Traveler bez japanki

Današnji dan je osvanuo je oblačan i kišovit što i nije uobičajeno vrijeme za Kaliforniju. Princeze su nisu dale omesti i cijelo vrijeme su navijale za kupanje u hotelskom bazenu. Od tog njihovog plana nije bilo ništa pa smo krenuli put Los Angelesa i tada je osvanulo sunce.
Ideja je bila da posjetimo California Science muzej koji je bio samo 46 km udaljen od našeg hotela i ulaz u njega je besplatan.
Naša navigacija dovela nas je do muzeja, ali je hazbend odmah počeo negodovati da gdje sam ga ja to dovela . Dio grada gdje se nalazi muzej i nije bio baš sjajan po izgledu - blizu je Staples centra i kvart je dosta problematičan.
A, koji to nije blizu centra LA da mi je znat ?
Uglavnom auto nam se nije ostavljalo na ulici, a parking je bio dvanaest dolara - pa je pala odluka da odemo odatle jer što ako se princezama ne svidi takva vrsta zabave.
Odustali smo od kulturnog uzdizanja i krenuli što prije izaći iz takve sredine gdje se nismo osjećali baš" too safe" - što bi rekli Ameri.
Još nas je naš Đon ( čitaj glas navigacije ) počeo zezati sa skretanjima baš u ključnom trenutku.
Nekako smo se jedva izvukli i našli pravac na autoputu za Grifith observatorij. Đon je opet zezao za skretanje pa smo sami morali pronaći put do vrha gdje se nalazi Grifith. Bio je ponedjeljak i nije bilo puno ljudi pa smo se mogli lijepo slikavati.

Pogled na LA je bio prelijep i baš odatle može se napraviti super slika sa znakom Hollywood u pozadini.
Nakon razgledavanja spustili smo se planinskom cestom do Beverly Hillsa i uživali u vožnji tim filmskim kvartom. To je LA koji se gleda na filmovima.

Da je barem cijeli grad takav - to bi bio grad iz snova ! Ali ovo je svijet za sebe - visoki zidovi, ogromne kapije, skupi Mercedesi, paparazzi .
Odlučili smo se malo odmoriti na dječjem igralištu u centru Beverly Hillsa - da se princeze malo igraju i rastegnu od vožnje,

Zanimljivo sve žene koje su tu dolazile s djecom bile su obučene kao klonovi - svijetle traperice i crna obična majica sa velikim tamnim naočalama i obavezna bejzbol kapa. Dadilje su većinom bile krupne Meksikanke koje su došle s malim bebama.
Pokušavala sam malo zamisliti život tih holivudskih zvijezda u trenucima kada žive normalni život - i nije mi se baš svidio osjećaj da se cijelo vrijeme moram okretati oko sebe - da li su paparazzi ? - da li je neki luđak u autu ? - da li je možda zalutali turista ?
Da li se ti ljudi ikada mogu opustiti ? Veliko možda .
Nije ni čudo da su svi na nekim sedativima, drogama, alkoholu !


Nakon odmora krenuli smo u dio gdje se nalazi Farmers market i tamo pronaši meksički restoran gdje smo ručali. Zadnji put sam ovdje srela Heidi Klum, ali ovog puta nisam primijetila nikog važnog.

Ovdje naravno ima puno dućana i restorana i lijepa je atmosfera pogotovo za Halloween.Ovo je mjesto koje se definitivno treba posjetiti.
Dan je brzo prošao u našem lutanju LA-om pa smo se lagano uputili put Anaheima, Ovaj put nije bila tolika gužva na autoputu ali svejedno promet im nije baš svijetla točka u gradu. Slijedeće lutanje će biti Disneyland !

Oznake: Los Angeles, amerika, kalifornija, California, putovanje, obitelj, Anaheim

.
Nakon dvije noći u malom Kanabu ujutro nakon doručka krenuli smo za Los Angeles.Čekalo nas je nekih 650 km do mjesta Anaheim kod LA gdje smo iznajmili hotel zadnjih šest dana.
Sigurno se pitate zašto baš tamo . Pa, tamo je najčudesnija i najsretnija zemlja na svijetu- DIsneyland !

