Traveler bez japanki

Današnji dan je osvanuo je oblačan i kišovit što i nije uobičajeno vrijeme za Kaliforniju. Princeze su nisu dale omesti i cijelo vrijeme su navijale za kupanje u hotelskom bazenu. Od tog njihovog plana nije bilo ništa pa smo krenuli put Los Angelesa i tada je osvanulo sunce.
Ideja je bila da posjetimo California Science muzej koji je bio samo 46 km udaljen od našeg hotela i ulaz u njega je besplatan.
Naša navigacija dovela nas je do muzeja, ali je hazbend odmah počeo negodovati da gdje sam ga ja to dovela . Dio grada gdje se nalazi muzej i nije bio baš sjajan po izgledu - blizu je Staples centra i kvart je dosta problematičan.
A, koji to nije blizu centra LA da mi je znat ?
Uglavnom auto nam se nije ostavljalo na ulici, a parking je bio dvanaest dolara - pa je pala odluka da odemo odatle jer što ako se princezama ne svidi takva vrsta zabave.
Odustali smo od kulturnog uzdizanja i krenuli što prije izaći iz takve sredine gdje se nismo osjećali baš" too safe" - što bi rekli Ameri.
Još nas je naš Đon ( čitaj glas navigacije ) počeo zezati sa skretanjima baš u ključnom trenutku.
Nekako smo se jedva izvukli i našli pravac na autoputu za Grifith observatorij. Đon je opet zezao za skretanje pa smo sami morali pronaći put do vrha gdje se nalazi Grifith. Bio je ponedjeljak i nije bilo puno ljudi pa smo se mogli lijepo slikavati.

Pogled na LA je bio prelijep i baš odatle može se napraviti super slika sa znakom Hollywood u pozadini.
Nakon razgledavanja spustili smo se planinskom cestom do Beverly Hillsa i uživali u vožnji tim filmskim kvartom. To je LA koji se gleda na filmovima.

Da je barem cijeli grad takav - to bi bio grad iz snova ! Ali ovo je svijet za sebe - visoki zidovi, ogromne kapije, skupi Mercedesi, paparazzi .
Odlučili smo se malo odmoriti na dječjem igralištu u centru Beverly Hillsa - da se princeze malo igraju i rastegnu od vožnje,

Zanimljivo sve žene koje su tu dolazile s djecom bile su obučene kao klonovi - svijetle traperice i crna obična majica sa velikim tamnim naočalama i obavezna bejzbol kapa. Dadilje su većinom bile krupne Meksikanke koje su došle s malim bebama.
Pokušavala sam malo zamisliti život tih holivudskih zvijezda u trenucima kada žive normalni život - i nije mi se baš svidio osjećaj da se cijelo vrijeme moram okretati oko sebe - da li su paparazzi ? - da li je neki luđak u autu ? - da li je možda zalutali turista ?
Da li se ti ljudi ikada mogu opustiti ? Veliko možda .
Nije ni čudo da su svi na nekim sedativima, drogama, alkoholu !


Nakon odmora krenuli smo u dio gdje se nalazi Farmers market i tamo pronaši meksički restoran gdje smo ručali. Zadnji put sam ovdje srela Heidi Klum, ali ovog puta nisam primijetila nikog važnog.

Ovdje naravno ima puno dućana i restorana i lijepa je atmosfera pogotovo za Halloween.Ovo je mjesto koje se definitivno treba posjetiti.
Dan je brzo prošao u našem lutanju LA-om pa smo se lagano uputili put Anaheima, Ovaj put nije bila tolika gužva na autoputu ali svejedno promet im nije baš svijetla točka u gradu. Slijedeće lutanje će biti Disneyland !

Oznake: Los Angeles, amerika, kalifornija, California, putovanje, obitelj, Anaheim

.
Nakon dvije noći u malom Kanabu ujutro nakon doručka krenuli smo za Los Angeles.Čekalo nas je nekih 650 km do mjesta Anaheim kod LA gdje smo iznajmili hotel zadnjih šest dana.
Sigurno se pitate zašto baš tamo . Pa, tamo je najčudesnija i najsretnija zemlja na svijetu- DIsneyland !

