Traveler bez japanki

.
Nakon dvije noći u malom Kanabu ujutro nakon doručka krenuli smo za Los Angeles.Čekalo nas je nekih 650 km do mjesta Anaheim kod LA gdje smo iznajmili hotel zadnjih šest dana.
Sigurno se pitate zašto baš tamo . Pa, tamo je najčudesnija i najsretnija zemlja na svijetu- DIsneyland !

Nakon istraživanja i mnogih klometara provedenih u autu, malo odmora nije naodmet, a kad je tu Disneyland onda je to pravi izbor za obitelj s djecom.
Izabrali smo hotel blizu glavne kapije za ulaz tako da se nadam da ćemo šetnjom bez auta doći do Disneylanda.
I kao veliki plus ima veliki bazen za divljanje - to je princezama bilo najvažnije.


Ovdje prolazimol kraj downtown LA na putu do hotela u Anaheimu.

Plan za posjet nemamo - nadam se da će na ulazu dati mapu pa da cemo se snaći. Čak nemamo još ni karte !
Nekih devedeset kilometara pred Anaheimom izgubili smo za tu daljinu dva sata vožnje na autoputu jer su asfaltirali dvije linije- carpool lines. I to linije koje će se na kraju plaćati ako želiš da brže dođeš do neke lokacije. Na nekim dijelovima te trake su bile samo za auta koja imaju vise od dva putnika.
Šest traka i samo mic o mic i tako dva sata - to nas je na kraju puta prilično izmorilo. Baš se divim ljudima koji žive u LA-u jer izgube mnogo vremena u vožnji od točke A do točke B. Imaju metro ali toliko malo ljudi ga koristi.
Više je nas izmorila ta vožnja nego princeze - one su opet gledale neki dugi crtani film i igrale Angry BIrds.
Evo jedne slikice s interneta jer je nezgodno slikati tu gžzvu iz auta.


Stigli taman kad je pao mrak i sreća napravili brzi ček- in, a princeze uopće nisu bile umorne već su se odmah htjele kupati, ali to smo ostavili za sutra .
Ipak je u LA danas bilo oko trideset pet stupnjeva, dobro došlo ljeto !

Oznake: putovanje, kalifornija, Anaheim, usa, amerika, obitelj, Putovanja, Los Angeles, putovanja s djecom, djeca

Danas smo odlučili provesti dan u Zion nacionalnom parku . Nama je on jedan od omiljenih jer ga posjećujemo drugi put u zadnjih devet godina.
Zion je kao stvoren za hajking s djecom, malom ili velikom svejedno. Čak i za mene je bilo čudno što smo tamo vidjeli puno beba koje su se penjale s mama - tatama na najviši vrh staze, a bile su stare tek dva mjeseca.


Emerald pools je staza koja je idealna za to jer je veliki dio staze betoniran dok se penješ, a onda dolazi staza sa kamenjima i pijeskom.Ta staza ima tri levela od kojih jedan ima i mali vodopad ispod kojeg se prolazi. Evo slikica staze!

Amerikanci su izgleda narod pun duha i upornosti- nailazili smo na težem dijelu staze na djedice od osamdeset godina u planinarskoj opremi, a i bez opreme samo sa štapom. Bakica sa slomljenom nogom koja na jednoj nozi skakuće, a drugu ozljeđenu naslanja na neka mala kolica .
Stvarno respect !
Priroda je fascinantna - okružuju vas ogromne crvene planine u kombinaciji sa prelijepim zelenić drvecem.Neopisivo!
Cijela staza do upper pools i nazad nije toliko teška i djeca. su uživala skakutati preko kamenja do vrha i nazad.Na zadnjem levelu je pješćana oaza okružena ogromnim crvenim planinama i tu su princeze gradile svoje kule sa ostalom djecom.

Ovo je cesta kroz Zion nacionalni park.

Zaboravila sam napisati da se auto parkira na nekom od parkinga i do određenih točaka se moze doći samo sa besplatnim malim aurtobusom.Sve je dosta organizirano i nitko se ne može izgubiti osim ako ne radiš nešto što te može dovesti u opasnost - npr. da ne pratiš označenu stazu.
Veliki doživljaj je bio što su curke uživo na par metara vidjele male srne kako jedu, a nakon toga divokoza nam je doslovno stala par metara od auta.
I meni je to bio doživljaj, a kamoli ne njima.

Nakon dana provedenog u Zion parku zaustavili smo se na Mountain Zion ranč i tu užvali u malim konjima, kozama, kokošima i slikavali se sa bizonima.

Evo i bizona !

Postoje ture sa konjima kroz Zion park s vodičem koje dodju nekih 90 dolara, a sa ručkom i 160 dolara.

U svakom slučaju proveli smo prekrasan dan kojeg ćemo se uvijek sjećati.