Nakon istraživanja i mnogih klometara provedenih u autu, malo odmora nije naodmet, a kad je tu Disneyland onda je to pravi izbor za obitelj s djecom.
Izabrali smo hotel blizu glavne kapije za ulaz tako da se nadam da ćemo šetnjom bez auta doći do Disneylanda.
I kao veliki plus ima veliki bazen za divljanje - to je princezama bilo najvažnije.


Ovdje prolazimol kraj downtown LA na putu do hotela u Anaheimu.

Plan za posjet nemamo - nadam se da će na ulazu dati mapu pa da cemo se snaći. Čak nemamo još ni karte !
Nekih devedeset kilometara pred Anaheimom izgubili smo za tu daljinu dva sata vožnje na autoputu jer su asfaltirali dvije linije- carpool lines. I to linije koje će se na kraju plaćati ako želiš da brže dođeš do neke lokacije. Na nekim dijelovima te trake su bile samo za auta koja imaju vise od dva putnika.
Šest traka i samo mic o mic i tako dva sata - to nas je na kraju puta prilično izmorilo. Baš se divim ljudima koji žive u LA-u jer izgube mnogo vremena u vožnji od točke A do točke B. Imaju metro ali toliko malo ljudi ga koristi.
Više je nas izmorila ta vožnja nego princeze - one su opet gledale neki dugi crtani film i igrale Angry BIrds.
Evo jedne slikice s interneta jer je nezgodno slikati tu gžzvu iz auta.


Stigli taman kad je pao mrak i sreća napravili brzi ček- in, a princeze uopće nisu bile umorne već su se odmah htjele kupati, ali to smo ostavili za sutra .
Ipak je u LA danas bilo oko trideset pet stupnjeva, dobro došlo ljeto !

Oznake: putovanje, kalifornija, Anaheim, usa, amerika, obitelj, Putovanja, Los Angeles, putovanja s djecom, djeca

Danas smo odlučili provesti dan u Zion nacionalnom parku . Nama je on jedan od omiljenih jer ga posjećujemo drugi put u zadnjih devet godina.
Zion je kao stvoren za hajking s djecom, malom ili velikom svejedno. Čak i za mene je bilo čudno što smo tamo vidjeli puno beba koje su se penjale s mama - tatama na najviši vrh staze, a bile su stare tek dva mjeseca.


Emerald pools je staza koja je idealna za to jer je veliki dio staze betoniran dok se penješ, a onda dolazi staza sa kamenjima i pijeskom.Ta staza ima tri levela od kojih jedan ima i mali vodopad ispod kojeg se prolazi. Evo slikica staze!

Amerikanci su izgleda narod pun duha i upornosti- nailazili smo na težem dijelu staze na djedice od osamdeset godina u planinarskoj opremi, a i bez opreme samo sa štapom. Bakica sa slomljenom nogom koja na jednoj nozi skakuće, a drugu ozljeđenu naslanja na neka mala kolica .
Stvarno respect !
Priroda je fascinantna - okružuju vas ogromne crvene planine u kombinaciji sa prelijepim zelenić drvecem.Neopisivo!
Cijela staza do upper pools i nazad nije toliko teška i djeca. su uživala skakutati preko kamenja do vrha i nazad.Na zadnjem levelu je pješćana oaza okružena ogromnim crvenim planinama i tu su princeze gradile svoje kule sa ostalom djecom.

Ovo je cesta kroz Zion nacionalni park.

Zaboravila sam napisati da se auto parkira na nekom od parkinga i do određenih točaka se moze doći samo sa besplatnim malim aurtobusom.Sve je dosta organizirano i nitko se ne može izgubiti osim ako ne radiš nešto što te može dovesti u opasnost - npr. da ne pratiš označenu stazu.
Veliki doživljaj je bio što su curke uživo na par metara vidjele male srne kako jedu, a nakon toga divokoza nam je doslovno stala par metara od auta.
I meni je to bio doživljaj, a kamoli ne njima.

