turimti

29.04.2013., ponedjeljak

Generacijo...

.

Generacijo...
Jutros sam se probudila s viješću koja donosi tugu i suze u očima:
„MILJENKO BEK JE PREMINUO..... :-(((((((((((((((- javlja na Face-u kolegica Dragana iz daleke Nizozemske. Javili joj iz Sarajeva.
Preminuo je kolega, školski drug, generacija, susjed, dobar prijatelj, dobar otac dvije kćeri...
Proslava 45. godina mature krajem lipnja neće biti onakva kakvu smo dogovarali prije petnaest dana. U ovih zadnjih pet godina društvo se smanjilo za; Dražena, Namika, Nečka i evo sada Miljenka, Beka, Bambija, Fifija...
Gledam u zidne novine „Leo News“od 10.11.93. , 584 –tog ratnog dana i isto toliko dana opsade Sarajeva. Bilo je to prisjećanje na tek prispjelo pismo Baki i Tati Miljenku od starije kćeri iz daleke Norveške, iz dalekog mjesta Sundalsora.
„Dobro jutro Sundalsora,
Onako visok, tanak i nepokretan ( Miljenko ) na uglu, malo se razlikovao od saobraćajnog znaka. Oba kao iz nekog drugog vremena. On sam i neprimjetan. Ovaj drugi oštećen i nikomu potreban. Odavno svi „znakovi“ imaju jedan smjer, smjer ka obitelji. Sretni i u ovim teškim momentima nalaze uporište i snagu za borbu u obitelji koja je tu uz njih. Drugi, poput visokog i tankog, zure u daljine. Samo na poznati glas reagiraju;- Vozdra! – Kakve su vijesti?.- Dobre!- Nisu više u Zagrebu. Sad su u Sundalsora. To Ti je 100 km od Šikseterera. –I, gdje je to? – Pa 200 km od Trondhaima, 300 km od Osla. Djeca uče. Idu u ribolov. Samo da je i Tata tu. Grad od 10.000 stanovnika. Čuli smo se. I pismo je stiglo. – Draga Bako, ovdje mi je lijepo, ali mi je bilo bolje u Sarajevu. Jedva čekam da budemo zajedno. Da si Ti s nama išli bi svaki dan u šetnju i vozili bicikl. A, Tata bi lovio ribu. Ovdje sve čike love ribu. I mi je ponekad dobijemo i Mama napravi ručak. Ovaj grad je lijep i ima u njemu puno lijepih stvari za kupiti. Ali mi nemamo para. Samo gledamo. Ti bi u tome uživala I Tata bi. I jako mi je žao što nisi s nama. Čuvaj se od rata, pa da opet budemo zajedno. Za kraj šaljem vam na norveškom nekoliko riječi:- Jaj heter...Ja se zovem... Jaj or fra Bosnie. Ja sam iz Bosne.- Ha de bra! Doviđenja! I šaljem vam puno poljubaca, Tvoja Jedina!
Budućnost? Kakva može da bude?!
Nego, jel idemo u Sundalsora?- Ako preživimo, idemo u Norvešku, na naftnu platformu. “
Vrijeme, vreme, vrime je opraštanja. Opraštamo se od Tebe, dragi naš Miljenko. Neka Ti je laka bosanska zemlja.
Vozdra,
generacija maturanata II. Gimnazije 64.-68.

- 11:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.04.2013., petak

X - Faktor...

X- Faktor...

