turimti

30.03.2013., subota

Nirvana...

.

Nirvana...
Jutros sam se probudila orna za teniski dvoboj u parovima. Prije petnaest dana protivnik nam se izvukao nakon naših 5:2 u taj brejku sa 6:7. Današnjih 6:4 za nas, za partnera i mene, ravno je godišnjoj nagradi za „Naj ženu - Ženu godine“ u Županiji. Upornost, učenje na greškama, potpora partneru kada ga ne ide, urodilo je plodom. Guštali smo prvi put nakon dvije godine igre protiv istih protivnika. Nisu oni bili ništa slabiji. Pobjeda je stigla kao nagrada za rad. Za trud. Na ovome nećemo stati. Gremo naprej!
Sutra, sutra nirvana & Jelena Rozga na uhu:
„Nirvana, opušteno čekam te
Sama ovu noć.
Nirvana, isto mjesto, ista budala
Kad ćeš doć ( Tukac)?
Ma uđi ko pobjednik na svoje
I uzmi što je tvoje, s dozvolom...

Ma o kakvom pobjedniku je riječ. Pobjedili smo MI, partner & ja.
Za sada u dvoboju Huljići, Rozga – Remi - „Elemental“, nema pobjednika. Za prve je to najdraža pjesma, snažan tekst, za druge „zaglupljivanje masa“, „šovinistički“ atak na hrvatsku ženu.
Meni je svejedno.
Nirvana...

Vrijeme, vreme, vrime je nirvane.

- 13:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

28.03.2013., četvrtak

Bolje grob...

.
"Bolje rat, nego pakt, bolje grob, nego rob"..

.

Jutros sam se probudila na Wikipediji. Nije mi bilo teško ukucati u Google:
27. mart 1941.
Dobih: „Događaji [uredi]
1794 - Osnovana mornarica Sjedinjenih Država
1958 - Nikita Hruščov postao premijer Sovjetskog Saveza
1977 - Dva aviona tipa Boeing 747 sudarila se u nesreći na Tenerifima na Kanarskim ostrvima, ubivši 583 ljudi u jednoj od najgorih avionskih nesreća u historiji avijacije
Ukucavši: 27. ožujak 1941., dobih nešto drugačije viđenje tog datuma:
Događaji:
1794. - Osnovana je mornarica Sjedinjenih Država.
1941. - u državnom udaru u Beogradu pod vodstvom generala Dušana Simovića srušena vlada Cvetković-Maček.
1958. - Nikita Hruščov je postao premijer Sovjetskog Saveza.
1977. - Na Tenerifima se dogodila najveća zrakoplovna nesreća u civilnom zrakoplovstvu. Poginulo je 583 ljudi, a samo 61 je uspjelo preživjeti...
Mediji u RH-a nisu se dotakli godišnjice događaja 27.ožujka oli marta 1941. Kao da to nije odredilo sudbinu i Hrvata. Vijest dana ipak je bila Drpička na plaži otoka Brunei, Vjekoslava Huljić, Jelena Rozga, Žderić iz „ Konstruktora“...
Netko je usput spomenuo kako je jučer Linić skupa sa hrvatskim očevima i majkama zadužio u USA našu djecu za 1,5 milijardu dolara kako bi dide i babe dobile mizernu mirovinu.
Teško je u ovoj povijesnoj zbilji odvojiti bitno od nebitnog. Život na dug, kako kaže financijski ekspert Santini, se nastavlja jer nemamo političare koji bi znali organizirati život na rad!
Bolje grob nego job!
Bolje veća doza kredita nego kokaina.

Vrijeme, vreme, vrime je važnih i nevažnih datuma. Bitno je vrijeme menstruacije.

- 22:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.03.2013., utorak

Mrak...

Mrak...