Nakon dana provedenog u Zion parku zaustavili smo se na Mountain Zion ranč i tu užvali u malim konjima, kozama, kokošima i slikavali se sa bizonima.

Evo i bizona !

Postoje ture sa konjima kroz Zion park s vodičem koje dodju nekih 90 dolara, a sa ručkom i 160 dolara.

U svakom slučaju proveli smo prekrasan dan kojeg ćemo se uvijek sjećati.

Oznake: putovanje, amerika, zion, NACIONALNI PARK, djeca, Utah, auto

Ostavljamo Moab iza nas nakon jedne prespavane noći i krećemo put Kanaba. Oba gradića su glavni za smještaj posjetitelja nacionalnih parkova .
Na putu se većinom. prolazi kroz prirodu i jako je malo naseljenih mjesta, a ako ih ima to su trošne američke kućice kauboja koji se bave stokom, razbacani pokvareni kamioneti svuda su uz cestu..Kada ugledaš neku kuću ne znaš da li uopće tu neko živi jer je sve dosta zapušteno - prava mala američka sela ! Na našoj cesti pokazalo nam se skretanje za Byrce kanjon -do kojeg je trebalo samo nekih dvadesetak kilometara. Iako nismo planirali obišli smo ga autom i došli do peak pointa Rainbow nekih 2115 ft. Po mom ukusu ljepši je Arches, a ovaj kanjon mi je bolji za hajking jer ima zelenila.
Ovdje se dogodila jedna zanimljivost i to na ulazu u park zaustavlja nas renđer za provjeru karte i onako neobavezno pita odakle smo. Iz Evrope kažem ja, a zemlju sigurno ne znate - Croatia. Ooo, da znam- kaže on - prošle godine sam bio tamo !

Od čistog zraka proradila je glad i zaustavili smo se na izlazu iz parka u steak house uz cestu koja je nudila domaću govedinu.
Lijepo sjeli naručili stejkove New York, a princezama piletinu. Bas mi je u mislima bio stejk, kad je u trenutku Ljepotica napravila tužnu grimasu i počela jaukati sa suzama u očima:" Mama, meni je muka boli me stomak ! "
Krasno ! Pravi trenutak za tako nesto. Izašli smo na zrak i tješila sam je da će joj biti bolje, ali nije ni nakon deset minuta.
Stejk je vec bio na stolu i svima je prožla volja za jelom osim hazbenda koji je vec jeo ogromni stejk. Barem je netko uživao.
Ljepotici su se grčevi smirili i prestala je plakati nakon što je odradila posao u wc-u.
Svi smo odahnuli i pomalo krenuli jesti - nakon svega meni taj skupi stejk od dvadeset dolara uopće nije prijao - uspjela sam probati njihove soseve uz meso ali to nije za mene.
Uz juhu jedu krekere što je isto no, no za mene !



Nakon ugodne vožnje od nekih 550 km navečer smo stigli u Kanab. Mali gradić ali ima puno hotela i naravno MCdonalds , nema mjesta gdje ga nema.


Kanab zovu srcem parkova i ne bez razloga - nalazi se na idealnoj lokaciji za posjetiti glavne nacionalne parkove - Zion je najbliži samo 40 milja, onda Grand Canyon North Rim 78 milja, Bryce Canyon 77 milja.
Nabrojala sam najvažnije, a ima još toliko toga za vidjeti.
I jos sam pročitala da ga zovu " mali Holivud" jer je od tridesetih godina pa do sedamdesetih snimano puno western filomova na ovom području.
Sto se tiče ljudi nema pretjerane ljubaznosti ni suvišnih riječi, čini mi se da im čak turisti pomalo idu na živce.
Nije baš slučajno da nam se jedino ovdje dogodilo da u Mcdonaldsu dva puta pogriješe narudzbu i nema niti " sorry". Baš ih briga...
A zamislite turizam im je jedna od glavnih grana za život.
Pravi divlji zapad - i još kad sam vidjela u restoranu jednog od kuhara da nosi pištolj oko pojasa bilo mi je dovoljno.