Jutros sam se probudila s cigaretom u ruci. Bolje cigareta u ruci nego galeb na grani. Onaj gore, malo, malo pa te posere da prostite. Dobro nije to ništa novo. To nam se događa svakodnevno. Sinoć Split je uživao u svojoj realnosti na novootvorenoj „Zapadnoj obali“. Bilo je ića i pića. Bilo je i prenosivih kabina WC-a, TOI, TOI. Onaj moderni otvoren pred prošle izbore na Matejušci je u pola razvaljen. Umalo da ne zaboravim bilo je i pisme; Oliver, je Ban, „Diktatori“, ex „Daleka obala“, „Zapadna obala“, te neizbježni moderator fešte, poteštat Željko Kerum.
Ma što govorili o njemu, čovjek zna što su mediji. Ili bar zna tko zna o medijima pa ih uspješno koristi. I što je najvažnije čouk ima plan. Svaki dan je na TV-u, prvi program, drugi, na privatnim elektronskim medijima. Ne možeš ga izbaciti iz štampe. Šik je vamo, šik je tamo. Što bi Komižani rekli; puj vamo, puj tamo. Naizgled sve džaba. Jedan davnošnji gradonačelnik mog Sarajeva vozeći se s jedne fešte na drugu nakon naglog kočenja auta glavom se zabio u staklo. Vozač se pravdao komentarom; - Žaba! Umalo da zgazim žabu. Gradonačelniku je ostao samo komentar; - Đe? Đe je džaba?
Ništa nije džaba. Sve je s razlogom i sve će to narod platiti.
Na drugoj strani na kraju nove stare Rive u podrumima cara Dioklecijana, SDP-ovci u tamnim odijelima s Kotromanovićem na čelu papali su. Moli s Bača, Zaninović kandidat za poteštata je u isto vrijeme na Matejušci dijelio listiće. HDZ-ovca Vjeku nitko nije vidio. Ni Baldasara. Ni Pticu Trkačicu.
„Pametan grad“...
Džaba, faks, džaba diploma, tri jezika, ako nema X - Faktora.

Pouka basne o izboru poteštata Splita; četiri godine u oporbi je dovoljno pametnom da se spremi za pobjedu. Ovima danas, neće biti dovoljno ni narednih četiri...

Vrijeme, vreme, vrime je priznanja: Kerume, satrao si ih. I ONI će bježeći od Istoka šetati Tvojom i našom „Zapadnom obalom“.

- 12:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.04.2013., srijeda

Šupci...

Šupci...

Jutros sam se probudila s osmijehom. S novim zubima. Došlo je vrijeme za pokazati zube. Čisti kez. Dosta je okretanju guzice. Šupka. Problem naiđe, a mi mu okrenemo leđa. Zato me ne čudi što jučer u ordinaciji čitam u „Doktora“ pismo čitateljice N.N. (32.): - Draga „Saveta“, želim povećati guzicu. Kako? Odgovor uobičajen; - Može se iskoristiti sopstveno salo, može neka vrsta gela. Moj savjet je naguzi se bolje i češće. Okreni guzu malo partneru, malo susjedu, ne zaboravi šefa, a kad vidiš sve ove kandidate za šerifa u Gradu stani i vikni: - Pumpaj mali, pumpaj. Em je jeftinije, em ugodnije kad te hebu u guzicu, a ne u mozak.
Karamarko. Kara Marko HTV-om & kabelskom. Čuj; - U prvom kvartalu je nula stranih investicija!!! Ni drugi ne zaostaju za njim. Ako je ovaj prvi, etalon za karanje, Kerum mu dođe GK, giga Kara.- On je šik, kako za njega reče Ivo Pogorelić pri susretu u HNK u Splitu nakon koncerta. Zna Ivo prepoznati veličinu. I Kerum je prepoznao Lisztov briljantni Mefisto valcer br. 1 kao i Chopinov Nocturno u c – molu br. 1. u Ivinoj izvedbi, kako piše u SD-i kritičar, Tonči Šitin.
Biračko tijelo Splita zapanjio je naprotiv podatak da je u grad dopremljen samo za ovu izuzetnu koncertnu večer klavir „Steinway„ težak nevjerojatnih 105.000 eura.
Sutra će Grad zapanjiti svečano otvaranje Zapadne obale, Obala kralja Branimira, obala (GK) giga Keruma. Pjevat će Oliver & Ban. Bit će ića & pića. Sve je besplatno. Mukte.
Guzice će biti site.
Tko te pita za zube. Guzice su važne. Šupci. - Jel ovo dobro, predsjedniče?!

Vrijeme, vreme, vrime prolazi. Samo je glupost vječna.
I Hajduk. Svi smo MI guzice. Manji ili veći šupci...

- 09:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.04.2013., petak

Ćićo...

