kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje.Doktor Ljudevit Josipović,turopoljski župan,prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca,kojima je samo preostalo da naknadno,kad je već sve bilo gotovo,odobre prodaju.Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi"
Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske.Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija".Nisu se odlikovali kvalitetom.
U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe,uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma.
Kapacitet pilane bio je 40.000 m3 sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora .U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici.Temelj od starog
dimnjaka još uvijek se može naći.U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer",ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo,a zatim je kroz nekoliko godina,otpadnim materijalom iz pilane,i zatrpano.U blizini ciglane je postojala i lugarnica.Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, poštu,restoran,kuglanu,streljanu,mesnicu..,a danas u moderna vremena toga više nema.60.-ih godina u
Turopolju se nalazila i radio postaja iz koje se puštala muzika po mjestu,točnije po Koloniji (Radnička ulica) jer su tamo bili postavljeni zvučnici.Dio mjesta gdje se sve to nalazilo zvao se "Menza" .Taj se naziv još i danas koristi,a odnosi se na dio Turopolja koji se nalazi južno od drvne industrije,ali večina tih objekata srušena je.Ostalo je još samo par zgrada koje su u jako lošem stanju,ali ljudi još uvijek žive u njima.

Jedna od karakteristika Turopolja su zgrade i zgrade u nizu:U ulici Maršala Tita postoji niz zgrada (s jedne strane montažne prizemnice ,a sa druge strane zidane trokatnice).Izgrađene su od strane drvne industrije;Zgrade u nizu u ulici Drage Lučana igrađene su 1943 za vrijeme Ante Pavelića i NDH (Nezavisne države hrvatske).U njima su do kraja rata živjeli nijemci, a kasnije su se u zgrade uselili mještani;Zgrade u nizu u Radničkoj ulici (Kolonija) građene su oko 1911,a gradili su ih francuzi;Zgrade u nizu Turopoljskoj ulicu;Na željezničkom kolodvoru Turopolje (ranžirni kolodvor) nalazi se jedna od najstarijih zgrada u mjestu, bivša zgrada željezničkog kolodvora Turopolje u kojoj sada žive stanari;
Zelena zgrada preko puta ambulante,građena 1960 godine;AmbulantaTuropolje postojala je od kad postoji i mjesto,ali u sklopu drvne industrije (Turopoljska 4) gdje zgrada danas još uvijek postoji.Ambulanta se danas nalazi u ulici Lučan Drage (kb. 19) i u sastavu je Doma zdravlja Velika Gorica.

Heroji Turopolja

U narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovali su mnogi turopoljci od kojih su mnogi i dali svoje živote.
Jedan od poznatijih turopoljaca bio je Drago Lučan po kojem i danas jedna ulica nosi njegovo ime.Bio je jedan od zapovjednika u turopoljsko - posavskom partizanskom odredu.

Za domovinu su živote dali :

Benčić Alojz .............................1910-1942
Cvetko Antun ............................1911-1943
Cvetko Franjo ...........................1913-1945
Cvetko Maks .............................1910-1942
Debogović Slavko .....................1895-1944
Hačić Slavko .............................1925-1943
Marinčić Franjo .........................1927-1943
Štimac Petar .............................1910 -1942

Nakon slavnih demokratskih promjena 1990. godine i Turopoljci su, kao i cijela Hrvatska rekli ne velikosrpskom agresoru.Brojni su Turopoljci hrabro sudjelovali u Domovinskom ratu, a mnogi od njih dali su svoje živote. Štoviše u Turopolju su našli utoćište brojne izbjeglice i brojni prognanici.

Za domovinu su živote dali :

Katulić Franjo ................................08.05.1951.-19.07.1992.
Matković Boris ..............................07.02.1958.-02.09.1992.
Pjanić Dževad .............................06.11.1961.-27.02.1991.
Stepanić Dejan ............................12.07.1965.-07.09.1992

O Turopolju danas

Turopolje je naseljeno mjesto u Republici Hrvatskoj u Zagrebačkoj županiji. Nalazi se u Turopolju, a administrativno je u sastavu grada Velike Gorice. Proteže se na površini od 4,64 km˛. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine Turopolje ima 1033 stanovnika koji žive u 347 domaćinstava. Gustoća naseljenosti iznosi 222,63 st./km.

Broj stanovnika po godinama :

1921 g............................288 ,
1931 g............................385 ,
1948 g............................446 ,
1953 g............................455 ,
1961 g............................682 ,
1971 g............................719 ,
1981 g............................753 ,
1991 g............................851 ,
2001 g..........................1033 stanovnika

U mjestu danas djeluju mnoge organizacije i udruge:

NK Turopolje ( osnovan je 1930. godine,a nekada se zvao NK Proleter)
DVD Turopolje ( osnovano 1941.godine,djeluje neprekidno već 70 godina )
Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje
TUM - turopoljska udruga mladih ( osnovana 2010. godine na inicijativu mladeži mjesta )
Udruga umirovljenika Turopolje
Belot klub Turopolje
ŠRK Ribomanija
Stolno teniski klub Turopolje

U povodu 100 godina mjesta Turopolja 01. svibnja 2011. godine (sv. Josip Radnik i međunarodni praznik rada), mjesni odbor organizira sv. Misu i proslavu sa mnogim izvođačima.Nogometni klub Turopolje organizira memorijalni turnir "Dejan Stepanić".Također,u povodu 100 godina,ispred društvenog doma, otvoren je spomen park "PARK TUROPOLJSKIH BRANITELJA" .

