Traveler bez japanki

.
Nakon dvije noći u malom Kanabu ujutro nakon doručka krenuli smo za Los Angeles.Čekalo nas je nekih 650 km do mjesta Anaheim kod LA gdje smo iznajmili hotel zadnjih šest dana.
Sigurno se pitate zašto baš tamo . Pa, tamo je najčudesnija i najsretnija zemlja na svijetu- DIsneyland !

Nakon istraživanja i mnogih klometara provedenih u autu, malo odmora nije naodmet, a kad je tu Disneyland onda je to pravi izbor za obitelj s djecom.
Izabrali smo hotel blizu glavne kapije za ulaz tako da se nadam da ćemo šetnjom bez auta doći do Disneylanda.
I kao veliki plus ima veliki bazen za divljanje - to je princezama bilo najvažnije.


Ovdje prolazimol kraj downtown LA na putu do hotela u Anaheimu.

Plan za posjet nemamo - nadam se da će na ulazu dati mapu pa da cemo se snaći. Čak nemamo još ni karte !
Nekih devedeset kilometara pred Anaheimom izgubili smo za tu daljinu dva sata vožnje na autoputu jer su asfaltirali dvije linije- carpool lines. I to linije koje će se na kraju plaćati ako želiš da brže dođeš do neke lokacije. Na nekim dijelovima te trake su bile samo za auta koja imaju vise od dva putnika.
Šest traka i samo mic o mic i tako dva sata - to nas je na kraju puta prilično izmorilo. Baš se divim ljudima koji žive u LA-u jer izgube mnogo vremena u vožnji od točke A do točke B. Imaju metro ali toliko malo ljudi ga koristi.
Više je nas izmorila ta vožnja nego princeze - one su opet gledale neki dugi crtani film i igrale Angry BIrds.
Evo jedne slikice s interneta jer je nezgodno slikati tu gžzvu iz auta.


Stigli taman kad je pao mrak i sreća napravili brzi ček- in, a princeze uopće nisu bile umorne već su se odmah htjele kupati, ali to smo ostavili za sutra .
Ipak je u LA danas bilo oko trideset pet stupnjeva, dobro došlo ljeto !

Oznake: putovanje, kalifornija, Anaheim, usa, amerika, obitelj, Putovanja, Los Angeles, putovanja s djecom, djeca

Ostavljamo Moab iza nas nakon jedne prespavane noći i krećemo put Kanaba. Oba gradića su glavni za smještaj posjetitelja nacionalnih parkova .
Na putu se većinom. prolazi kroz prirodu i jako je malo naseljenih mjesta, a ako ih ima to su trošne američke kućice kauboja koji se bave stokom, razbacani pokvareni kamioneti svuda su uz cestu..Kada ugledaš neku kuću ne znaš da li uopće tu neko živi jer je sve dosta zapušteno - prava mala američka sela ! Na našoj cesti pokazalo nam se skretanje za Byrce kanjon -do kojeg je trebalo samo nekih dvadesetak kilometara. Iako nismo planirali obišli smo ga autom i došli do peak pointa Rainbow nekih 2115 ft. Po mom ukusu ljepši je Arches, a ovaj kanjon mi je bolji za hajking jer ima zelenila.
Ovdje se dogodila jedna zanimljivost i to na ulazu u park zaustavlja nas renđer za provjeru karte i onako neobavezno pita odakle smo. Iz Evrope kažem ja, a zemlju sigurno ne znate - Croatia. Ooo, da znam- kaže on - prošle godine sam bio tamo !