Ćićo...
Jutros sam se probudila. Dora nije. „Dorin dnevnik“ je ostao prazan. „Teletina“, „Ajme meni“, bez komentara...
Otac, Đermano Ćićo Senjanović, moja generacija, novinar, piciginaš, dobri duh Hrvatske, nije se digao iz kreveta. Ostao je spavati & sanjati lijepe snove glede & unatoč jave koja ne obećava ništa dobro.
„Feral“ gori, kao nekada na Pjaci...
Ovoga puta u znak sjećanja na Ćiću.
Gori sjećanje na neponovljivog Ćiću. Na "Dorin dnevnik". Na nesalomljivi duh, na nadu da balun piciginaša na Bačama neće zaboraviti ruku našeg Ćiće.
Ćićo, Oče Dore, „Teletine“, veliki zidaru „Feral Tribune“, „Ajme meni“, mirno spavaj...
Nesalomljivi duh slobodarske Hrvatske kakav je izvirao iz pera i olovke našeg Ćiće i danas će biti prisutan na Bačama.
Balun živi vječno.
Ćićo & Dora, također.

Vrijeme, vreme, vrime je kada srce kaže: - Ne mogu više!

"Dorin dnevnik
Jutros sam se probudila kontroliranog porijekla. U naručju sam imala rodoslovlje dugo nekoliko stoljeća, a onda još i par vjekova, jer su moji preci iz budizma prešli na tramvaj. Kako onda još nije bilo struje, to su oni dosta pješačili, jer nije bilo ni tramvaja. U stvari, bio je jedan tramvaj kojeg su svi zvali Čežnja. Po tom je tramvaju Josipa Lisac dobila ime. Onda se ona upisala u izviđače, i od tada joj se gubi svaki trag. Kasnije se, negdje početkom 60-ih pojavila jedna druga Josipa Lisac. U Virovitici. Ona je bila poštarica. Ali je bila dosta nespretna. Pa bi puno pisama pogubila. Stavila bi ih pred zid i pucala bi u njih. A neke je i vješala. Tako su primaoci često dobivali pisma s rupom ili sa štipaljkom. Jedna se štipaljka žalila direkciji Pošte, i dobila je dobru odštetu. Onda je to uložila u dionice Plive, a malo nakon toga su je našli zakačenu za konop. Visila je ušima prema gore.
Tako je u Žrnovnici jedna gospođa mijenjala blisku rodbinu za marke, i kad joj je ponestalo rodbine, molila je susjede da oni uđu u taj biznis. Susjedi su je pitali da koliki je njihov dio, a ona im je rekla: “O dio mio, kakav dio?! Pa vaš je dio nešto najveće, nešto najljepše šta se može zamislit. O, dio! Mio! Jesi li vidio?!” Onda su se oni polakomili i odlazili su u razmjenu. Tako bi oni dobili novo mjesto boravka, a gospođa je dobivala marke. I ko zna dokad bi to išlo da se jednog dana nije pobunilo mjesto boravka. Pitalo je gospođu: “Oprostite, ali šta ja imam od toga?” Nikad nitko nije gospođu vidio tako ljutu. Zacrvenila se, kršila prste, čupala kosu, ali marke i objašnjenja nije dala.
E, tu se vidi snaga karaktera.
DORA "- Ćićo

- 11:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.04.2013., srijeda

Genijalac...

.
Genijalac...