Oznake: putovanje, amerika, zion, NACIONALNI PARK, djeca, Utah, auto

Ostavljamo Moab iza nas nakon jedne prespavane noći i krećemo put Kanaba. Oba gradića su glavni za smještaj posjetitelja nacionalnih parkova .
Na putu se većinom. prolazi kroz prirodu i jako je malo naseljenih mjesta, a ako ih ima to su trošne američke kućice kauboja koji se bave stokom, razbacani pokvareni kamioneti svuda su uz cestu..Kada ugledaš neku kuću ne znaš da li uopće tu neko živi jer je sve dosta zapušteno - prava mala američka sela ! Na našoj cesti pokazalo nam se skretanje za Byrce kanjon -do kojeg je trebalo samo nekih dvadesetak kilometara. Iako nismo planirali obišli smo ga autom i došli do peak pointa Rainbow nekih 2115 ft. Po mom ukusu ljepši je Arches, a ovaj kanjon mi je bolji za hajking jer ima zelenila.
Ovdje se dogodila jedna zanimljivost i to na ulazu u park zaustavlja nas renđer za provjeru karte i onako neobavezno pita odakle smo. Iz Evrope kažem ja, a zemlju sigurno ne znate - Croatia. Ooo, da znam- kaže on - prošle godine sam bio tamo !

Od čistog zraka proradila je glad i zaustavili smo se na izlazu iz parka u steak house uz cestu koja je nudila domaću govedinu.
Lijepo sjeli naručili stejkove New York, a princezama piletinu. Bas mi je u mislima bio stejk, kad je u trenutku Ljepotica napravila tužnu grimasu i počela jaukati sa suzama u očima:" Mama, meni je muka boli me stomak ! "
Krasno ! Pravi trenutak za tako nesto. Izašli smo na zrak i tješila sam je da će joj biti bolje, ali nije ni nakon deset minuta.
Stejk je vec bio na stolu i svima je prožla volja za jelom osim hazbenda koji je vec jeo ogromni stejk. Barem je netko uživao.
Ljepotici su se grčevi smirili i prestala je plakati nakon što je odradila posao u wc-u.
Svi smo odahnuli i pomalo krenuli jesti - nakon svega meni taj skupi stejk od dvadeset dolara uopće nije prijao - uspjela sam probati njihove soseve uz meso ali to nije za mene.
Uz juhu jedu krekere što je isto no, no za mene !



Nakon ugodne vožnje od nekih 550 km navečer smo stigli u Kanab. Mali gradić ali ima puno hotela i naravno MCdonalds , nema mjesta gdje ga nema.


Kanab zovu srcem parkova i ne bez razloga - nalazi se na idealnoj lokaciji za posjetiti glavne nacionalne parkove - Zion je najbliži samo 40 milja, onda Grand Canyon North Rim 78 milja, Bryce Canyon 77 milja.
Nabrojala sam najvažnije, a ima još toliko toga za vidjeti.
I jos sam pročitala da ga zovu " mali Holivud" jer je od tridesetih godina pa do sedamdesetih snimano puno western filomova na ovom području.
Sto se tiče ljudi nema pretjerane ljubaznosti ni suvišnih riječi, čini mi se da im čak turisti pomalo idu na živce.
Nije baš slučajno da nam se jedino ovdje dogodilo da u Mcdonaldsu dva puta pogriješe narudzbu i nema niti " sorry". Baš ih briga...
A zamislite turizam im je jedna od glavnih grana za život.
Pravi divlji zapad - i još kad sam vidjela u restoranu jednog od kuhara da nosi pištolj oko pojasa bilo mi je dovoljno.

I još jedna zanimljivost za ovaj gradic - postoji utočište za pse, mačke i ostale životinje na par minuta od centra - čak sam vidjela tablu za skretanje ali mi nismo imali vremena za posjet.
Navodno se tamo volonteri brinu za 2000 napuštenih pasa - čak ima mogucnost da izabereš psa ili mačku na jedan dan i vodiš ih u svoj hotel na druženje ili u njihove kolibe za iznajmljivanje.
Kad mi je izbacilo na internetu stranicu Tripadvisor to je jedna od atrakcija i pročitam prvi osvrt - kad ono neki turista preporučuje to mjesto i čak spominje da ima super vegetarijanski ručak za 5 dolara sto je stvarno super, super povoljno.
Znači neki tu dolaze da bi ustedili za ručak, a ne da uživaju u druženju sa životinjama.


Hotel Rodeway Inn u Kanabu je bio dobar, tipican američki- parkiraš auto ispred vrata i istovariš prtljagu, a recepcija je na drugom kraju. Franšizu ovog izgleda drže Mormoni čije zene imaju čudne starinske frizure.
U svakom slučaju nama hotelska soba služi za prespavati i otuširati se, pogledati malo Tv i ujutro planiramo hajking u Zion nacionalnom parku. Nadam se da će se princezama svidjeti !