Nakon istraživanja i mnogih klometara provedenih u autu, malo odmora nije naodmet, a kad je tu Disneyland onda je to pravi izbor za obitelj s djecom.
Izabrali smo hotel blizu glavne kapije za ulaz tako da se nadam da ćemo šetnjom bez auta doći do Disneylanda.
I kao veliki plus ima veliki bazen za divljanje - to je princezama bilo najvažnije.


Ovdje prolazimol kraj downtown LA na putu do hotela u Anaheimu.

Plan za posjet nemamo - nadam se da će na ulazu dati mapu pa da cemo se snaći. Čak nemamo još ni karte !
Nekih devedeset kilometara pred Anaheimom izgubili smo za tu daljinu dva sata vožnje na autoputu jer su asfaltirali dvije linije- carpool lines. I to linije koje će se na kraju plaćati ako želiš da brže dođeš do neke lokacije. Na nekim dijelovima te trake su bile samo za auta koja imaju vise od dva putnika.
Šest traka i samo mic o mic i tako dva sata - to nas je na kraju puta prilično izmorilo. Baš se divim ljudima koji žive u LA-u jer izgube mnogo vremena u vožnji od točke A do točke B. Imaju metro ali toliko malo ljudi ga koristi.
Više je nas izmorila ta vožnja nego princeze - one su opet gledale neki dugi crtani film i igrale Angry BIrds.
Evo jedne slikice s interneta jer je nezgodno slikati tu gžzvu iz auta.


Stigli taman kad je pao mrak i sreća napravili brzi ček- in, a princeze uopće nisu bile umorne već su se odmah htjele kupati, ali to smo ostavili za sutra .
Ipak je u LA danas bilo oko trideset pet stupnjeva, dobro došlo ljeto !

Oznake: putovanje, kalifornija, Anaheim, usa, amerika, obitelj, Putovanja, Los Angeles, putovanja s djecom, djeca

Ostavljamo Moab iza nas nakon jedne prespavane noći i krećemo put Kanaba. Oba gradića su glavni za smještaj posjetitelja nacionalnih parkova .
Na putu se većinom. prolazi kroz prirodu i jako je malo naseljenih mjesta, a ako ih ima to su trošne američke kućice kauboja koji se bave stokom, razbacani pokvareni kamioneti svuda su uz cestu..Kada ugledaš neku kuću ne znaš da li uopće tu neko živi jer je sve dosta zapušteno - prava mala američka sela ! Na našoj cesti pokazalo nam se skretanje za Byrce kanjon -do kojeg je trebalo samo nekih dvadesetak kilometara. Iako nismo planirali obišli smo ga autom i došli do peak pointa Rainbow nekih 2115 ft. Po mom ukusu ljepši je Arches, a ovaj kanjon mi je bolji za hajking jer ima zelenila.
Ovdje se dogodila jedna zanimljivost i to na ulazu u park zaustavlja nas renđer za provjeru karte i onako neobavezno pita odakle smo. Iz Evrope kažem ja, a zemlju sigurno ne znate - Croatia. Ooo, da znam- kaže on - prošle godine sam bio tamo !

Od čistog zraka proradila je glad i zaustavili smo se na izlazu iz parka u steak house uz cestu koja je nudila domaću govedinu.
Lijepo sjeli naručili stejkove New York, a princezama piletinu. Bas mi je u mislima bio stejk, kad je u trenutku Ljepotica napravila tužnu grimasu i počela jaukati sa suzama u očima:" Mama, meni je muka boli me stomak ! "
Krasno ! Pravi trenutak za tako nesto. Izašli smo na zrak i tješila sam je da će joj biti bolje, ali nije ni nakon deset minuta.
Stejk je vec bio na stolu i svima je prožla volja za jelom osim hazbenda koji je vec jeo ogromni stejk. Barem je netko uživao.
Ljepotici su se grčevi smirili i prestala je plakati nakon što je odradila posao u wc-u.
Svi smo odahnuli i pomalo krenuli jesti - nakon svega meni taj skupi stejk od dvadeset dolara uopće nije prijao - uspjela sam probati njihove soseve uz meso ali to nije za mene.
Uz juhu jedu krekere što je isto no, no za mene !



