Marketing
Vrijeme...
.
Vrijeme...
Jutros sam se probudila s kartonom spremnim za mjesečnu ovjeru. Bila sam u redu „goli/h & bossi/h“ pred čuvarima pečata burze nezaposlenih. Nikada dulji i sporiji red. Red do ulaznih vrata u zgradu HZZ-a.
- A, gdje je pečat? Uzvik nervoznih u redu kao da ne interesira nikog za šalterom. S pečatom ili bez njega nestrpljivi neće doći do posla. Samo čuvari pečata mogu se nadati radnom mjestu i redovitoj plaći. Jasno i njihovi zaštitinici, svevremenski sindikalisti. Ne volim ih, ali u jednom se slažem s njihovim prvim čovjekom, Ozrenom Matijaševićem kada tvrdi kako je Vlada propustila šansu za povlaćenjem pravog poteza propuštajući smanjenje plaća i otpuštanje viška ljudi u javnim poduzećima i državnoj administraciji. Sve naknadne mjere Vlade su izgubile na smislu i težini.
Samo se moj Tukac deblja. Zrak mu prija. I more na Bačama. I politička klima. Stolica mu je sigurna i redovita. I ne zove se Ostojić. Šaka vlasti s tri prsta Ostojića spala je na dva.
S jednim, ostat će samo prijetnja. Prst u zraku. Nekomu u pozadini...
Vremena su bremenita...Ne/predvidljiva...
Vrijeme, vreme, vrime je ciklone „Ingrid“, pa onda anticiklone „Jakovina“.
Post je objavljen 13.03.2013. u 13:31 sati.