I još jedna zanimljivost za ovaj gradic - postoji utočište za pse, mačke i ostale životinje na par minuta od centra - čak sam vidjela tablu za skretanje ali mi nismo imali vremena za posjet.
Navodno se tamo volonteri brinu za 2000 napuštenih pasa - čak ima mogucnost da izabereš psa ili mačku na jedan dan i vodiš ih u svoj hotel na druženje ili u njihove kolibe za iznajmljivanje.
Kad mi je izbacilo na internetu stranicu Tripadvisor to je jedna od atrakcija i pročitam prvi osvrt - kad ono neki turista preporučuje to mjesto i čak spominje da ima super vegetarijanski ručak za 5 dolara sto je stvarno super, super povoljno.
Znači neki tu dolaze da bi ustedili za ručak, a ne da uživaju u druženju sa životinjama.


Hotel Rodeway Inn u Kanabu je bio dobar, tipican američki- parkiraš auto ispred vrata i istovariš prtljagu, a recepcija je na drugom kraju. Franšizu ovog izgleda drže Mormoni čije zene imaju čudne starinske frizure.
U svakom slučaju nama hotelska soba služi za prespavati i otuširati se, pogledati malo Tv i ujutro planiramo hajking u Zion nacionalnom parku. Nadam se da će se princezama svidjeti !

Oznake: kanab, Utah, amerika, usa, putovanje, zion, obitelj, NACIONALNI PARK

On the road again! Opet rano buđenje i odlazak iz Vegasa - nismo navijali sat jer smo se probudili u sedam . Umor od jet lega svima se već dosta izgubio pa sada mozemo bolje uzivati u svemu.
Koferi u auto i opskrba u prvom Walmartu na putu - sreća da je prtljažnik velik pa stane svega. Ovaj Walmart je na Charleston Blvd i ne bih ga bas preporucila jer niismo se ni priblizili centru vec par beskucnika koji te sacekaju na parkiralistu i mole za novac- nije bas ugodno. Mekdonalds dorucak smo smazali da nas sto duze drzi sitima jer nas je čekao put od nekih 650 km do Monument Valley.
U ducanu potrosis na voce, kutiju kekse i vodu bez problema 30 dolara.Znaci nista specijalno.
Pregledala sam cijeli ducan u potrazi za mlijekom i nasla samo pakiranje od 2 l svjezeg mlijeka sto nam je previse za jedan dan jer nemamo frizider.
Nigdje pakiranje u tetrapaku od pola litre ili litre.
Cijeli dan smo prolazili kroz prelijepe krajolike te smo morali proci i kroz nacionalni park Zion u koji cemo se poslije vratiti.
Nakon grada Kanab priblizavali smo se Monument Valley, a vec je bio pao mrak. Hotel " The View" nema pravu adresu i bilo je jako tesko naci ga po mraku jer cesta nije osvijetljena.
Prosli smo prvi put znak za skretanje udesno i opet se morali vratiti te napokon na kraju mračne ceste ugledali svjetla.
Inace ulaz u park se placa nekih 25 dolara za auto, ali u 9 sati navecer nikog nije bilo u kucicama da naplati pa smo prosli besplatno.
Preumorni jedva smo cekali baciti se na krevet i zaspati. Hotel iznutra je bas lijep i cijeli dekoriran sa Navaho ukrasima.
Balkon definitivno ima najbolji pogled na svijetu - u mraku su se ocrtavale crne gromade stijena i sve je odisalo neopisivim mirom.
Prizor je bio fascinantan !

Dorucak je bio od sedam ujutro u vec je bilo puno turista svih nacija - restoran je u staklu tako da smo i za vrijeme jela mogli uzivati.
Princeze su se po prvi put najele jaja i przene slanine koju u HR nisu htjele ni blizu i poslije su navalile na lubenicu i catu. Vitamina na putovanju sto vise- auto je inace puno naranaca, jabuka i banana.

Proucavali smo ture s indijanskim vodicem, ali je dosta skupo i na kraju ne vidis nsta specijalno nego crvenu zemlju.
Oko jedanaest smo napravili check out i krenuli u potragu za drugim mjestom na cesti US south 163 na trinaestoj milji gdje je Forest Gunp prestao trcati.
I da nasli smo je i napravili foto session - nasred ceste !