Nakon ugodne vožnje od nekih 550 km navečer smo stigli u Kanab. Mali gradić ali ima puno hotela i naravno MCdonalds , nema mjesta gdje ga nema.


Kanab zovu srcem parkova i ne bez razloga - nalazi se na idealnoj lokaciji za posjetiti glavne nacionalne parkove - Zion je najbliži samo 40 milja, onda Grand Canyon North Rim 78 milja, Bryce Canyon 77 milja.
Nabrojala sam najvažnije, a ima još toliko toga za vidjeti.
I jos sam pročitala da ga zovu " mali Holivud" jer je od tridesetih godina pa do sedamdesetih snimano puno western filomova na ovom području.
Sto se tiče ljudi nema pretjerane ljubaznosti ni suvišnih riječi, čini mi se da im čak turisti pomalo idu na živce.
Nije baš slučajno da nam se jedino ovdje dogodilo da u Mcdonaldsu dva puta pogriješe narudzbu i nema niti " sorry". Baš ih briga...
A zamislite turizam im je jedna od glavnih grana za život.
Pravi divlji zapad - i još kad sam vidjela u restoranu jednog od kuhara da nosi pištolj oko pojasa bilo mi je dovoljno.

I još jedna zanimljivost za ovaj gradic - postoji utočište za pse, mačke i ostale životinje na par minuta od centra - čak sam vidjela tablu za skretanje ali mi nismo imali vremena za posjet.
Navodno se tamo volonteri brinu za 2000 napuštenih pasa - čak ima mogucnost da izabereš psa ili mačku na jedan dan i vodiš ih u svoj hotel na druženje ili u njihove kolibe za iznajmljivanje.
Kad mi je izbacilo na internetu stranicu Tripadvisor to je jedna od atrakcija i pročitam prvi osvrt - kad ono neki turista preporučuje to mjesto i čak spominje da ima super vegetarijanski ručak za 5 dolara sto je stvarno super, super povoljno.
Znači neki tu dolaze da bi ustedili za ručak, a ne da uživaju u druženju sa životinjama.


Hotel Rodeway Inn u Kanabu je bio dobar, tipican američki- parkiraš auto ispred vrata i istovariš prtljagu, a recepcija je na drugom kraju. Franšizu ovog izgleda drže Mormoni čije zene imaju čudne starinske frizure.
U svakom slučaju nama hotelska soba služi za prespavati i otuširati se, pogledati malo Tv i ujutro planiramo hajking u Zion nacionalnom parku. Nadam se da će se princezama svidjeti !