Od čistog zraka proradila je glad i zaustavili smo se na izlazu iz parka u steak house uz cestu koja je nudila domaću govedinu.
Lijepo sjeli naručili stejkove New York, a princezama piletinu. Bas mi je u mislima bio stejk, kad je u trenutku Ljepotica napravila tužnu grimasu i počela jaukati sa suzama u očima:" Mama, meni je muka boli me stomak ! "
Krasno ! Pravi trenutak za tako nesto. Izašli smo na zrak i tješila sam je da će joj biti bolje, ali nije ni nakon deset minuta.
Stejk je vec bio na stolu i svima je prožla volja za jelom osim hazbenda koji je vec jeo ogromni stejk. Barem je netko uživao.
Ljepotici su se grčevi smirili i prestala je plakati nakon što je odradila posao u wc-u.
Svi smo odahnuli i pomalo krenuli jesti - nakon svega meni taj skupi stejk od dvadeset dolara uopće nije prijao - uspjela sam probati njihove soseve uz meso ali to nije za mene.
Uz juhu jedu krekere što je isto no, no za mene !



Nakon ugodne vožnje od nekih 550 km navečer smo stigli u Kanab. Mali gradić ali ima puno hotela i naravno MCdonalds , nema mjesta gdje ga nema.


Kanab zovu srcem parkova i ne bez razloga - nalazi se na idealnoj lokaciji za posjetiti glavne nacionalne parkove - Zion je najbliži samo 40 milja, onda Grand Canyon North Rim 78 milja, Bryce Canyon 77 milja.
Nabrojala sam najvažnije, a ima još toliko toga za vidjeti.
I jos sam pročitala da ga zovu " mali Holivud" jer je od tridesetih godina pa do sedamdesetih snimano puno western filomova na ovom području.
Sto se tiče ljudi nema pretjerane ljubaznosti ni suvišnih riječi, čini mi se da im čak turisti pomalo idu na živce.
Nije baš slučajno da nam se jedino ovdje dogodilo da u Mcdonaldsu dva puta pogriješe narudzbu i nema niti " sorry". Baš ih briga...
A zamislite turizam im je jedna od glavnih grana za život.
Pravi divlji zapad - i još kad sam vidjela u restoranu jednog od kuhara da nosi pištolj oko pojasa bilo mi je dovoljno.

I još jedna zanimljivost za ovaj gradic - postoji utočište za pse, mačke i ostale životinje na par minuta od centra - čak sam vidjela tablu za skretanje ali mi nismo imali vremena za posjet.
Navodno se tamo volonteri brinu za 2000 napuštenih pasa - čak ima mogucnost da izabereš psa ili mačku na jedan dan i vodiš ih u svoj hotel na druženje ili u njihove kolibe za iznajmljivanje.
Kad mi je izbacilo na internetu stranicu Tripadvisor to je jedna od atrakcija i pročitam prvi osvrt - kad ono neki turista preporučuje to mjesto i čak spominje da ima super vegetarijanski ručak za 5 dolara sto je stvarno super, super povoljno.
Znači neki tu dolaze da bi ustedili za ručak, a ne da uživaju u druženju sa životinjama.


Hotel Rodeway Inn u Kanabu je bio dobar, tipican američki- parkiraš auto ispred vrata i istovariš prtljagu, a recepcija je na drugom kraju. Franšizu ovog izgleda drže Mormoni čije zene imaju čudne starinske frizure.
U svakom slučaju nama hotelska soba služi za prespavati i otuširati se, pogledati malo Tv i ujutro planiramo hajking u Zion nacionalnom parku. Nadam se da će se princezama svidjeti !

Oznake: kanab, Utah, amerika, usa, putovanje, zion, obitelj, NACIONALNI PARK

Danas nas je cekala cesta prema Vegasu. Nakon americkog dorucka u hotelu koji je bio super - biskvit vafli sa marmeladom ili javorovim sirupom, tost sa krem sirom, kikiriki maslac,puno voca i kava. Uzimamo karticu za sobu da ukrcamo kofere ali ne ide. Opet smo morali na recepciju da resetira karticu i napokon krecemo put Vegasa. Sygic aplikacija za IPhone je dobra za navigaciju te hvatamo autoput i uzivamo u voznji.Auto koje smo iznajmili je fantastican americki Ford explorer - za nase pojmove velik kao brod.