Jutros sam se probudila s kalkulatorom u ruci. Sabrala sam dva & dva te našla pet razloga ( prava Tukica) za genijalne izborne poteze trenutačnog premijera Milanovića. U normalnim zemljama takvog genijalca Majka socdemokratu ne rađa dva puta. Hrvatska je izuzetak. Nakon Račana on je drugi rođen na ljevici i odgojen kao socijaldemokrata, drugim riječima socijalno osvješten usmjeren ka demokratskom rješavanju problema. Kako ON kaže, tako je.
Dakle, ako gledamo iz drugog kuta iz kreveta rano ujutro onda „poraz“ SDP-a i Milanovića na ovim izborima za EU parlament je zapravo pobjeda.
Prvi odlučan potez, „možda“ je pružena ruka i podizanje iz mrtvih Karamarka i posrnulog HDZ-a. Učinjen je još jedan povijesni korak ka stvaranju saveza dvije jake stranke predodređene za vođenje zemlje. Malo ja, malo ti - dugoročno.
Drugo, otvaranjem pitanja ćirilice, provokacijom Ruže Tomašić i opet preko leđa Srba provjerom i brisanjem prebivališta u Vukovaru i Imotskom, probudilo je desnicu.
Treći genijalni potez je izveden jednim zamahom metle i čišćenjem nepodobnih koalicijskih partnera HNS, IDS-a. Ukupan rezultat na izborima nije bio primaran. Milanović je bio siguran da SDP dobija s njima ili bez njih svojih pet mjesta. Nije želio Jakovčića ni Radoša u Briselu. Istru je otpisao za naredne lokalne izbore ali nije odustao od pripreme infrastrukture za neke nove. Nakon odlaska HNLS-a, CD-a, HSS- došao je trenutak za obračun sa HNS-om i IDS-om. Izravnog protivnika Piculu umjesto u Haag poslao je u Brisel.
Četvrto, svojim arogantnim stavom, bahatošću, građane je isprovocirao i usmjerio na male neučinkovite stranke, strančice ali i one koji su ubacili 5 % nevažećih listića. Tim potezom je pokazao neisplativost igranja na igrače iz treće lige. Davanje glasa na pr. Piratima, stranci našeg dragog blogera NF iz Rijeke, bilo je čisto bacanje u vjetar. Bilo je jeftinije zakupiti autobus i sve njih sa liste Pirata poslati na trodnevno razgledanje Brisela nego im dati glas. Ipak Pirati i ostali mali, pametnim odabirom partnera mogu sutra na lokalnoj razini biti važan faktor. Najmanje faktor 45. Zaštitnik dobrih ideja i nade da će dvojac bez kormilara jednog dana ispod Savskog mosta udariti u stup.
U stup demokracije.
Da, peti genijalni potez Milanovića je poruka glasačkoj mašineriji:
- Tko vas hebe?! Ja sam pao s transportera ali i Vi ste s konja na magarca.
Izbori, izbori...
Sjetite se igre iz davne prošlosti:- Eberečke, ebertute, tko ga ćete?!

Vrijeme, vreme, vrime je genijalno. Ako ga ne koristiš na najbolji način kajat ćeš se.
More +15 C, zrak 22 C, na računu minus. Pa, Ti biraj...

- 08:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.04.2013., ponedjeljak

J/El Bahati...

J/El Bahati...
'Narod će puknuti, a to neće biti dobro'
"Iz ove duboke krize ne može se izaći bez bolnih rezova, ali ti bolni rezovi trebaju početi od glave. No glava očito ne da da se nju dira, pa neka narod misli koga će na idućim izborima dirati", kaže don Grubišić“

Jutros sam se probudila zadovoljna. Nisam izašla na izbore za parlament EU. Nisam dala svoj glas nekoj listi, nekoj osobi da me predstavlja u Europi uz nagradu od 7. - 8. tisuća eurića mjesečno. Dajući im glas dala bi im legitimitet za zastupanje u toj i takvoj Europi. To bi im bila nagrada za nerad i neznanje pokazano u vlasti gdje se ponašaju kao da je sve izmišljeno (u/i) za njihovu korist, a ne da su oni izabrani da rade za opću korist i dobrobit naroda.
Bahatim treba reći: - NE! Ne možete ovako do vijeka!
Znam, netko će ipak sjesti za stol 12. veličanstvenih.
Znam, može im to biti "Zadnja večera".
Ova vlast pokazuje nekompetentnost. Vađenje na ispadanje kostura iz ormara bivše vlasti ne može nikoga zadovoljiti.
Ni jučer, ni danas, pogotovu sutra, nema napretka bez plana, dnevnog, tjednog, kratkoročnog, srednjoročnog, decenijskog...Netko tko se spremao godinama u oporbi za preuzimanje vlasti morao je spreman dočekati taj trenutak preuzimanja odgovornosti za sudbinu zemlje.
Svakim danom u svakom pogledu svjedocima smo kupovanja vremena, nesnalaženja, nesposobnosti odabranih po stranačkoj listi, a ne po znanju, stručnosti. U javnim i državnim poduzećima, administraciji gomilaju su glasnogovornici, savjetnici, šalju nepodobni u mirovinu i kada treba i kada ne treba sa visokim otpremninama.
Privreda ako ne raste, pada nježniku za uši. I stagnacija je bolje stanje od postojećeg. Nema vatre, nema rasterećenja privrede, nema poduzetničke klime. Sve je klimavo.
Mesije nema. Ako je trenutačni premijer Milanović Mesija onda sam ja Afrodita, a ne Tukica. El Bahati, bahati premijer, svojim ponašanjem i vrijeđanjem zdrave pameti preostalih normalnih građana Hrvatske je jedan od razloga ako ne i najveći krivac za moje izostajanje sa izbora za parlament EU. Bahatost ali i neznanje su kažnjeni porazom na ovim izborima. Netko tko je naučen još u vremenu Račana da mu vlast pada u ruke kao zrela jabuka ili maslina je potučen. I za berbu treba biti spreman i znati s kim se ide. Bahati to nije znao i kakav je nikada neće znati.
Bahati, meni ste nebitni!