Oznake: kanab, Utah, amerika, usa, putovanje, zion, obitelj, NACIONALNI PARK

On the road again! Opet rano buđenje i odlazak iz Vegasa - nismo navijali sat jer smo se probudili u sedam . Umor od jet lega svima se već dosta izgubio pa sada mozemo bolje uzivati u svemu.
Koferi u auto i opskrba u prvom Walmartu na putu - sreća da je prtljažnik velik pa stane svega. Ovaj Walmart je na Charleston Blvd i ne bih ga bas preporucila jer niismo se ni priblizili centru vec par beskucnika koji te sacekaju na parkiralistu i mole za novac- nije bas ugodno. Mekdonalds dorucak smo smazali da nas sto duze drzi sitima jer nas je čekao put od nekih 650 km do Monument Valley.
U ducanu potrosis na voce, kutiju kekse i vodu bez problema 30 dolara.Znaci nista specijalno.
Pregledala sam cijeli ducan u potrazi za mlijekom i nasla samo pakiranje od 2 l svjezeg mlijeka sto nam je previse za jedan dan jer nemamo frizider.
Nigdje pakiranje u tetrapaku od pola litre ili litre.
Cijeli dan smo prolazili kroz prelijepe krajolike te smo morali proci i kroz nacionalni park Zion u koji cemo se poslije vratiti.
Nakon grada Kanab priblizavali smo se Monument Valley, a vec je bio pao mrak. Hotel " The View" nema pravu adresu i bilo je jako tesko naci ga po mraku jer cesta nije osvijetljena.
Prosli smo prvi put znak za skretanje udesno i opet se morali vratiti te napokon na kraju mračne ceste ugledali svjetla.
Inace ulaz u park se placa nekih 25 dolara za auto, ali u 9 sati navecer nikog nije bilo u kucicama da naplati pa smo prosli besplatno.
Preumorni jedva smo cekali baciti se na krevet i zaspati. Hotel iznutra je bas lijep i cijeli dekoriran sa Navaho ukrasima.
Balkon definitivno ima najbolji pogled na svijetu - u mraku su se ocrtavale crne gromade stijena i sve je odisalo neopisivim mirom.
Prizor je bio fascinantan !

Dorucak je bio od sedam ujutro u vec je bilo puno turista svih nacija - restoran je u staklu tako da smo i za vrijeme jela mogli uzivati.
Princeze su se po prvi put najele jaja i przene slanine koju u HR nisu htjele ni blizu i poslije su navalile na lubenicu i catu. Vitamina na putovanju sto vise- auto je inace puno naranaca, jabuka i banana.

Proucavali smo ture s indijanskim vodicem, ali je dosta skupo i na kraju ne vidis nsta specijalno nego crvenu zemlju.
Oko jedanaest smo napravili check out i krenuli u potragu za drugim mjestom na cesti US south 163 na trinaestoj milji gdje je Forest Gunp prestao trcati.
I da nasli smo je i napravili foto session - nasred ceste !

Nakon toga put pod noge za Arches national park, a spavali smo u Moab gradicu.
Presli smo nekih 220 km i krenuli u obilazak autom i opet smo besplatno prosli za ulaznicu u park jer nije bilo renđera. Ovaj nacionalni park se moze proci cijeli s autom i stajati na svakoj tocki koja je vazna. Ameri ovdje masovno dolaze na hajking, kampiranje. Sve stijene su crvene i ogromne, a glavna atrakcija su kameni tanki mostovi.

Oko osam vecera i povratak u hotel ,te smo opet od umora odmah zaspalli.
Istrazivanje ponekad zna biti naporno. Sto se moga plana tice ja bih nacionalne parkove svela na minimum, ali smo pristali na kompromis s hazbendom da se poslije opet vratimo u LA i tamo se odmorimo prije povratka.
Jer nekako nakon prve crvene stijene sve su dosta slicne, a za pravo uzivanje u hajkingu nemas toliko vremena . Ipak u cetrnaest dana nije lako sve povezati i vidjeti sve sto zelis jer je Amerika ogromna zemlja.
Sutra nas ceka odlazak iz Moaba i put do Kanaba "litlle Hollywooda " - za nas sitnica nekih sesto kilometara.













.

Oznake: las vegas, navaho, indijanci, Putovanja, obitelj, djeca, amerika, nevada

Danas nas je cekala cesta prema Vegasu. Nakon americkog dorucka u hotelu koji je bio super - biskvit vafli sa marmeladom ili javorovim sirupom, tost sa krem sirom, kikiriki maslac,puno voca i kava. Uzimamo karticu za sobu da ukrcamo kofere ali ne ide. Opet smo morali na recepciju da resetira karticu i napokon krecemo put Vegasa. Sygic aplikacija za IPhone je dobra za navigaciju te hvatamo autoput i uzivamo u voznji.Auto koje smo iznajmili je fantastican americki Ford explorer - za nase pojmove velik kao brod.