U rent a car agenciji igrom slucaja smo ga dobili jer smo bili rezervirali kategoriju suv-a i onako izmoreni kad smo dosli u garazu da preuzmemo auto - simpatican covjek nije imao kljuc za auto koji smo platili nego nas je poslao do lijepog bijelog auta na kraju garaze koji je bio jos veci od Jeepa koji je bio zakljucan.Yeees !



Ovo je slika skinuta s neta ali je bio isti bijeli - auto je preudoban i mocan.
I tako smo puno bolje auto dobili za istu cijenu.
Ljepotica je odspavala skoro cijeli put od nekih pet sati do Vegasa dok je Aurora gledala crtani film sa slusalicama i igrala se lutkama. Krajolik do tamo nije nesto fascinatan samo pustinja i mala brda bez puno naselja.Ali kad se iz daljine ugleda Strip stvarno se zapitas gdje dolazis.

Da li je to bajka ili grad? Piramide, dvorci, zlatni neboder Trumpa bode oci i sjaji . Pa vidjet cemo .....

Oznake: las vegas, nevada, strip, usa, amerika, Putovanja, obitelj

Za roditelje koji vole putovati sa svojom sedam do devet godina starom djecom to je zaista " zlatno doba ". Djeca koja su krenula u prvi razred već su prilično samostalna i znatiželjna za nove avanture. Više nema problema sa pelenama i ne morate sa sobom nositi kolica i sve ostale sitnice koje trebaju za jednu bebu.

Nema više kratkih spavanja koji su neophodni da bi dijete bilo odmorno i spremno za obilazak, već se cijela obitelj može odmoriti nakon ručka i tako napuniti "baterije" za poslijepodnevne aktivnosti do večere.Sva djeca su uzbuđena prije putovanja i roditelji su ti koji treba da im otkriju sve radosti i otkrivanja novih iskustava na cijelom putu.

Super je to što se još uvijek slažu sa većinom prijedloga za određene aktivnosti tijekom puta i ništa im nije toliko dosadno kao što bi bilo dvanaestgodišnjacima. Nitko vam ne može reći da je putovanje s djecom lako - jednostavno zahtijeva planiranje i dosta strpljenja.Ovdje ću napisati par savjeta kako da sve to izgleda barem malo lakše .

Dozvolite djeci da sami pakiraju svoje kofere

Sa sedam godina su malo premali za to - ali ih pustite. Moj sistem pakiranja ide ovako. Objasnim im koliko dana smo na putu i neka spreme u kofer setove majica i hlača za toliko dana. Ovaj put sam isprintala dječju putnu listu sa interneta i pokraj slike stavila koliko komada trebaju i na taj način su učile i kako određeni odjevni predmeti zvuče na engleskom.
Na ovaj način nema poslije pritužbi da nisam ponijela majicu na Miki Mausa ili onu specijalnu Frozen. Znači sve stave u otvoreni kofer koji poslije samo pregledam u slučaju da ne zaborave neku sitnicu.

Putovanje u vrijeme školske godine

Najbolje akcije i cijene za let avionom znaju biti baš u vrijeme trajanja škole.Ali isto tako ne želite da vam dijete izostaje iz škole.Ako se odlučite za to trebate barem mjesec dana unaprijed obavijestiti nastavnika o izostanku.U slučaju više dana ravnatelja sa pismenom zamolbom. Zahvaljujuci internetu mozete zamoliti nekog roditelja s kojim ste upoznati da vam preko Vibera ili What'sUpa šalje domaće i školske radove koje će dijete redovito prepisivati da ne bi došlo do gomilanja gradiva.Radne bilježnice mozete nositi sa sobom, a lekcije koje će obrađivati iz udzbenika jednostavno poslikajte na mobitel ili Ipad - tako vam težina prtljage neće biti izazov.
Sve ovo naravno vrijedi za roditelje učenika koji je u školi odgovoran i brzo shvaća gradivo.