Jutros sam se probudila sabrana. Zbrojena. Dva i dva su četiri. Za neke u ovoj državi to je samo pet. Daj pet! Daj Babi pet kuna! U strahu od novih računa prestala sam prolaziti pored poštanskog pretinca. Ulazim i izlazim na stražnja vrata. Vrijeme je da ako hoćete ići naprijed morate ulaziti straga. Ante iz mog portuna otkako je ušao na stražnja vrata sjedišta vladajuće stranke više ne izlazi iz nje. U strahu od propuha stalno drži prozore zatvorenim. Zatvori su puni onih koji su ušli. Izlaze samo oni koji mogu platiti tri i više odvjetnika. Mediji su otvoreni. Objavljuju sve što im se dostavi na stražnja vrata ili ostavi ispred njih. Bez njih nikada ne bih znala da se Papa vozi papamobilom čiju je komadnu ploču izradila naša firma iz Solina. Tako sam saznala da je prva dama Kine estradna pjevačica.„Sat za zemlju“, planet u mraku, gašenje rasvjete na jedan sat, protekao je bez većih problema. Problema imaju samo oni kojima je „HEP“ isključio struju zbog neplaćenih računa.
Oni u mraku, planet također. Zdrav razum nam kaže kako je mrak za neke prirodno okruženje.
Ne znam samo zašto mi Tukac zna oduševljeno reći: - Mrak si ženo! Točno je jedno, ON ni usred dana ne vidi dobro.
Mrak, mrak svuda oko nas. Josipa Lisac bi otpjevala: - Magla, magla svuda oko nas.
Hvala Bogu, gusaka ne fali, pogotovu nas dvoje, Tukice & Tukca.

Vrijeme, vreme, vrime je planete. Majmuna nikada dosta.

- 16:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.03.2013., nedjelja

Samozadovoljstvo...

Samozadovoljstvo...

Jutros sam se probudila samozadovoljna. Sama i zadovoljna. Tukac je na škoju i ide don Šimi u Muster. Cvjetnica. Nosi grančice masline. Vibra odlična. Picasso je u Zagrebu. Ja na Bačama. Nekada davno sam odlazila vidjeti Van Gogha u Beograd, Dalija u Veneciji, danas besparica određuje mi kretanje. Idem ispred "Žbirca" u pličaku gledati Antišu i Dragu na piciginu. Žuvela mi nije napet. Seka će donijeti rakiju.
U autobusu čujem glas maskiranog razbojnika:
"- OVO JE PLJAČKA, DA SE NITKO NIJE MRDNUO !!!
Iz zadnjeg dijela autobusa čuje se šokiran glas :
- Ma idi u pič.. materinu, prepade me! Ja mislio kontrola karata...“
Kažu mi, nisi samo Ti samozadovoljna. Pun je Sabor takvih poput tebe. Holy, Holy...Sve se samozadovoljavaju. Za muževe ne znaju ni gdje rade ni koliko zarađuju. Ni s kim su. Kad im zagusti prepišu na njih kuće, stanove, zemlju, štednju, brodove, konje, stoku sitnog zuba...Sve ti je to Picasso. Čisti nadrealizam. Nadrealno.
Svi smo mi Finci. Financi. Samo je jedan Milanović. Jedan Linić.
Prvi istražuje korijene građanskog rata u Finskoj, drugi korijene porezne prevare u našoj državi.
Samo se mi bavimo sobom.

Samozadovoljna sam. Hvala ti vibratoru ka bratu.

Vrijeme, vreme, vrime je samozadovoljstva. Budi cool.

- 12:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.03.2013., četvrtak

Gool-a...

Gool-a...
Jutros sam se probudila rasterećena. Gooola. Odbacila sam odjeću, loše raspoloženje. Radost dana sam potražila u dubini dobro popunjenog hladnjaka. Što sam više spuštala glavu i doticala sve nižu stalažu osjećaj slatkoga u ustima je rastao.
Slatko, slađe, naj ti je...Sva sreća što je Tukac na škoju kod stare Majke. Ne znam što bi bilo s njim.
Možda snimim reklamu za sladoled „Ledo“. Dole, lido livo, niže na najnižoj stalaži.
Ježim se. Ledi mi se kičma, hvala Bogu još je imam. Neugodan osjećaj.
U petak Tukac će ići u metropolu na tekmu sa Srbima. Karte ima. Za sebe i drugog zeta Srbina, Stevu.
Informacija iz medija me plaši:
“ - Broj policijskih oklopnika koji će na dan utakmice sa Srbijom biti na nogama se službeno taji, ali mogao bi pasti rekord. Svima njima u opisu posla u petak bit će - prepoznavanje navijača srpske nacionalnosti...“
Bože, što ako redari u Stevi prepoznaju Srbina.
Nikad neću zaboraviti tekmu Dinamo – C. Zvezda 1971.-e.kada su gosti „pobedili“ sa 3:1. Na Sjeveru je teže bilo biti Bosanac nego Srbin. Krivci za poraz plavih bili su bosančerosi u redovima domaćina. Benci, Kasumoviću, Tomi Knezu, Ilijasu Pašiću, igračima Dinama, Sjever je hebao bosansku Majku. Više puta. Redom. Jebaji ga.
Na kraju tekme su radili pendreci. U Ilici u prolazu „Lovca“ moja leđa su platila. Kičma je skoro pukla. Nisam se dala.
Ipak za ljubav plavoj boji vrijedilo ga je primati.
Gool-a...

