Povijest kuca ... Jutros sam se probudila s vijestima sa svih strana ove male zemlje za veliki odmor. Hrvatska „Raj na zemlji!“
Srbi amo, Srbi tamo, a vrbe potkresane. M*rš gosti!
Sva je sreća bezbol palica ne manjka. Nakon riječi Mamića, Ruže Tomašić, nemuštog Milanovića, glasne HVIDRA-e, uradaka nacionalne TV-e i komercijalnih televizija, dogodio se „narod“ u Kistanju. Dječake, petnaestogodišnjake srpske nacionalnosti pretukli su vršnjaci i nešto stariji Hrvati iz Kistanja.
Dobar uvod za dolazak Srba na travnjak u Maksimiru 22. ožujka.
Umjesto balvana na Dalmatini i cesti A1, auto cesti Zagreb – Beograd podižu se balvani u glavama zatrovanog naroda. Pesticidi, riječi, riči, reči iz saborskih klupa, sa oltara iz stranačkih utvrda, teta iz vrtića, profa iz škola i školica, vjeroučitelja, trenera, starije braće i sestara, očeva i matera učinilo je svoje.
Nema tog Pape koji bi mogao ispraviti Cetinu, Zrmanju, Omblu, Jadar, Drina je predaleko, učinio od budale pametnog, bolestan um ozdravio. Mnogo je vode proteklo, mnogo je vremena izgubljeno, stranica povijesti ispisano, žrtava na oltar položeno, koljena poderano na putu do sinjske Gospe, Marije Bistrice, Međugorja, Lourda, Vatikana, a da se ništa nije naučilo.
Oprost, milost je nepoznata misao na ovim prostorima.
Đaba Papa Francesco, Franjo, Frane oli Vrane priziva Isusa i ponavlja njegovu poruku „Dijelite milost“ kada oni koji to trebaju čuti skrivaju uši ispod kapuljača KKK-a, ustaških kapa i dobro sačuvanih SS kaciga. Povijest kuca na vrata. Na vrata doma. Na sreću mnoge neće zateći kod kuće. Neki odavno nisu doma, neki su u Vrapču, na Ugljanu, Jankomiru, Lovrincu, Mirogoju, većina živih u Kanadi, Americi, Australiji, Južnoj Americi...Samo Oni koji nisu za tamo, Za dom su spremni!
Za slušanje koncerta izraelske filharmonije na pulskom parkingu.
Tko zna, Hrvatska je „Raj za goste“, dobar domaćin, možda ponudi Jasenovac ili Goli otok...
Povijest kuca na vrata...
Vrijeme, vreme, vrime je fiskalizacije. Netko mora plačati račune.