Upoznajte svoju djecu s drzavom u koju putujete

Pošto je u našim knjižnicama teško naći slikovnice gdje se djeca mogu upoznati sa različitim državama svijeta najbolje je naći na internetu stranice koje su prikladne za djecu.Mi smo pronašli ovu za USA Dobrodošli u Ameriku za djecu
Odlična je i ova jer se može istraživati ovisno o dobi djeteta Američka povijest za djecu
Ako još nisu dobri u čiatnju vi im malo čitajte i pokazujte slike.

Uvijek sa sobom nosite mali notes i kemijsku olovku
Uvijek pomaže pogotovo u restoranima i kada su veći mogu igrati razne igrice ili crtati nešto što žele.Jedna od igrica je napiši riječ na početno slovo A ili čak igra podmornica.

Pronađite zanimljive aktivne slikovnice

Ovaj put nosimo slikovnice sa puno naljepnica, te slikovnice gdje se papirnata lutka oblači u različitu odjeću. To im se najviše sviđa.Vi za vaše dijete nađite ono što njega zanima.

Naučite ga odgovornosti za svoj putni ruksak

Prvašići su naučili da trebaju čuvati predmete iz svoje torbe. U mali ruksak stavljamo sve što im treba biti na dohvat ruke :najdraže igračke ali malih dimenzija i ograničen broj, knjige, slušalice,bojice, flomasteri....

Dogovor oko kupovine suvenira

Od novca koji su štedjeli tokom godine odvojiti mali iznos od 5-10 dolara da mogu izabrati neku sitnicu za uspomenu kao što je magnet,mala igračka ili nešto što im se sviđa.Na taj način nakon kupnje ne mora se ulaziti baš u svaki suvenir shop.

Svatko ima pravo prijedloga za neku aktivnost

Djeca se moraju naučiti kompromisu. Ponekad moraju izdržati odredjene aktivnosti npr. odlazak u muzej koji zanima mamu da bi poslije otišli na igralište ili radili nešto što njih zanima.

Ohrabrite djecu da pišu dnevnik o putovanju

Neka pišu na svoj način. Makar jednu rečenicu dnevno.Ako ih stvarno interesira neka lijepe slike iz brošura kojih na putovanju ima svugdje.Neka zabilježe najdraži događaj toga dana.Jednom kada odrastu uživati će čitati i gledati uspomene s obiteljskog putovanja.

Oznake: djeca, putovanje, put, Avion, let, kalifornija, amerika, usa, Ljetovanje.., plaža, Los Angeles

Izgleda jednostavno za odabrati, a ipak nije. Mislila sam kupiti prve s neta koje bi mi odgovarale po cijeni, ali nakon čitanja nekih iskustava odustala sam.

Prvo i najvaznije : slusalice koje su za djecu znaju biti limitirane s visinom zvuka zbog oštećenja sluha, ali ako se ne može ručno podesiti jačina onda zbog buke u avionu zvuk će biti opet smanjen.

Ajde sad ti budi pametan - kad sve čitam najradije bih odustala od kupnje i neka budu bez slusalica. Zaboravila sam da se u avionu dobiju neke tanašne slušalice koje trebaš vratiti i koje koristi milion ljudi prije tebe pa ti vidi.

Ako ih one ugledaju biti će ; " Mama, mama hoću slušalice kao i ti !" - puno objašnjavanja u avionu mi baš i ne treba - zato sam mislila da im to bude poklon iznenadjenja i eto zabave barem sat i po vremena, dok ih otpakiraju i vide kako rade prodđe vrijeme.

I tako blizu sam odluke da uzmem ove bez limita zvuka na Amazonu - dodju oko 9 funti i najprodavanije su, valjda nešto vrijede. Dizajn je sladak i nadam se da će im se svidjeti.

Evo im naziva Groov-e GV 590RB - ima ih u svim bojama -to je moj prvi izbor !

Ima još jedan model koji može dijeliti zajednički port na Ipadu ili Iphonu što je odlično za auto - Moko Kids 6.99 funti, ali su loši revjui ...

Moram se brzo odlučiti jer dok stignu do Hr - iz Uk je običnio 15 ak dana.

Oznake: slušalice, amerika, let, Avion, Los Angeles, usa