turimti

28.02.2013., četvrtak

Lavež - davež...

Jutros sam se probudila s Oscarom. Za ostale prije iz mog portuna ne garantiram.
Jedna je nagluha, druga nema vremena za priču, treća je svježe četvrti put udata, ostajem ja koju je probudio lavež Oscara, maltezera sa susjednog balkona.
Ostati gluh na lavež kućnih ljubimaca, pasa, mogu shvatiti. Za zatvaranje očiju na istupe predstavnika izvršne Vlasti, Josipovića, kompozitora, trenutačnog predsjednika države Hrvata, Srba te ostalih nacionalnih manjina i ono malo preostalih građana, nema opravdanja. Ne uzvratiti na nebulozne izjave navedenih, graničilo bi se sa debilnošću.
Pukla sam. Trebala su stoljeća da nam se ponovno pojavi Marija Antoaneta u liku predsjednika Josipovića. Umjesto njene čuvene poruke gladnom narodu: -„Jedite kolače kad već nemate kruha“, servira se ovovremenska poruka:
„Naša je velika boljka u kulturi kukanja. Većina je spremna više kukati nego raditi i to se mora promijeniti“, rekao je predsjednik Josipović jučer na Institutu za inovacije. Inovativno, nema šta.
Pametnom dosta, debilnom treba pustiti ponovno snimke nastupa Josipovića & Ingrid nacionale.
Kukam. Drugi rade. Na štetu Hrvatske i u svoju osobnu korist.
Ciklona sa Zapada u liku MMF-a se ubrzano približava.
Jedni idu u EU parlament, drugi u Remetinec, treći u mirovinu s otpremninom...Meni preostaje odlazak u P.M.-u.
Lavež kastriranih cuceka postaje nebitan.
Bitno je vrijeme kojeg je sve manje.

Vrijeme, vreme, vrime je nebitne laveži. I bitne pjesme.
Tko vas hebe, road show traje.

- 08:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.02.2013., petak

Dijamanti...

Dijamanti...
Jutros sam se probudila okružena biserima. Dijamantima. Da je do Tukca načekala bih se još pitaj Boga koliko godina. Nije ni do lopova što kradu ne brušene dijamante po aerodromima.
Nismo JAR, ni Indija, ni Kongo, Nigerija, Belgija, Nizozemska, ali opet mi smo jednostavno Balkan pun nebrušenih dijamanata; Vukušića Ante, sinjskog dijamanta, Ingrid iz Zadra, Keruma iz Splita, Milanovića iz Banskih dvora...
Spominjati dijamant iz EU parlamenta Zadranku Ingrid zvanu „Pipl Mast Trast as“ postaje neukusno.
Ne spomenuti sindikaliste javnih poduzeća i državne uprave koji se bune i prijete: „- Natežu nas kao pračke pitanje je kad ćemo puknuti“ ili premijera Milanovića koji naknadno dolazi pameti :
“ - Pogriješili smo jer kasnimo“ je čista griješka. „Ćirilicom“, greška...
Ni prvi ni drugi ne žele priznati; ne da smo zakasnili, ne da ćemo puknuti, mi smo jednostavno pukli. Pukli na ozbiljnom pitanju što se zove „Opstanak“.
Gospodo, Vaše vrijeme iz pješčanog sata je iscurilo.
Zovite lopove da Vas pokupe. Na žalost, njih nema. Draže su im tabele s ćirilicom, zdravstveni odgoj, Kosorica IN, Kosorica OUT, spisak ovaj, spisak onaj, križni put, Međugorje, don Ivan...
O, dijamanti...

Vrijeme, vreme, vrime je dijamanata...

- 12:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.02.2013., utorak

Drago Pilsel...

Drago Pilsel...