U rent a car agenciji igrom slucaja smo ga dobili jer smo bili rezervirali kategoriju suv-a i onako izmoreni kad smo dosli u garazu da preuzmemo auto - simpatican covjek nije imao kljuc za auto koji smo platili nego nas je poslao do lijepog bijelog auta na kraju garaze koji je bio jos veci od Jeepa koji je bio zakljucan.Yeees !



Ovo je slika skinuta s neta ali je bio isti bijeli - auto je preudoban i mocan.
I tako smo puno bolje auto dobili za istu cijenu.
Ljepotica je odspavala skoro cijeli put od nekih pet sati do Vegasa dok je Aurora gledala crtani film sa slusalicama i igrala se lutkama. Krajolik do tamo nije nesto fascinatan samo pustinja i mala brda bez puno naselja.Ali kad se iz daljine ugleda Strip stvarno se zapitas gdje dolazis.

Da li je to bajka ili grad? Piramide, dvorci, zlatni neboder Trumpa bode oci i sjaji . Pa vidjet cemo .....

Oznake: las vegas, nevada, strip, usa, amerika, Putovanja, obitelj

Znaci. budenje je bilo u dva u noci . Nije se bilo lako probuditi ali curke su to super izdrzale i bez problema se spremile i u auto. Let za Madrid je bio ujutro u sedam, a trebali smo jos ostaviti auto na cuvani parking ispred hotela Arion. Najgore je bilo izaci iz auta jer je bilo hladno ali su hrabro krenule do recepcije i tu cekali transfer. Za cetrnaest dana 80 Eeuro ukljucujuci transfer do tamo i na povratku za nas cetvoro je super cijena.
Na aerodromu opet ista pouka : " NIkad ne pitaj za informaciju prvog covjeka kojeg vidis !"Pomalo pospani vozac nas je iskrcao na terminal broj 1 i rekao da odatle ide NIkiflights i udjemo ali nigdje ne vidimo znak kompanije te hazbend pita nekog lika rent a car agencije preko puta i on kaze:" Aaaa, ne, ne ta kompanija je na terminal 3 ." I hajde kremi tamo vuci kofere sreca blizu je 5 minuta hoda sto inace nije slucaj. Dosli tamo i opet nema saltera za check in -uffff. Uzmem karte i pitam sekjuriti, a oni kazu da je sigurno terminal jedan. Opet nazad - Trnoruzica zaostaje za nama pa joj se moram pridruziti da ne bi zapela u guzvi.
I napokon na terminaluj jedan brzi check in - ostavljamo jedan veliki kofer. i dva njihova sarenka do LA.
Kodovi na vratima otvaraju vrata i ne gledajuci prolazimo kroz razne ducane - onda se brzo prolazi kontrola i to je to cekamo let.
Slijedi pregovaranje tko ce do prozora i TRnoruzica pobjedjuje.Ugodan let gdje je jedino Aurora po prvi put malo grintala zbog pritiska u usima pri slijetanju usprkos. tome sto su dobile zvakace ali izgleda da lizalice puno bolje pomazu.
Nakon izlaska iz aviona opet zurba da na vrijeme stignemo do leta za LA. Ovaj put smo sve nasli bez problema , a let nam je bio u 12:45.
Odlicno je bilo sto je odmah pored prostora za ukrcaj bilo djecje igraliste pa su se curke zabavljale.
Pri zadnjem cekiranju karte covjek nam sa smjeskom pruza kartu i pita.: " I kakvo je vrijeme u Zagrebu ? " Nasmijali smo se i rekli oblacno te otkrili da je iz okolice Banja Luke.
Kad je doslo vrijeme za ukrcaj koji smo cekali dva sata na razglasu teta brlja na engleskom da je let odgodjen za tri data zbog tehnickih problema.
Kad smo culi svi smo samo uzdahnuli i rekli : " Oooo l " to je bilo dovoljno.
POslije nam onaj covjek prilazi i kaze da mozemo rucati na racun kompanije, a mi se vec prejeli. I da je razlog sto ke neki radnik s kargom udario avion pa sad cekaju sto ce biti - novi avion ili popravak.
Ma super - naravno da sam navijala za novi avion !
Vratili se na igraliste i upoznali obitelj sa troje djece sa Havaja i to ist let pa su se curke igrale s njihovom kcerkom, a ja pricala s mamom.
Zena Spanjolka, a suprug Amerikanac bili na odmoru kod njezinih.
I tako brzo nam proslo vrijeme dok su djeca divljala na vrtuljku, a mi smo bile zadovoljne sto ce se izmoriti i zaspati na letu.
Napokon poziv za let koji je na kraju krenuo u tri popodne.
BIli smo pozvani das djecom prodjemo cekanje ali kako spanjolci mrljaju taj engleski nisam obracala paznju. Svi smo jedva cekali da se ukrcamo i napokoon krenemo.
Cekalo nas je 12 sati premjestanja, namjestanja, stavljanja jastuka, nogu i ruku. Najveca zabava su bili dvd ekrani - kad su ih ugledali sjaj u ocima.
Ali TRnoruzici je zabava trajala samo 4 sata jer je otvorila toliko toga da joj je ekran zablokirao.
NIje se bas smela, crtala je, spavala i gledala na ekran od putnice ispred neki horor. film. NA kraju oko jedan sat u noci zaspale obje sklupcane, a ja sam vislila na kraju svoje stolice samo da se odmore. Imali smo cijeli red. za sebe i blizu wc-a pa. je. bilo lakse.
Ujutro po nasem vremenu sletili smo u 3 sata noci, a u LA je bilo sedam i po navecer.I onda je trebalo otici po auto te seodvesti do hotela.