Vrijeme, vreme, vrime je kad neki misle da mogu do vijeka.
Apsurd je da će u EU parlamentu " rasti " & sjediti Ruža & Dubravka euroskeptici.

- 07:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.04.2013., petak

Zlato naše...

Zlato naše...
Jutros sam se probudila bez nekih posebnih želja. Ne vjerujem da bi mi u tomu pomogla zlatna ribica i tri moguće želje. Sigurno je jedno da je imam ne bih je držala u akvariju. Garant bi je prodala po 250 kuna gram jednom od stotinu dućana za otkup zlata u kvartu. Zagreb i Vlast ne vide propast trgovine, propast radnih mjesta u proizvodnji. Jedini koji otvaraju dućane su pekari, otkup zlata i neizbježne kladionice. Osim njih Split ima i akademskog prognostičara HDZ-ovca Onestin Cvitana, prvog ex gradonačelnika, ministra policije i ambasadora te u njega sina koji od doniranih para i narudžbe anketom kreira raspoloženje Grada za izbor poteštata.
Po njihovoj anketi,anketirani građani Splita bi već danas trebali izabrati novog gradonačelnika u liku bezličnog arhitekte HDZ-ovca, Vjeku Ivaniševića.
Naručena anketa daje prednost Ivaniševiću od 12,3 %, Željku Kerumu 11,5 % kao mogućim kandidatima za drugi krug Izbora. Svi ostali spadaju u drugu ligu.
Birači su treća liga. Ljiga...
Hrvatska, jednostavno nema sreće sa političarima.
Neznalice, puni sebe, okrenuti osobnim interesima, sujetni, napuhani, hrvatski političari su zaboravili na one koji su im poklonili povjerenje. Paun do pauna, paunice...
Narod, nepismen, glup, gluplji, najgluplji.
Milanović, Linić, Karamarko, Lesar, Ostojići, Slavonci, Duje Marasović, Ruža, Čondići.., etaloni su za pamet u Hrvata.
10. travanj je prošao, prošla su još dva dana, proći će još n –dana, a promjena nema.
Samo se susjeda Mare promjenila. Godine su učinile svoje. Mjesečnice više nema. Nema joj ni muža Mate. Na Lovrincu je...
Na Lovrincu, na Lovrincu, završe svi. Sa Bara se nitko ne vraća...
Prije ili kasnije...

Vrijeme, vreme, vrime je prodaje zlata.
CO, HPB, 250 kuna gram.

- 13:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.04.2013., ponedjeljak

Idi/j/oti (2.)...

Idi/j/oti (2.)...

Jutros sam se probudila pokakane frizure. Komiškim jezikom rečeno i latinicom napisano bilo bi to:- E, co, ka da se karkoš posra.
Nekada davno (71.), kad je izlazio tjednik „Paradox“, Paja Kanižaj, kojeg nikada nisam voljela, rekao je jednu istinu:
- Negdje duboko u svakom čovjeku je sakriveno govno.
Mnogo ljudi, mnogo govana. Nije lako to gledati, još više slušati propratne zvukove olakšavanja gomile. Čovjeku je nekako ugodnije kada osjeti smrad na vrijeme, jer onda postoji šansa pravovremenog odstupanja ali kada to izostane neminovno se nađe u centru okruženom govnima.
Jučer su se neki posrali na Trgu Republike u Zagrebu. I konj i ban Jelačić zatečeni tim stanjem na kamenom postolju okrenuli su glavu ka jugu. Tražili su spas čak i u južnom vjetru. Vjetar iz Herceg Bosne je izostao.
Ni vjetrovi više nisu što su bili.
Bili su bili, samo Hajduk živi vječno.
Nakon Račana, Račan. Milanoviću je bio dovoljan samo jedan prolazak za Dubrovnik kroz Neum i buduću Šengensku granicu da promjeni mišljenje o ne/gradnji Pelješkog mosta.
Jučer protiv, danas je ZA.
I HDZ je 2009. bio za dvojezični natpis u Vukovaru, danas je PROTIV. Onda je SDP bio PROTIV, danas je ZA. Razlika je samo u tomu što su onda prvi bili na vlasti, danas drugi.
Moj svakodnevni odlazak u obližnji „Kaufland“ nije promjenio moje mišljenje kako mi je život sve teži, a borša sa spizom sve manja i lakša. Tako je kada si uvijek na istoj strani. Na onoj koja „puši kurac“ kako kaže Haški uznik, Šešelj.