Jutros sam se probudila s kompleksima, velikim. Kompleksom krivice. Za dobro jutro (sic) sam „pročitala“ Dragu Pilsela i njegov napad na don Ivana Grubišića na stranici: (– KOLUMNA- DRAGO PILSEL - EKOLOGIJA SLOBODE -http://www.politikaplus.com/novost/73202/don-ivan-:Don Ivan Grubišić je prevario građane i zaslužio crkvenu kaznu! On ne ističe kandidata u Splitu, a zauzvrat mu Arsen Bauk obećava podršku u utrci za župana. Fuj!)
Bilo me je sram što nakon toliko vremena vjerovanja u ovog novinara moram priznati da sam ispala naivna. Moj komentar na Face-u je izbrisao, a meni osobno odmah udijelio crveni karton. Ne jedan žuti, pa drugi, već promtno me isključio iz igre, iz kruga „prijatelja“ njegovog djela & imena. Poređenje s Čičkom ga je uneredilo, meni otvorilo oči kada su u pitanju (kvazi) hrvatski sujetni intelektualci, vjernici...Onog trenutka kad ih„probijete“ ispušu poput balona. Zaustaviti ih ne možete. Samo nebo im je granica...A, tko tamo ode nikada se ne vrati.
Sa Bara se nitko ne vraća. Drago, Drago, moj.

Vrijeme, vreme, vrime je reči bobu bob, popu pop, Dragi - drag si mi bio...

- 17:08 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.02.2013., ponedjeljak

Zahaklala sam...

Fuck you...

Jutros sam se probudila haklajući Tukca. Jednom, tako sam propustila drugi lauf. Loš tek. Forfarer je najavio loš slalom. Loš ivent za nas. TV-on live. Kostelić je svoje rekao. Ja još nisam sve rekla. Tukac se slaže uz jednu primjedbu; - Govori lepo da te svi razumeju! Qua on išta razumije. Bulji u TV ekran i čudi se komentatorima i njihovom jeziku.
Za govornicu u Saboru izlaze neki čudni ljudi. Govore čudnim jezikom, jezikom koji ja ne razmem. Još gore ne želim razmeti. Dok bujica šupljih rijeći poput mjehurića od sapunice leluja dvoranom i klupama u Saboru bujica nezadovoljnika se valja od kontejnera do kontejnera. Oni govore jezikom preživljavanja. Jedna plastična boca 0,50 kn, deset = pet kuna, vekna kruha za taj dan. Tamo gdje ponestane riječi, tamo gdje nema dovoljno boca za sve, prorade šake. U Splitu kod jednog pretrpanog kontejnera četrdesetogodišnjak je polomio rebra starici od osamdeset godina u utrci tko će prije do povratne ambalaže. Uljudbeni hrvatski jezik: „Pička ti materina“ s titlom; „Pizda ti materina“ sve češće mijenja odomaćeno; „ Fuck you!“.

Vrijeme, vreme, vrime je rušenja jezičkih barijera; - Fuck you!

- 13:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

15.02.2013., petak

Panta rei...

Panta rei...

Jutros sam se probudila očajna. Valentinovo mi je prisjelo. Boli me glava. Dobro sam potegla. U jednom trenutku su mi se za šankom ukazale neke filmske veličine kojih više nema.
Pavle Vujisić, Radmilović, Josif Tatić... s čašom u ruci. Bio je to znak za poći doma. Tukac zna za mjeru. A, ima i kondicije. Čudno je kad pogledaš u dno čaše vidiš ljepšu prošlost. Kad pogledaš novu čašu što je konobar donosi vidiš novi trošak. Lošu budućnost. Tko će to platiti?
Hrvatska država plaća. Hrvatski zid plača. Hrvatski građani. Izgubljena radnička klasa. Mi. Stoka sitnog zuba. Država gazdama plaća neradni petak. Linić pita poduzetnog Žderića gazde brojnih firmi inačica „Konstruktora- inženjeringa“ gdje je nestalo 500 milijuna kuna državnog novca. Nema pitanja što je radila država u međuvremenu plaćajući Žderiće. Makroekonomista dr. Ante Babić otkriva toplu vodu i nudi izlaz iz krize teorijom kako je bolje ulagati u nove projekte nego u stari dug. Svježi novac treba ulagati u razvoj pri čemu nema objašnjenja gdje će se naći taj novac. Bit će u čarapama hrvatskih čarapana. Kerumu izgorila dokumentacija, rodila se dva kafića na novoj Rivi u zakupu na deset godina. Šišljagić u Osijeku prima volontere izvlačeći Bingo plave koverte sa njihovim CV-om. U dvije su imena kandidata u ostalim ne znamo što je. Badrićka pjeva HDZ-u za 15.000 eura. Hrvatski narod nježniku džaba.
Nije čudo što je menadžer godine Petrinje - komunalac. Nakon svega teško je ne osjetiti mučninu. Teško je ne povratiti i ne povuči vodu. Voda nosi sve.
Panta rei. Panta, menadžer godine...