Nakon toga put pod noge za Arches national park, a spavali smo u Moab gradicu.
Presli smo nekih 220 km i krenuli u obilazak autom i opet smo besplatno prosli za ulaznicu u park jer nije bilo renđera. Ovaj nacionalni park se moze proci cijeli s autom i stajati na svakoj tocki koja je vazna. Ameri ovdje masovno dolaze na hajking, kampiranje. Sve stijene su crvene i ogromne, a glavna atrakcija su kameni tanki mostovi.

Oko osam vecera i povratak u hotel ,te smo opet od umora odmah zaspalli.
Istrazivanje ponekad zna biti naporno. Sto se moga plana tice ja bih nacionalne parkove svela na minimum, ali smo pristali na kompromis s hazbendom da se poslije opet vratimo u LA i tamo se odmorimo prije povratka.
Jer nekako nakon prve crvene stijene sve su dosta slicne, a za pravo uzivanje u hajkingu nemas toliko vremena . Ipak u cetrnaest dana nije lako sve povezati i vidjeti sve sto zelis jer je Amerika ogromna zemlja.
Sutra nas ceka odlazak iz Moaba i put do Kanaba "litlle Hollywooda " - za nas sitnica nekih sesto kilometara.













.

Oznake: las vegas, navaho, indijanci, Putovanja, obitelj, djeca, amerika, nevada

Danas nas je cekala cesta prema Vegasu. Nakon americkog dorucka u hotelu koji je bio super - biskvit vafli sa marmeladom ili javorovim sirupom, tost sa krem sirom, kikiriki maslac,puno voca i kava. Uzimamo karticu za sobu da ukrcamo kofere ali ne ide. Opet smo morali na recepciju da resetira karticu i napokon krecemo put Vegasa. Sygic aplikacija za IPhone je dobra za navigaciju te hvatamo autoput i uzivamo u voznji.Auto koje smo iznajmili je fantastican americki Ford explorer - za nase pojmove velik kao brod.


U rent a car agenciji igrom slucaja smo ga dobili jer smo bili rezervirali kategoriju suv-a i onako izmoreni kad smo dosli u garazu da preuzmemo auto - simpatican covjek nije imao kljuc za auto koji smo platili nego nas je poslao do lijepog bijelog auta na kraju garaze koji je bio jos veci od Jeepa koji je bio zakljucan.Yeees !



Ovo je slika skinuta s neta ali je bio isti bijeli - auto je preudoban i mocan.
I tako smo puno bolje auto dobili za istu cijenu.
Ljepotica je odspavala skoro cijeli put od nekih pet sati do Vegasa dok je Aurora gledala crtani film sa slusalicama i igrala se lutkama. Krajolik do tamo nije nesto fascinatan samo pustinja i mala brda bez puno naselja.Ali kad se iz daljine ugleda Strip stvarno se zapitas gdje dolazis.

Da li je to bajka ili grad? Piramide, dvorci, zlatni neboder Trumpa bode oci i sjaji . Pa vidjet cemo .....

Oznake: las vegas, nevada, strip, usa, amerika, Putovanja, obitelj

Za roditelje koji vole putovati sa svojom sedam do devet godina starom djecom to je zaista " zlatno doba ". Djeca koja su krenula u prvi razred već su prilično samostalna i znatiželjna za nove avanture. Više nema problema sa pelenama i ne morate sa sobom nositi kolica i sve ostale sitnice koje trebaju za jednu bebu.

Nema više kratkih spavanja koji su neophodni da bi dijete bilo odmorno i spremno za obilazak, već se cijela obitelj može odmoriti nakon ručka i tako napuniti "baterije" za poslijepodnevne aktivnosti do večere.Sva djeca su uzbuđena prije putovanja i roditelji su ti koji treba da im otkriju sve radosti i otkrivanja novih iskustava na cijelom putu.

