Marketing
Generacijo...
.
.
.
Generacijo...
Jutros sam se probudila s viješću koja donosi tugu i suze u očima:
„MILJENKO BEK JE PREMINUO..... :-(((((((((((((((- javlja na Face-u kolegica Dragana iz daleke Nizozemske. Javili joj iz Sarajeva.
Preminuo je kolega, školski drug, generacija, susjed, dobar prijatelj, dobar otac dvije kćeri...
Proslava 45. godina mature krajem lipnja neće biti onakva kakvu smo dogovarali prije petnaest dana. U ovih zadnjih pet godina društvo se smanjilo za; Dražena, Namika, Nečka i evo sada Miljenka, Beka, Bambija, Fifija...
Gledam u zidne novine „Leo News“od 10.11.93. , 584 –tog ratnog dana i isto toliko dana opsade Sarajeva. Bilo je to prisjećanje na tek prispjelo pismo Baki i Tati Miljenku od starije kćeri iz daleke Norveške, iz dalekog mjesta Sundalsora.
„Dobro jutro Sundalsora,
Onako visok, tanak i nepokretan ( Miljenko ) na uglu, malo se razlikovao od saobraćajnog znaka. Oba kao iz nekog drugog vremena. On sam i neprimjetan. Ovaj drugi oštećen i nikomu potreban. Odavno svi „znakovi“ imaju jedan smjer, smjer ka obitelji. Sretni i u ovim teškim momentima nalaze uporište i snagu za borbu u obitelji koja je tu uz njih. Drugi, poput visokog i tankog, zure u daljine. Samo na poznati glas reagiraju;- Vozdra! – Kakve su vijesti?.- Dobre!- Nisu više u Zagrebu. Sad su u Sundalsora. To Ti je 100 km od Šikseterera. –I, gdje je to? – Pa 200 km od Trondhaima, 300 km od Osla. Djeca uče. Idu u ribolov. Samo da je i Tata tu. Grad od 10.000 stanovnika. Čuli smo se. I pismo je stiglo. – Draga Bako, ovdje mi je lijepo, ali mi je bilo bolje u Sarajevu. Jedva čekam da budemo zajedno. Da si Ti s nama išli bi svaki dan u šetnju i vozili bicikl. A, Tata bi lovio ribu. Ovdje sve čike love ribu. I mi je ponekad dobijemo i Mama napravi ručak. Ovaj grad je lijep i ima u njemu puno lijepih stvari za kupiti. Ali mi nemamo para. Samo gledamo. Ti bi u tome uživala I Tata bi. I jako mi je žao što nisi s nama. Čuvaj se od rata, pa da opet budemo zajedno. Za kraj šaljem vam na norveškom nekoliko riječi:- Jaj heter...Ja se zovem... Jaj or fra Bosnie. Ja sam iz Bosne.- Ha de bra! Doviđenja! I šaljem vam puno poljubaca, Tvoja Jedina!
Budućnost? Kakva može da bude?!
Nego, jel idemo u Sundalsora?- Ako preživimo, idemo u Norvešku, na naftnu platformu. “
Vrijeme, vreme, vrime je opraštanja. Opraštamo se od Tebe, dragi naš Miljenko. Neka Ti je laka bosanska zemlja.
Vozdra,
generacija maturanata II. Gimnazije 64.-68.
Post je objavljen 29.04.2013. u 11:29 sati.