Ex Vuk Karadžić
Vrijeme, vreme, vrime je kada ni govno ne smrdi.
Svi smo MI govna!

- 15:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.04.2013., petak

Idi/j/oti...

Idi/j/oti...
Jutros sam se probudila s idiotskim naslovom u Slobodnoj Dalmaciji:
„ Branitelji osnovali interventne grupe za rat protiv ćirilice“.
Uvod u nemire:
„U svakom gradu spremna je grupa ljudi koja će odmah krenuti u Vukovar budu li postavljene ploče na ćirilici- otkriva Tomislav Zelić iz zadraske Hvidre“.
Idioti...svuda oko nas...
Za mene, Tukicu ovo je javni otvoreni poziv na rušenje ustavnog poretka R Hrvatske.
Tko je iznad Ustava RH-a?!
Tomislav Zelić, Hvidra, „interventne grupe za rat protiv ćirilice“...?!
Ovo je trenutak za izvanrednu pressicu druže Milanoviću, trenutačni predsjedniče, Josipoviću. Gdje su institucije RH-a za obranu prava manjina ustavom zagarantirana?!
Ovo je trenutak kada nas sa boljim pamćenjem, 6. april/ travanj podsjeća na početak rata u Sarajevu 92.-e. Izlazak naroda na ulice.
Netko mora izaći pred narod i reći IDIOTIMA; - Dosta s ratovima!
Pun mi je nježnik novih partizana.
Idioti vide ćirilicu, ali ne vide latinicom napisano: Zatvoreno. Prodaje se. U štrajku smo...
Ne vide, jer ONI imaju sve. Dobre mirovine. Dobre otpremnine.
Idioti, izađite na ulice i prozivajte one koji šalju uposlenike javnih poduzeća tri mjeseca prije normalnog odlaska u mirovinu sa otpremninama preko 200.000 kuna. Izađite na ulice i pitajte, zašto vaša djeca nemaju radno mjesto. Zašto je gospodarstvo manje važno od odlaska u parlament EU-a.
Idioti...
Vrijeme, vreme, vrime je za idi/j/ote. Normalnim je mjesto u Vrapču, na Ugljanu, Rabu...

- 12:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.04.2013., srijeda

Vijesti...

.
( Sve što su nam komunisti rekli o komunizmu bila je laž.
Sve što su nam rekli o kapitalizmu, na žalost, bila je istina. Gajo357 )
Vijesti...

Jutros sam se probudila s osvrtom iza. Iza čega? Iza leđa? Isabella. Amorella. Dva vikinga, trajekta, izgrađena u splitskom škveru 88. – 89. za Švede. Šta, čitala o njima?! Hodala. Hodala oko njih i po njima, radeći u Škveru. Radili smo na zaštiti BIS-a, Škvera od samih radnika, od radničke klase. Instalirali smo im uređaje za detekciju oštećenja ograde i sustav za kontrolu pristupa i radnog vremena. U mjesec dana staze do ograde su zarasle u korov, a nestanak inox cijevi i alata je postao nemoguć. Kiosk s pivom klipačom te „Dom“ izvan kruga su prepolovili promet. Radilo se. Danas kada novi vlasnik, privatnik najavljuje kontrolu alko testom, evidenciju rada, ponovno se čuje galama. Rupa bez dna u kojoj su se gradili kruzeri vrijedni 32. milijuna dolara, a prodavali za 28., polako pada u zaborav. Ne zaboravlja se samo da je sve moglo biti drugačije da se htjelo.
Jesmo li spremni za promjene?
Da. Okrenuli smo list na stolnom kalendaru i umjesto ožujka oči nam bode travanj. Mjesec dug 30. dana. Što će biti sa Škverom za koji mjesec, zna sam Bog. Oni što tvrde da Boga nema, nemaju objašnjenja što u budućnosti čeka Škver. Za sada škverani čekaju otpremnine.
Svi nešto čekaju. Na autobusnoj stanici za Brda čekala sam pola sata četvorku. Na koncu su mi rekli kako već pola godine umjesto nje vozi trica. Čista jedinica za neznanje.
Oni što čekaju bolju budućnost, umiru nezadovoljni hrvatskom sadašnjošću. Vispreniji žive bolju prošlost uživajući u privilegiranoj mirovini.
Vrijeme je tranzicije.
Škver iz državnih ruku je prešao u privatne. Krediti u švicarcima u eure. Zaposleni s radnih mjesta odlaze na Zavod za zapošljavanje. Tricom s Brda se ide u Grad i na Lovrinac umjesto četvorkom.
Ipak se kreće, reče Tukac. "Eppur si muove". I Ja, dva puta Tukcu...