Oznake: Los Angeles, let, Avion, prekooceanski, djeca, obitelj, pitovanje

Dan prije puta toliko uzbudjenja i slatkih leptirica u stomaku.Da li sam sve spakovala - da mi nece mozda ipak trebati jos jedna majica ili Ljepotici jos jedne duge hlace? Hazbend je svoj dio kofera rijesio u dvadeset minuta.Bas ponekad zavidm muskarcima na njihovoj jednostavnosti razmisljanja.Meni je trebalo dva sata, a curkama petnaest minuta.Toliko o brzini pakiranja.
Jutros nismo bas uranili sa polaskom - lagano budjenje u sedam, pa dorucak i onda nosenje prtljage u auto.Obicno to napravimo navecer ali je kisa lijevala i lijevala.
Dok smo sve ukrcali i smjestili krenuli smo u osam i po.
Prtljaznik je naravno pun - ne do vrha, ali taman .Za tri sedmice dovoljno - jedan gigant kofer za nas dvoje i dva manja sarenka za Ljepoticu i Arielu te plus dva mala ruksaka i jedan nas. I pravac Bec - pa, pa hladnoj buri i plavom moru ! Nakon sto smo krenuli nije proslo niti sat i po vec se culo:" Mama piski mi se!"Ma sve pet lijepo stanes i piskis na buri kad hotel i restoran na autoputu ne rade.Za pocetak putovanja kupila sam im slikovnicu s naljepnicama da se mogu malo zabavljati.Nakon toga smo utvrdili pravila ponasanja koja ce se ponavljati jos par puta: Prvo i najvaznije u autu nema svadjanja.
Drugo - na aerodromu nema udaljavanja od nas
Trece- na prolazu kroz kontrolu tata ide prvi, princeze iza, a mama zadnja.
Ovo pravilo vazi i za liftove.Mozda malo zvuci vojnicki ali i na putu nekog reda mora biti. Vec nakon tri sata voznje uslijedila je pauza za rucak: " Prvo je Ljepotica pocela tihim glasom govoriti kako je gladna, a onda je Ariela prihvatila ."I nema druge zaustavljaj se sto prije na prvom odmoristu sa restoranom Marche i igralistem. Jelovnik sasvim jednostavan i prikladan za piknik - pohovana piletinah sa bublicom, tvrdo skuhano jaje, bakina kisela paprika te desert najbolji cokoladni cupavci na svijetu.Njamiiii! Princeze su se sjetile da je to isto odmoriste na kojem smo bili prije par godina - i stvarno unutra ista mala igraonica i kutic za crtanje. Malo igre i nasa kavica te smo bili spremni za dalje .Bec nas ceka. Na autoputu suncano vrijeme i tek pred Bec oblacno.
Curke nisu gnjavile i same su se igrale sa svojim princezama - uglavnom cijeli put je puno laksi od kada su vece. Predvecer oko 6 stigli na odrediste. Sutra odmor i onda budjenje u noci oko dva i odlazak na aerodrom. Los Angeles nas ceka !