Vrijeme, vreme, vrime je za pobjedu. Za početak dovoljna je pobjeda dobra nad zlom. Pobjeda ljubavi nad mržnjom.

Sretno vatreni!

- 09:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.03.2013., ponedjeljak

Povijest ku/r/ca ...

Povijest kuca ...
Jutros sam se probudila s vijestima sa svih strana ove male zemlje za veliki odmor. Hrvatska „Raj na zemlji!“
Srbi amo, Srbi tamo, a vrbe potkresane. M*rš gosti!
Sva je sreća bezbol palica ne manjka. Nakon riječi Mamića, Ruže Tomašić, nemuštog Milanovića, glasne HVIDRA-e, uradaka nacionalne TV-e i komercijalnih televizija, dogodio se „narod“ u Kistanju. Dječake, petnaestogodišnjake srpske nacionalnosti pretukli su vršnjaci i nešto stariji Hrvati iz Kistanja.
Dobar uvod za dolazak Srba na travnjak u Maksimiru 22. ožujka.
Umjesto balvana na Dalmatini i cesti A1, auto cesti Zagreb – Beograd podižu se balvani u glavama zatrovanog naroda. Pesticidi, riječi, riči, reči iz saborskih klupa, sa oltara iz stranačkih utvrda, teta iz vrtića, profa iz škola i školica, vjeroučitelja, trenera, starije braće i sestara, očeva i matera učinilo je svoje.
Nema tog Pape koji bi mogao ispraviti Cetinu, Zrmanju, Omblu, Jadar, Drina je predaleko, učinio od budale pametnog, bolestan um ozdravio. Mnogo je vode proteklo, mnogo je vremena izgubljeno, stranica povijesti ispisano, žrtava na oltar položeno, koljena poderano na putu do sinjske Gospe, Marije Bistrice, Međugorja, Lourda, Vatikana, a da se ništa nije naučilo.
Oprost, milost je nepoznata misao na ovim prostorima.
Đaba Papa Francesco, Franjo, Frane oli Vrane priziva Isusa i ponavlja njegovu poruku „Dijelite milost“ kada oni koji to trebaju čuti skrivaju uši ispod kapuljača KKK-a, ustaških kapa i dobro sačuvanih SS kaciga.
Povijest kuca na vrata. Na vrata doma. Na sreću mnoge neće zateći kod kuće. Neki odavno nisu doma, neki su u Vrapču, na Ugljanu, Jankomiru, Lovrincu, Mirogoju, većina živih u Kanadi, Americi, Australiji, Južnoj Americi...Samo Oni koji nisu za tamo, Za dom su spremni!
Za slušanje koncerta izraelske filharmonije na pulskom parkingu.
Tko zna, Hrvatska je „Raj za goste“, dobar domaćin, možda ponudi Jasenovac ili Goli otok...
Povijest kuca na vrata...

Vrijeme, vreme, vrime je fiskalizacije. Netko mora plačati račune.

- 13:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

17.03.2013., nedjelja

Na zrnca razbrojs!..

Na zrnca razbrojs!