Vrijeme, vreme, vrime je preispitivanja (?) stečenih privilegija.
Hrvatsku ni za što. Mirovinu nikomu prije 67.-e godine života.
Oj, živote!

reklama

Last News:
Uzoriti, naš Papa Frane, nakon ugodno provedene noći na madracu „Bernarda“ uživao je u hrvatskom doručku, kranjskoj kobasici iz Špičkovine i jajima na oko. Drugim okom je pratio na dalekovidnici HRT1 „Dobro jutro, Hrvatska“ i javljanje u živo Silvija Tomaševića iz Vatikana. Ostali dio dana Papa Franjo, srpski Francisko, proveo je u ugodnoj šetnji u „borosana“ obući oslikanoj tradicionalnim kockicama dizajnera Ljubičića. U narednom javljanju Tomaševića očekuju se nove vijesti iz dnevnog života i djela Pape Franje. Amen.

- 12:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.04.2013., ponedjeljak

U mozak, U...

.
U mozak, U mozak!

Jutros sam se probudila okružena prijama. U sredini košarica s jajima. Bio je to nastavak jučerašnjeg tucanja s osvrtom na dnevno političku situaciju u gradu Splitu. Poput glasova
„ Klape s mora“ & pjesme za EU „Mižerja“ sve smo u duhu emancipiranih plavuša „AVAzirale“: -Tucajte nas, hrvatski muži!
U mozak, U mozak!
Umjesto očekivane navale na otključana blindo vrata i odavno skinutog pojasa nevinosti čuo se vanzemaljski glas s krugovalne postaje.
Nakon govora Tita 62.- e na vrhu splitske Rive, gore desno i Franje Tuđmana 95.-e, dolje lijevo na dnu iste Rive, svršile smo s okupljanjem. Dosta nam je bilo tucanja s našim muževima i pismohranom građom.
Odlučile smo se za varanje. Tko ne bi iskoristio 1. april oli prvi travanj za varanje. Ana s petog kata prevarila je muža s Antišom iz prizemlja. Susjeda Franka otišla je do podstanara studenta Tafre iz Komiže. Ja sam otišla do frizera Stojana da mi podigne EGO. Tukcu sam prosula bazu da idem do Majke kako bi me iskofrčila. Kofrčim se samo tako.
Spoznaja da je ovo vrijeme darivanja, primanja i varanja, nosila me je Rivom. I Split će dobiti svoje. Gdje bi Tito, bit će Franjo, ne Papa, vengo Otac nacije s kamenom gromadom, ka klisurina, tamo gdje bi Franjo, malo poviše, iznad Sv. Frane, na Marjanu bit će križ. Splitski križ. Deset ovako, pet onako. Ka deset u pola u „Želje“. Želje su jedno, stvarnost drugo.
Svatkom prema zasluzi.
Jednom kamen za podglavu, drugom križ, trećem U mozak...
Penzićima bon od sto kuna. Seke & Brace mi.
Miljenko Smoje bi se prevrnuo u grobu.
Tko prevari narod s Rive?!

Vrijeme, vreme, vrime je prevara. Tukac, prošlog lita prevarila sam te samo jednom. – S kim?
S vaterpolistima dubrovačkog „Juga“.
BTW. Milanović & Josipović zakazali izvanrednu pressicu.
1. april - aprilili – travanjiniii!...

- 08:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.