Vrijeme, vreme, vrime je hebo lud zbunjenog...
Ja, Mustafa, ja Mustafa...

- 12:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.02.2013., srijeda

Korizma...

Korizma...

Jutros sam se probudila u korizmi. Tukac s primjesom bodulskih gena bi rekao; - Jok u korizmi vengo u nježniku mom. Polupao je lončiće. Ne, U već na njemu. No, jadnik dok shvati, ja ću biti na zemlji. Svoja na svojoj. Hrvatska ni zašto. Hrvatska za nekoliko eura po kvadratu.
Pa-pa test je negativan. Papa je pozitivan, odstupanjem sa mjesta prvog među vjernicima položio je ispit. Na žalost ostavljeni smo na milost i nemilost Kaptola i uzoritog kardinala Bozanića. Krk se riješio božjeg izaslanika, ostatak Hrvatske na čekanju.
Goli otok. Goli AlexxL. Goli NF. Sve se svodi na kuhare i kuharice. Čim ćeš mješati spizu? Golim nježnikom. Pravo pitanje je čim ćeš kupiti spizu?
Hrvatska je IN. Design-eri, Asanovićke, modni blogeri, gurui, glazbene vedete, pevaljke, Grdićke, Pokosice, Veljače, Pišekice, Sopekice, Josipe, kuharice nonine, mamine, ispunjavaju sa TV-a dnevne boravke gladnog puka. Dobro je nisam još pukla. Kad se to dogodi Pentagon neće ostati miran.
Pogled iz kosa bio je znak Tukcu da me konačno ostavi u korizmi. Odričem ga se.
„Sila“. Sila sam. Sidim. Tukac veli; sidi di si, jer i za di si, nisi...
Uman covik. Ki, Silvije Tomašević izravno iz Vatikana...
Papa je je svojevremeno dočekan u Splitu na Žnjanu. Sinoć je Krnjo na istom mjestu u vatri ispraćen.
Cili život stane između dolaska i odlaska.
Korizma 40. dana unutar šest nedjelja; - prve korizmene nedjelje što se zove Čista, druge Pačista, treće Bezimene, četvrte Sredoposne, pete Gluhe (Glušne) te šeste nedjelje muke Gospodnje ili Cvjetnice.
Korizma...

Vrijeme, vreme, vrime je korizme. Dragi Bože tko će izdržati 40. dana odricanja. Adio kafano...

- 12:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.02.2013., ponedjeljak

Tarapana...

Tarapana...

Jutros sam se probudila usred tarapane. Lijevo od mene, desno, ovi gore te oni dolje kat niže, odvili su do kraja radio i Severininu „Tarapanu“.
„Hiljadu kretena oko mene“, pjeva Seve nacionale. Čista „ćirilica“ bez uvrede onih koji znaju pismo. Hiljadu kretena oko mene sluša to i šuti. Harmonika se razvlači od zida do zida, čista cajka. Izgleda kako svako vrijeme, vreme oli vrime zasluži Micu trofrtaljku.
Tarapana na političkoj sceni nikoga ne iznenađuje.To je sastavni dio svakih Izbora pa tako i ovogodišnjih. Možda po prvi put neću izaći na biralište, politički pazar u mom kotaru.
Mladog krompira nema, a ovaj što nam se nudi je star, gnjecav, bez ukusa i mirisa, ponekad presladak. Dosadašnje iskustvo mi govori kako je dovoljan samo jedan pokvaren krompir pa da mi ručak prisjedne i ubije volju za hranom. Dovoljan je jedan Duje pet minuta u Saboru, Ante u Županiji, Kerum u Gradu, Ankica u Kotaru, Stipe u portunu, susjeda na katu, Sveki u stanu pa da poželim krila i let iznad Bača, iznad Grada, Županije, države...
„Let iznad kukavičjeg gnijezda“.

Vrijeme, vreme, vrime je za let. Zalet, jedan, drugi, treći zajeb ...

- 08:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.02.2013., srijeda

Nore...

Nore...