...

.

Oznake: bec, putovanje, put, djeca, auto, obitelj, kalifornija, Los Angeles

Još sitno brojimo do polaska i uzbuđenje je već veliko. Prethodnih dana sam pomalo rješavala sve sitnice s popisa kako ne bih nešto zaboravila. Kako je sezona prehlada i svi šmrću gdje god se okreneš nastojimo jesti što više voća da lakše prebrodimo ako nas što uhvati. Pakiranje lagano počinje - danas ćemo napraviti probno pakiranje i nadam se da će curke uživati . To radimo tako da sve što mislimo ponijeti stavimo na krevet i onda maknemo višak predmeta. Znači krećemo !
Curke su svoje kofere rijesile za dvadeset minuta. a ja svoj za sat vremena . Toliko o brzini.

Oznake: putovanje, pakiranje, let, djeca, obitelj, Ljetovanje.., kalifornija

Napisati cu praktičnu listu za jednu žensku odraslu osobu koja svima može poslužiti da se lagano spakiraju za duže putovanje. Eto meni ce to biti popis za tri sedmice. Važno je ne stavljati previše stvari jer netko to treba i nositi - zar ne? Nadam se da ce vam pomoći u vašem pakiranju za Kaliforniju ili neku topliju destinaciju:

Odjeća i sitnice - vazni dokumenti
1 kom Pareo za plažu 1 Kozmetička torbica make up Međunarodna vozačka
2 kom kupaći kostim 1 kom Neutro Roberts stik E karte od aviona
1 paket dnevni ulošci Pasoš - viza + fotokopije
1 kom udobnih tenisica 1 kom četka za kosu Hotelske rezervacije
1 natikače za plažu 1 kom šampon i regenerator 15 ml Putno osiguranje
1 kom piđama dugi rukav 2 kom britvice + 15 ml pjena Potvrda rent a car agencije
7 kom majica kratki rukav 1 kom četkica za zube Kopija viza -pasoš
7 kom čarapa 1 kom pasta za zube 15 ml
10 kom gaćice
2 kom donja majica 1 kom tuba putni deterđent
2 kom majica dugi rukav 1 kom maramice za make up
2 ljetne haljine 1 kom gel dezinfekcija ruku
1 lagani džemper 1 kom krema za lice SPF 50
3 kom hlače 1 kom uvijač za kosu
1 kom trenirka komplet
1 kom jakna za kišu


Potrebni uređaji Medicinske sitnice Za avion

1 kom video kamera + punjač Termometar Jastuk za vrat
1 kom mobitel + punjač Aspirin C Putni jastuk
1 kom elek. adapter za struju Flasteri Čepići za uši
Extra memory kartice Caj kamilica+ metvica Maska za spavanje
Slušalice

Oznake: obitelj, putovanje, Avion, let, kalifornija, djeca

Ako planirate svoj prvi let avionom s bebom koju jos uvijek dojite ili je. zbog nekog razloga na adaptiranom mlijeku, opustite se i pročitajte ove savjete možda ce vam pomoci da se odlučite za putovanje.
Vjerujte strah je najgori neprijatelj u svemu tome i zapravo je sve jednostavno. Znaci krećemo !