Super je to što se još uvijek slažu sa većinom prijedloga za određene aktivnosti tijekom puta i ništa im nije toliko dosadno kao što bi bilo dvanaestgodišnjacima. Nitko vam ne može reći da je putovanje s djecom lako - jednostavno zahtijeva planiranje i dosta strpljenja.Ovdje ću napisati par savjeta kako da sve to izgleda barem malo lakše .

Dozvolite djeci da sami pakiraju svoje kofere

Sa sedam godina su malo premali za to - ali ih pustite. Moj sistem pakiranja ide ovako. Objasnim im koliko dana smo na putu i neka spreme u kofer setove majica i hlača za toliko dana. Ovaj put sam isprintala dječju putnu listu sa interneta i pokraj slike stavila koliko komada trebaju i na taj način su učile i kako određeni odjevni predmeti zvuče na engleskom.
Na ovaj način nema poslije pritužbi da nisam ponijela majicu na Miki Mausa ili onu specijalnu Frozen. Znači sve stave u otvoreni kofer koji poslije samo pregledam u slučaju da ne zaborave neku sitnicu.

Putovanje u vrijeme školske godine

Najbolje akcije i cijene za let avionom znaju biti baš u vrijeme trajanja škole.Ali isto tako ne želite da vam dijete izostaje iz škole.Ako se odlučite za to trebate barem mjesec dana unaprijed obavijestiti nastavnika o izostanku.U slučaju više dana ravnatelja sa pismenom zamolbom. Zahvaljujuci internetu mozete zamoliti nekog roditelja s kojim ste upoznati da vam preko Vibera ili What'sUpa šalje domaće i školske radove koje će dijete redovito prepisivati da ne bi došlo do gomilanja gradiva.Radne bilježnice mozete nositi sa sobom, a lekcije koje će obrađivati iz udzbenika jednostavno poslikajte na mobitel ili Ipad - tako vam težina prtljage neće biti izazov.
Sve ovo naravno vrijedi za roditelje učenika koji je u školi odgovoran i brzo shvaća gradivo.

Upoznajte svoju djecu s drzavom u koju putujete

Pošto je u našim knjižnicama teško naći slikovnice gdje se djeca mogu upoznati sa različitim državama svijeta najbolje je naći na internetu stranice koje su prikladne za djecu.Mi smo pronašli ovu za USA Dobrodošli u Ameriku za djecu
Odlična je i ova jer se može istraživati ovisno o dobi djeteta Američka povijest za djecu
Ako još nisu dobri u čiatnju vi im malo čitajte i pokazujte slike.

Uvijek sa sobom nosite mali notes i kemijsku olovku
Uvijek pomaže pogotovo u restoranima i kada su veći mogu igrati razne igrice ili crtati nešto što žele.Jedna od igrica je napiši riječ na početno slovo A ili čak igra podmornica.

Pronađite zanimljive aktivne slikovnice

Ovaj put nosimo slikovnice sa puno naljepnica, te slikovnice gdje se papirnata lutka oblači u različitu odjeću. To im se najviše sviđa.Vi za vaše dijete nađite ono što njega zanima.

Naučite ga odgovornosti za svoj putni ruksak

Prvašići su naučili da trebaju čuvati predmete iz svoje torbe. U mali ruksak stavljamo sve što im treba biti na dohvat ruke :najdraže igračke ali malih dimenzija i ograničen broj, knjige, slušalice,bojice, flomasteri....

Dogovor oko kupovine suvenira

Od novca koji su štedjeli tokom godine odvojiti mali iznos od 5-10 dolara da mogu izabrati neku sitnicu za uspomenu kao što je magnet,mala igračka ili nešto što im se sviđa.Na taj način nakon kupnje ne mora se ulaziti baš u svaki suvenir shop.

Svatko ima pravo prijedloga za neku aktivnost

Djeca se moraju naučiti kompromisu. Ponekad moraju izdržati odredjene aktivnosti npr. odlazak u muzej koji zanima mamu da bi poslije otišli na igralište ili radili nešto što njih zanima.

Ohrabrite djecu da pišu dnevnik o putovanju

Neka pišu na svoj način. Makar jednu rečenicu dnevno.Ako ih stvarno interesira neka lijepe slike iz brošura kojih na putovanju ima svugdje.Neka zabilježe najdraži događaj toga dana.Jednom kada odrastu uživati će čitati i gledati uspomene s obiteljskog putovanja.

