Marketing
Dijamanti...
Dijamanti...
Jutros sam se probudila okružena biserima. Dijamantima. Da je do Tukca načekala bih se još pitaj Boga koliko godina. Nije ni do lopova što kradu ne brušene dijamante po aerodromima.
Nismo JAR, ni Indija, ni Kongo, Nigerija, Belgija, Nizozemska, ali opet mi smo jednostavno Balkan pun nebrušenih dijamanata; Vukušića Ante, sinjskog dijamanta, Ingrid iz Zadra, Keruma iz Splita, Milanovića iz Banskih dvora...
Spominjati dijamant iz EU parlamenta Zadranku Ingrid zvanu „Pipl Mast Trast as“ postaje neukusno.
Ne spomenuti sindikaliste javnih poduzeća i državne uprave koji se bune i prijete: „- Natežu nas kao pračke pitanje je kad ćemo puknuti“ ili premijera Milanovića koji naknadno dolazi pameti :
“ - Pogriješili smo jer kasnimo“ je čista griješka. „Ćirilicom“, greška...
Ni prvi ni drugi ne žele priznati; ne da smo zakasnili, ne da ćemo puknuti, mi smo jednostavno pukli. Pukli na ozbiljnom pitanju što se zove „Opstanak“.
Gospodo, Vaše vrijeme iz pješčanog sata je iscurilo.
Zovite lopove da Vas pokupe. Na žalost, njih nema. Draže su im tabele s ćirilicom, zdravstveni odgoj, Kosorica IN, Kosorica OUT, spisak ovaj, spisak onaj, križni put, Međugorje, don Ivan...
O, dijamanti...
Vrijeme, vreme, vrime je dijamanata...
.
Post je objavljen 22.02.2013. u 12:22 sati.