Evo toliko sam za sada uspio saznati o našem mjestu.Naravno nastavit ću i dalje istraživati o povijesti našeg mjesta ,te ću pokušat sakupiti što više starih fotografija o našem Turopolju.
Za buduće generacije koje dolaze,da ne zaborave tko su i što su i da nikoga ne bude sram kaj je turopoljac ,nego da im to bude na čast,jer turopoljci su oduvijek bili skromni,vrijedni i časni ljudi, koji su živjeli od svojega rada i od svojih deset prstiju.

Vaš turopoljac
Patrik Čunčić.

30.04.2011. u 12:29 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

IZ POVIJESTI TUROPOLJA

Nakon izgradnje pruge Zagreb-Sisak 1862 godine, Eksploatacija turopoljskih šuma (Turopoljski Lug) uzela je maha. Nedaleko sela Rakitovca i Buševca podignuto je skladište kojim su upravljali Francuzi. Tu, pored želježničke stanice ručno je obrađivano drvo, a najtraženija roba bile su "Duge" za bačve raznih veličina. Uz rub skladišta uskoro su podignuti objekti u koje se najprije privremeno, a zatim stalno, smjestila radnička populacija. Tako je izraslo naselje koje dobiva ime Turopolje. Doduše mještani okolnih sela nazivali su ga "Leštant", ali je taj naziv kasnije napušten. Svi zaposleni obavljali su teške fizičke poslove ili su kao "Kirijaši" prevozili trupce iz šume do stovarišta.

Filip Deutsch (Dojč), industrijalac iz Zagreba, kupio je 1910. godine od Plemenite opčine turopoljske pedesetak jutara zemlje. Doktor Ljudevit Josipović, turopoljski župan, prodao je tu zemlju bez pristanka seoskih sudaca, kojima je samo preostalo da naknadno, kad je već sve bilo gotovo, odobre prodaju. Tako je utemeljena drvna industrija u Turopolju koja je radila pod nazivom "Filipa Deutscha sinovi". Vlasnik je odmah počeo dizati objekte za pilanu i kuće za radnike i stručnjake koje je namjeravao dovesti iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske. Stanovi su građeni u nizu i nazvani su "Kolonija". U rekordnom roku u ono vrijeme podignuti su svi objekti i već u lipnju, odnosno srpnju 1911. godine počela je proizvodnja rezane građe, uglavnom hrastovine iz turopljskih šuma. Kapacitet pilane bio je 40.000 m3, sa pet gatera i jednim venecijanerom sa vlastitom električnom centralom za pogon pilane i rasvjetu mjesta. Pilana je radila i za vrijeme II svjetskog rata, pod upravom okupatora . U dva navrata pokušana je zapaliti od partizana, no nije htjela gorjeti.

U mjestu je postojala ciglana od čijih su se cigli izgradili mnogi objekti u mjestu i okolici. U mjestu je uz ciglanu iskopavanjem ilovače nastalo i umjetno jezero "Bajer", ali nažalost kada je prokopan kanal Sava - Odra jezero je presušilo, a zatim je kroz nekoliko godina i zatrpano. Ciglana je, zbog loše kvalitete sirovine, prestala s radom 1938. godine. U blizini ciglane je postojala i lugarnica. Zanimljivo je da je Turopolje nekad imalo školu, kino, knjižnicu, radio postaju, poštu, restoran, kuglanu, streljanu, mesnicu, brijačnicu... , a danas u moderna vremena toga više nema. Nekada je u mjestu djelovalo nekoliko sekcija: glumačka, kuglačka i streljačka.

Uz drvnu industriju, kroz svoju povijest, izraslo je i moderno radničko naselje. Drvna industrija počela je s radom 1911, godine, pa se ta godina uzima i kao godina nastanka mjesta Turopolje. Zbog svoje povijesti i zbog radnih ljudi skromnih životnih prilika, za zaštitnika mjesta izabran je Sv. Josip Radnik, a slavi se 01.svibnja, kada se održava sv. Misa i slavi se dan mjesta, te međunarodni praznik rada.

Turopolje danas

Danas mjesto Turopolje broji oko 1000 stanovnika. U mjestu se nalaze željeznički - ranžirni kolodvor, drvna industrija, ambulanta, društveni dom, zgrada nogometnog kluba sa igralištem, trgovina. U neposrednoj blizini mjesta nalazi se i letjelište Aero kluba Velika Gorica, gospodarsko - poslovna zona "Turopolje - Rakitovec", te poznati zatvor - kaznionica Turopolje. U mjestu djeluje jedno od najstarijih nogometnih klubova u našem kraju NK Turopolje (nekada: NK proleter, osnovan 1930. godine), Dobrovoljno vatrogasno društvo Turopolje (osnovano 1941. godine), Udruga hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata - ogranak Turopolje, udruga TUM (turopoljska udruga mladih), Udruga umirovljenika Turopolje, Belot klub Turopolje, ŠRK (športsko ribolovni klub) Ribomanija, te Stolno teniski klub Turopolje.