Ovi savjeti su za kraće letove avionom od 1 - 3 sata.

1). AVIONSKE KARTE - vecina. aviokompanija nudi mogućnost sjedenja na roditelju za vrijeme leta s dodatnim pojasom koji se dobije u avionu, stujardese su obično ljubazne i pomognu. .Dobra vijest je ako putujete s djetetom do njegove druge godine štedite novac jer ne plaćate njegovu kartu.
Ako je moguće kupite kartu s vremenom polaska kada je dijete naviklo spavati, objasniti cu poslije zašto .
Pri kupnji karata obvezno unijeti i podatke djeteta.

2) PROLAZAK KROZ KONTROLU- prvi put to mi je bilo najkompliciranije, poslije se naviknete -samo smireno i bez panike- nitko vas neće pojesti.
Prije leta pripremiti torbu sa svime sto beba treba za vrijeme leta - rezervne pelene, dječje maramice, krema za osip,omiljena igračka, duda varalica -uvijek imati duple, rezervna odjeća - za vas i dijete, lagana mala dekica. Ako pije adaptirano mlijeko -staviti bocicu s prokuhanom vodom u termos navlaku i plasticnu malu posudu sa vec izmjerenim prahom.
Mozete dobiti prokuhanu vodu i u avionu - to je najjednostavnije.
Sve to izvaditi na pomičnu traku i pokazati službeniku.

3) KOLICA - kišobran kolica su najzgodnija kolica za putovanja, lagana i praktična. Dijete se mora izvaditi iz kolica te se stavljaju na pomičnu traku za kontotolu, nakon toga opet ih mozete upotrijebiti.Ako putujete u dvoje dobro je pravilo uvijek propustiti drugu osobu prije vas da vam pomogne sa stvarima,a vi sa djetetom i kolicima iza. Prilikom kontrole dokumenata i karata ili prije ulaska u avion kolica dajete stujardesi koje će vam kolica opet dati na izlasku iz aviona. .

4) DJEČJA AUTO SJEDALICA - u slučaju da svoj put nastavljate dalje s automobilom i ne zelite drzati bebu u svom krilu - auto sjedalica moze s vama u avion i to samo ako ste platili avionsko sjedalo do vas na kojem ce se ona vezati. Prije kupovine karata provjeriti s aviokompanijom koja sjedalica odgovara njihovim pravilima.

5) DOKUMENTI ZA DIJETE - najjednostavnije je imati putovnicu. Ako je nemate i zelite uštedjeti za putovanja po Europskoj Uniji moguće je i sa osobnom iskaznicom - za svaki slučaj ponesite i rodni list.

6) UZLIJETANJE AVIONA - sve je prošlo super i u avionu ste sa svojom bebom. Vaša torba sa stvarima za bebu je kraj vas. Pripremite bočicu za hranjenje , ako beba nije gladna bočicu s vodom i kada avion uzleti bebi dajte da pije, ako voli dudu još bolje. Time ćete smanjiti pritisak u ušima koji može biti neugodan pa neka djeca plaču. Ako beba ima dvije godine - može neka zdrava lizalica i eto zabave ! Ne zaboravite isto napraviti i kada se avion spušta.

7) DAJTE SEBI VREMENA - ako ste prije putovali sami s avionom i od svojih kućnih vrata do zrakoplovne luke trebali 1,5 sat - vjerujte sada s djecom dodajte duplo - znači tri sata.

Ovo su najvažniji savjeti za vaš prvi let s bebom.ne komplicirajte, ne nosite previše stvari i što je najvažnije bez stresa i nervoze .

Oznake: let, Avion, putovanje, obitelj, obiteljsko, praznici, dvogodišnjaci, savjeti, Ljetovanje.., djeca, beba, bebe