Oznake: djeca, putovanje, put, Avion, let, kalifornija, amerika, usa, Ljetovanje.., plaža, Los Angeles

Izgleda jednostavno za odabrati, a ipak nije. Mislila sam kupiti prve s neta koje bi mi odgovarale po cijeni, ali nakon čitanja nekih iskustava odustala sam.

Prvo i najvaznije : slusalice koje su za djecu znaju biti limitirane s visinom zvuka zbog oštećenja sluha, ali ako se ne može ručno podesiti jačina onda zbog buke u avionu zvuk će biti opet smanjen.

Ajde sad ti budi pametan - kad sve čitam najradije bih odustala od kupnje i neka budu bez slusalica. Zaboravila sam da se u avionu dobiju neke tanašne slušalice koje trebaš vratiti i koje koristi milion ljudi prije tebe pa ti vidi.

Ako ih one ugledaju biti će ; " Mama, mama hoću slušalice kao i ti !" - puno objašnjavanja u avionu mi baš i ne treba - zato sam mislila da im to bude poklon iznenadjenja i eto zabave barem sat i po vremena, dok ih otpakiraju i vide kako rade prodđe vrijeme.

I tako blizu sam odluke da uzmem ove bez limita zvuka na Amazonu - dodju oko 9 funti i najprodavanije su, valjda nešto vrijede. Dizajn je sladak i nadam se da će im se svidjeti.

Evo im naziva Groov-e GV 590RB - ima ih u svim bojama -to je moj prvi izbor !

Ima još jedan model koji može dijeliti zajednički port na Ipadu ili Iphonu što je odlično za auto - Moko Kids 6.99 funti, ali su loši revjui ...

Moram se brzo odlučiti jer dok stignu do Hr - iz Uk je običnio 15 ak dana.

Oznake: slušalice, amerika, let, Avion, Los Angeles, usa

Tek sada mogu reći da osjećam uzbuđenje - vize za Ameriku su na stolu i pripreme za veliko putovanje počinju.

Znači dva puta smo bili u Americi hazbend i ja - te se bas lijepo proveli i puno toga vidjeli, a sada slijedi jos zahtjevniji plan. Kako sve isplanirati do detalja i uciniti zanimljivim put od 20 dana sa nasim kćerkicama od šest godina.

Glava mi je puna ideja i planova, ali sada sve treba do detalja točno znati i naravno biti spreman na odstupanja, Ovo nam nije prvo putovanje s njima - prije par godina prvo smo obišli Europu sa našim autom i bilo je nezaboravno sa puno slika i uspomena, pa su nakon toga dozivjele prvi let sa četiri godine do Barcelone i obilazak Španjolske.

I sada je vrijeme za istrazivačko putovanje - svašta nam je na pameti Indijanci, doline, konji, nacionalni parkovi, Disneyland, plaže.....

Karta je kupljena to je najvažnije - Californija golden state !

Jupiiiiii ! Ali odakle krenuti ? Uvijek je prva faza putovanja rezervirati smještaj na dolaznoj lokaciji ovaj put je to LA. Izabrali smo hotel koji je blizu aerodroma i plaže zbog djece te da se odmorimo od đet lega jer je neizbježan. Kad smo po Americi uvijek koristimo stranicu expedia za hotele ili airbnb za privatni smještaj.

A pakiranje ? Čini mi se da će to biti specijalni post jer s djecom je važno imati što manje stvari i kofera zbog lakšeg kretanja.

I skoro zaboravila - prvi dugi let s avionom - hoće li im biti dosadno sjediti cca 12 h na istom mjestu ?

Još mi treba printani plan gradova i mjesta za posjetiti - ooo, da to uvijek . svaki put nam pomaže da vidimo što je najvažnije, a ne da lutamo. To je u pripremi...

Do pocetka putovanja u mojoj glavi tisuću pitanja i ideja .

Oznake: putovanje, amerika, Los Angeles, California