Marketing
Miris...
.
Miris...
Jutros sam se probudila u pet i trideset. U pet i pol. Dobro me protreslo. Zemljotres jačine 4,5 po Richteru. Po Tukcu mogla sam spavati do deset i pol. Jado, prespavao je i Knin. Nit je čuo nit vidio kako je general Če ušao u grad s džipom i rezervnim polupraznim kanisterom goriva, a iz rata izašao sa više od 100 milijuna eura. Danas ih navodno ima preko sedamsto i preko šezdeset benzinskih crpki. Tadašnji SDK, zatim FINA, DORH, MORH..., nikada se nisu pitali, a ni pitanja nisu postavili iz kojeg je sjemena na kojoj zemlji uz koje dodatke izraslo to bogatstvo te generalski poduzetnički poduhvati.
U zemlji lavande i benzina, normalan je miris lavande, imati Lavandermana, generale i više desetaka benzinskih crpki. Arapi imaju naftu. Mi imamo bogate generale u mirovini. Današnja SD-a na tri stranice piše o nekadašnjim ratnicima koji uspješno plove poduzetničkim vodama i šire poslove izvan Hrvatske.
Uskoro pet eura će izaći s ćiriličnim natpisom. Nitkom neće smetati. Vukovar ispisan ćirilicom hoće. Vukovarom se ne mogu širiti poslovi. Možda. Možda sam u krivu. Možda se samo mogu dobiti izbori. S pet po pet ćiriličnih eura benzin se može natočiti.
S tokom pameti stvari stoje drugačije. „Južni tok“ nas je zaobišao, pamet redovito. Samo potresi ponekad znaju pogoditi u sridu. Dobro i noću s nedjelje na ponedjeljak.
Noćas „Prozor“ ne mora pasti. Mora porasti cijena benzina za 30 lipa po litri. Lipa po lipa. Polipi. Li/je/pa naša...
Vrijeme, vreme, vrime je mirisa. Miris novca. Kako lipo smrde euri.
Post je objavljen 04.02.2013. u 17:17 sati.