Jutros sam se probudila brojeći krvna zrnca. Baš je fora. Srbin ima tri, Hrvat dva, ostali po jedno zrnce. Boja nije bitna. Hrvati imaju Hrvatsku. Srbi & ostali onoliko Hrvatske koliko im dopuste. Ne po Ustavu, vengo onoliko koliko to misle & dopuštaju tzv. Mamići, Rojs Rojsevi, Thompsoni te Jure & Bobani, Ruže i Šujice...
Hrvatska nije zrela za Europu. Zrela je za neki novi Goli Otok. Goli kuhar, Goli nježnik, Gola Istina je da narodi ovih prostora ne zaslužuju ništa bolje.
Rasistički, šovinistički ispad, prozivanje ministra Jovanovića zbog nacionalnosti od strane Zdravka Mamića, nije uzrok, to je posljedica stanja koje vlada godinama u Hrvatskoj.
Tetošenje, toleriranje veličanja davno prošlih vremena iz ružnijeg dijela povijesti u Hrvata, javno podržavanje mržnje prema drugima, druge vjere i nacionalnosti, mora doživjeti svoj kraj. Ili se varam. Ili tako treba biti...
Odvjetnički tim Zdravka Mamića, na žalost brani neodbranjivo.
Brani Hrvatsku od prava i pravde jednake za sve.
Ako je to vrh pravosudne piramide, Hrvatska nikada neće postati zemlja piramida. Ako se nastavi šutnja bit će to zemlja nojeva.
Došlo je vrijeme da se rastjera magla i da guske i nojevi graknu te kažu svoje. Možda im još nije vrijeme. Možda sva naša očekivanja od gusaka se završavaju na stolu i pjatu za Dan zahvalnosti.
Hvala Vam gusani & guske što postojite.
Hvala Majci, hvala Ocu što nam podariše Zdravka Mamića da znamo razlikovati dobro od zla.

Vrijeme, vreme, vrime je pre/broja/va/nja.
Na krvna zrnca razbrojs!

- 11:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.03.2013., četvrtak

Javi se...

Javi se...

Jutros sam se probudila obavijena gustim dimom. Pe - dim. Tukac je stavio vodu za kavu i otišao po novine. Dim se uskoro proširio iz kuhinje pa sve do sobe. TV komentatori objavljuju;
- Imamo Papu! Dalmacija Franu Prvog, ostali dio Hrvatske Franju I...Torcida s Brda ispod prozora uz bengalke i dim proziva:
- Javi se! Zagovornici boljeg sutra najavljuju kako će prvi poziv za posjet novog Pape stići s Poljuda. Bit će to šansa za novi kredit i uređenje stadiona. I za križ kakav odavno nedostaje Splitu. Ne na Marjanu već u šesnaestercu ka Sjeveru poljudske ljepotice. Nije daleko ideja o „Areni“ kao mjestu susreta s novim Papom. Frane je naš čovjek. Ispovjednici su mu Hrvati više od 30 godina. Prva dadilja mu je bila Hrvatica Marija iz Hrvaca od oca Ante i majke joj Franice. Prvi bickl je dobio kao mali dok su se proizvodili u Donjem Miholjcu. Prve igre s balunom bile su u patikama „Borovo“. Donji veš kako ekskluzivno javlja Inoslav Bešker je sponzorirao „Galeb“ iz Omiša.
- Mi smo Papini - Papa je naš!
Milanović se ne pita. Ni novi ministar turizma Lorencin.
Treba pitati Ingrid.
It“s OK!
Papa, javi se...

Vrijeme, vrime, vreme je za zapalit. Joint? Plin? TV? Tisak?...
Bez studije o zaštiti okoliša i suglasnosti stranke Zelenih, Qua će netko paliti.

- 15:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.03.2013., srijeda

Vrijeme...

Vrijeme...
Jutros sam se probudila s kartonom spremnim za mjesečnu ovjeru. Bila sam u redu „goli/h & bossi/h“ pred čuvarima pečata burze nezaposlenih. Nikada dulji i sporiji red. Red do ulaznih vrata u zgradu HZZ-a.
- A, gdje je pečat? Uzvik nervoznih u redu kao da ne interesira nikog za šalterom. S pečatom ili bez njega nestrpljivi neće doći do posla. Samo čuvari pečata mogu se nadati radnom mjestu i redovitoj plaći. Jasno i njihovi zaštitinici, svevremenski sindikalisti. Ne volim ih, ali u jednom se slažem s njihovim prvim čovjekom, Ozrenom Matijaševićem kada tvrdi kako je Vlada propustila šansu za povlaćenjem pravog poteza propuštajući smanjenje plaća i otpuštanje viška ljudi u javnim poduzećima i državnoj administraciji. Sve naknadne mjere Vlade su izgubile na smislu i težini.
Samo se moj Tukac deblja. Zrak mu prija. I more na Bačama. I politička klima. Stolica mu je sigurna i redovita. I ne zove se Ostojić. Šaka vlasti s tri prsta Ostojića spala je na dva.
S jednim, ostat će samo prijetnja. Prst u zraku. Nekomu u pozadini...
Vremena su bremenita...Ne/predvidljiva...