Jutros sam se probudila zatečena viješću: ...“Podsjetimo, sinoć nešto prije ponoći, iz dječje bolnice u Philadelphiji, gdje bi Nora trebala biti podvrgnuta terapiji, stigli su dodatni računi za Norino liječenje koje je poskupjelo na vrtoglavih 837.224 tisuća dolara (oko 4,7 milijuna kuna). Podsjećamo, ranija cifra je iznosila 575.000 dolara, odnosno oko 3,3 milijuna kuna!..“
Halooo! Dokle će ići zahtjevi Amerike da se financira razvoj lijeka i procedure liječenja novcima „obespravljenih“ i siromašnih građana Hrvatske.
Jasno, dotle, dok se stvari ne postave na temelje koje važe jednako za sve, a ne od slučaja do slučaja.
Nora, to drago bespomočno dijete ne smije biti izuzetak. Ne smije biti žrtva nekih tamo lobista (hrvatska iskustva sa Zdenkama su poznata...), ne smije biti briga samo roditelja.
Došao je trenutak kada skupo plaćeni radnici u zdravstvu, povjerenstvima, agencijama, bolnicama, moraju odgovarati za svoj posao.
Novac nije mali. Teza; humanost nema granica, nije točna.
O uvjetima liječenja ne mogu odlučivati ( samo) roditelji. Zaklade s neutrošenim doniranim novcima ne mogu biti u rukama roditelja.
Vrijeme je kada se iscrpe sve mogućnosti liječenja da se stvari sustavno brzo i efikasno rješavaju po načelu; svima jednako kojima je potrebno.
Ovako mnoge će Nore ostati uskraćene za komadić sreće, svjetlost i toplinu ljudsku, pravo na sretno i zdravo djetinjstvo.
Vrijeme je da institucije stanu ispred roditelja Nore i otvore kanale liječenja na jedan drugi i više dostojanstveni način.
Ostane li se na ovakvom načinu rješavanja sudbine bolesnih, hrvatsko društvo će ostati trajno bolesno
.

Vrijeme, vreme, vrime je humanosti. Humano preselimo nesposobne iz državnih ureda u hospicije. Ako ništa radi CIA-e...

- 12:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.02.2013., ponedjeljak

Miris...

Miris...
Jutros sam se probudila u pet i trideset. U pet i pol. Dobro me protreslo. Zemljotres jačine 4,5 po Richteru. Po Tukcu mogla sam spavati do deset i pol. Jado, prespavao je i Knin. Nit je čuo nit vidio kako je general Če ušao u grad s džipom i rezervnim polupraznim kanisterom goriva, a iz rata izašao sa više od 100 milijuna eura. Danas ih navodno ima preko sedamsto i preko šezdeset benzinskih crpki. Tadašnji SDK, zatim FINA, DORH, MORH..., nikada se nisu pitali, a ni pitanja nisu postavili iz kojeg je sjemena na kojoj zemlji uz koje dodatke izraslo to bogatstvo te generalski poduzetnički poduhvati.
U zemlji lavande i benzina, normalan je miris lavande, imati Lavandermana, generale i više desetaka benzinskih crpki. Arapi imaju naftu. Mi imamo bogate generale u mirovini. Današnja SD-a na tri stranice piše o nekadašnjim ratnicima koji uspješno plove poduzetničkim vodama i šire poslove izvan Hrvatske.
Uskoro pet eura će izaći s ćiriličnim natpisom. Nitkom neće smetati. Vukovar ispisan ćirilicom hoće. Vukovarom se ne mogu širiti poslovi. Možda. Možda sam u krivu. Možda se samo mogu dobiti izbori. S pet po pet ćiriličnih eura benzin se može natočiti.
S tokom pameti stvari stoje drugačije. „Južni tok“ nas je zaobišao, pamet redovito. Samo potresi ponekad znaju pogoditi u sridu. Dobro i noću s nedjelje na ponedjeljak.
Noćas „Prozor“ ne mora pasti. Mora porasti cijena benzina za 30 lipa po litri. Lipa po lipa. Polipi. Li/je/pa naša...

Vrijeme, vreme, vrime je mirisa. Miris novca. Kako lipo smrde euri.

- 17:17 - Komentari (24) - Isprintaj - #

03.02.2013., nedjelja

Moda...

Moda...

Jutros sam se probudila modno osvješćena. Pročitala sam nekoliko svježih blogova o modi, saznala kako nas napušta i odlazi u Tursku mlada kreatorka Asanovićka, kćer tate prvog lakta nogometne repke.
Na ulicu sam izašla svjesna trenutka u komu se nalazim.
Što nisam nosila:
jakna - Marni4H&M
haljina - MinaUk - klik na haljinu
traper košulja - H&M
cipele - Zara
torbica - Zara Kids
sunčane naočale - GiantVintage
To je obukla tamo u Agramu jedna druga blogerka. Đava mi nije dao mira pa sam zavirila u kužinu velikog Alexxla i utvrdila kako su mu jaja završila u tavi. San o plaći nestao je s prvim sunčanim zracima. Zmaj ga je našao u kužini modno onesvješćenog s pregačom Fax-a preko nježnika. Fax s dignutim velikim F. Drugima se nije dizalo. Hrvati se dižu kako kaže politolog Lalić samo ako uđu u dizalo. I ne baš svako. U lift oli dizalo, "David Pajić" ćirilicom pisano, reliktom prošlosti, neki ne ulazi iz principa. Strah ih je "Gavrila Principa." U principu ja to razumijem. Teško je iseliti se iz kuća onih koji su prešli Dunav, a sada traže povrat svoga. Teško je brisati sa fasada:- Zauzeto! Ovo je hrvatska kuća. Nekako ne ide ćirilica i natpis: - Ovo je moja kuća!
Škverani su na čekanju. Investicije, također. Više od 370.000 nezaposlenih također čeka na ovjeru kartona. U eri informatizacije čekam i ja već deseti dan rodni list iz Zagreba kojeg ću zatim odnijeti na šalter također državne institucije HZZO-a.
Nikako mi nije jasno kako institucije nisu umrežene i kako se ne može povuči rodni list iz baze podataka. Nije mi jasno da Matični ured u Splitu nije u stanju izdati rodni list koji je zaveden bilo gdje i u bilo kojem mjestu u Hrvatskoj.
Tko zna, možda je problem u ćirilici. Ćirilica je kriva za sve.
I ona Židovka iz Amerike.
Neš ti nje. U ponedjeljak u splitsko „sjemenište“ u 19 sati dolazi Reisman, čuvarica seksualnog odgoja u Hrvata umjesto Reisa, prvog čovjeka kod BiH muslimana.
U modi su govornici & zagovornici.

Vrijeme, vreme, vrime je otvaranja očiju.
Sva četiri oka. Nikako tri.

- 12:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.02.2013., petak

Dojam...

Dojam...

Jutros sam se probudila pod dojmom. Velikim. Dva, tri puta. Tukac. Ostavio je odličan dojam. Prvi drugoga. Ni ja mu nisam ostala dužna. Ne znam što će biti s onima u korizmi, drugi trećeg, treći četvrtog. Dojam bi mogao biti ljepši kada bi se sindikat potrudio nešto organizirati onako kolektivno; jedan sve i svi jednog u isto vrijeme. Ovako moj dojam traje iz dana u dan.
Jedan put SDP. Drugi put HDZ. Treći put, nemam ništa protiv. Tri je ipak više od dva bar imam takav dojam.
Hrvatska je pod dojmom.
Malo Slovenci, malo sindikalisti, malo dragovoljci, bankari i kreditne agencije, a dignu se i seljaci, otpušteni i zapušteni bivši radnici impotentni, ne dojmljivi, studenti ne obrazovani, jer nisu imali „seksualni - zdravstveni odgoj“ te svi skupa doprinose takvom dojmu. Dojmu da nije lako biti pod njim.
Spas kada se uđe u čorsokak, jedan od onih puteva bez izlaza, zove se gerijatrija. Treća dob. Oni su cijeli svoj vijek proveli pod dojmom. Nije ih štedio ni jedan sustav. Ni jedna partija, ni jedna stranka ni to što su davali kad se to od njih tražilo.
Koji dojam?!
Ne mrem sebi doći. Kada rasprava preraste u otvoreni sukob kada dojmovi dostignu vrhunac netko se sjeti kako treba dovesti arbitra da nam pojasni tko je tu u pravu. Crkva trlja ruke, desnica ZNA SE, a ljevica se zavuče u šupalj džep.
Dojam je bavimo se perifernim, a ne egzistencijalnim.
Mi.
Oni, obratno. Bacili su nam kost. Baketinu. Lažnjak.
Dojmljivo...

Vrijeme, vreme, vrime je dojmljivo. Hebeno...
Nevinost bez zaštite...
Hebo lud zbunjenog & tako godinama do privilegirane mirovine ili fotelje u EU parlamentu...

- 11:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.