Vrijeme, vreme, vrime je ciklone „Ingrid“, pa onda anticiklone „Jakovina“.

- 13:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.03.2013., nedjelja

Kao pre...

Sve je kao pre...
Jutros sam se probudila s umorom u nogama. Tragove vikend borbe sa skijaškim stazama na Jahorini još uvijek osjećam. Ništa za to. Važnije je nešto drugo, srce je puno. Skijanje u paru nakon 27. godina je fantastičan doživljaj. Sreći nema kraja.
Jahorina, ljepotica, ogrnuta bijelim ogrtačem, okupana suncem, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Osobito mene.
Sve je kao „pre“. Rajska dolina, Gola Jahorina, Poljice, Šator, Prača...Snijeg, sunce, miris borovine, cvrkut ptica...
Samo objekti, čuvari uspomena naše mladosti; ferijalni dom „Šator“, dom „Partizana“, „SSK-a“, hotel „Jahorina“, stara i nova „Košuta“, stoje razvaljeni, bez prozora, golih i izgorjelih zidova.
Uspomene žive na prve korake, ples na skijama, na svirku Index-a, razvlačenje harmonike Harisa Đinovića, prve ljubavi, prve prevare...
Lijepa li si Jahorino moja...
Vrijeme, vreme, vrime je lijepih sjećanja.

- 11:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

08.03.2013., petak

Ostojiću, Ostojiću...

Ostojiću, Ostojiću...

Jutros sam se probudila pred ogledalom. Ni prvi put, nadam se ni zadnji. Gledam, ništa mi ne fali. Koja kila viška, zubi prilično na broju, samo ovce nedostaju. Prodala sam stado na Pecama iznad Komiže. Kako mi fale. I Čoban. Tukac je na skijanju. Na Jahorini. Na snijegu. Bez snijega nema ni tragova. U Istri je trebao pasti snijeg da bi se ukazali tragovi ministra turizma Ostojića. Čovjek nas pravi ludim. Ili se pravi ludim. Žena i šogorica mu utržile 25. milijuna kuna na uloženih jedan milijun i kupovinu zemljišta isključivo zbog njegove prenamjene. Što zna stoka sitnog zuba što je pašnjak, a što građevno zemljište. Uz Ostojićevo „sjetovanje“ kupljena je zemlja kojoj je cijena porasla preko noći za 25. puta. I tu nema ništa čudno. Istina čudno je što se to zna od 2007., a tek se danas o tomu govori. Valjda zbog Izbora. Eto, zbog toga i raznih četrdesetgodišnjih i kusur „Stupida“ koji uletiše u privilegiranu saborsku mirovinu i sutrašnje njihove odluke da se ide u mirovinu sa 67. godina treba Izbore održavati što češće. Samo tako ćemo znati tko je u nježniku, a tko u/na kurcu. Lošem.
Svi smo mi Čoban/i/kovići. Svi smo mi ala splitski škverani. Pošteni, dok nas ne uhvate u krađi. Tada se branimo; - Nismo znali, nije to naše, đe mene nađe(?)...
U Svijetu, bolesni sustavi traže spas u padu Vlada. Kod nas padaju premijeri. Pao premijer Milanović s transportera. Zašto? Iz bizarnog razloga; nije silazio po PS-u, pravilu službe. Nije se držao desnom rukom za otvor, lijevom za rukohvat, desnom nogom oslonjen na zadnji lijevi točak...Nije mu imao tko reći.
Bahatost...Ne/znanje...
Ostojiću?!
Ostojiću, Ostojiću, pokislo ti perje...