Oznake: kanab, Utah, amerika, usa, putovanje, zion, obitelj, NACIONALNI PARK

On the road again! Opet rano buđenje i odlazak iz Vegasa - nismo navijali sat jer smo se probudili u sedam . Umor od jet lega svima se već dosta izgubio pa sada mozemo bolje uzivati u svemu.
Koferi u auto i opskrba u prvom Walmartu na putu - sreća da je prtljažnik velik pa stane svega. Ovaj Walmart je na Charleston Blvd i ne bih ga bas preporucila jer niismo se ni priblizili centru vec par beskucnika koji te sacekaju na parkiralistu i mole za novac- nije bas ugodno. Mekdonalds dorucak smo smazali da nas sto duze drzi sitima jer nas je čekao put od nekih 650 km do Monument Valley.
U ducanu potrosis na voce, kutiju kekse i vodu bez problema 30 dolara.Znaci nista specijalno.
Pregledala sam cijeli ducan u potrazi za mlijekom i nasla samo pakiranje od 2 l svjezeg mlijeka sto nam je previse za jedan dan jer nemamo frizider.
Nigdje pakiranje u tetrapaku od pola litre ili litre.
Cijeli dan smo prolazili kroz prelijepe krajolike te smo morali proci i kroz nacionalni park Zion u koji cemo se poslije vratiti.
Nakon grada Kanab priblizavali smo se Monument Valley, a vec je bio pao mrak. Hotel " The View" nema pravu adresu i bilo je jako tesko naci ga po mraku jer cesta nije osvijetljena.
Prosli smo prvi put znak za skretanje udesno i opet se morali vratiti te napokon na kraju mračne ceste ugledali svjetla.
Inace ulaz u park se placa nekih 25 dolara za auto, ali u 9 sati navecer nikog nije bilo u kucicama da naplati pa smo prosli besplatno.
Preumorni jedva smo cekali baciti se na krevet i zaspati. Hotel iznutra je bas lijep i cijeli dekoriran sa Navaho ukrasima.
Balkon definitivno ima najbolji pogled na svijetu - u mraku su se ocrtavale crne gromade stijena i sve je odisalo neopisivim mirom.
Prizor je bio fascinantan !

Dorucak je bio od sedam ujutro u vec je bilo puno turista svih nacija - restoran je u staklu tako da smo i za vrijeme jela mogli uzivati.
Princeze su se po prvi put najele jaja i przene slanine koju u HR nisu htjele ni blizu i poslije su navalile na lubenicu i catu. Vitamina na putovanju sto vise- auto je inace puno naranaca, jabuka i banana.

Proucavali smo ture s indijanskim vodicem, ali je dosta skupo i na kraju ne vidis nsta specijalno nego crvenu zemlju.
Oko jedanaest smo napravili check out i krenuli u potragu za drugim mjestom na cesti US south 163 na trinaestoj milji gdje je Forest Gunp prestao trcati.
I da nasli smo je i napravili foto session - nasred ceste !

Nakon toga put pod noge za Arches national park, a spavali smo u Moab gradicu.
Presli smo nekih 220 km i krenuli u obilazak autom i opet smo besplatno prosli za ulaznicu u park jer nije bilo renđera. Ovaj nacionalni park se moze proci cijeli s autom i stajati na svakoj tocki koja je vazna. Ameri ovdje masovno dolaze na hajking, kampiranje. Sve stijene su crvene i ogromne, a glavna atrakcija su kameni tanki mostovi.

Oko osam vecera i povratak u hotel ,te smo opet od umora odmah zaspalli.
Istrazivanje ponekad zna biti naporno. Sto se moga plana tice ja bih nacionalne parkove svela na minimum, ali smo pristali na kompromis s hazbendom da se poslije opet vratimo u LA i tamo se odmorimo prije povratka.
Jer nekako nakon prve crvene stijene sve su dosta slicne, a za pravo uzivanje u hajkingu nemas toliko vremena . Ipak u cetrnaest dana nije lako sve povezati i vidjeti sve sto zelis jer je Amerika ogromna zemlja.
Sutra nas ceka odlazak iz Moaba i put do Kanaba "litlle Hollywooda " - za nas sitnica nekih sesto kilometara.













.

Oznake: las vegas, navaho, indijanci, Putovanja, obitelj, djeca, amerika, nevada

Danas nas je cekala cesta prema Vegasu. Nakon americkog dorucka u hotelu koji je bio super - biskvit vafli sa marmeladom ili javorovim sirupom, tost sa krem sirom, kikiriki maslac,puno voca i kava. Uzimamo karticu za sobu da ukrcamo kofere ali ne ide. Opet smo morali na recepciju da resetira karticu i napokon krecemo put Vegasa. Sygic aplikacija za IPhone je dobra za navigaciju te hvatamo autoput i uzivamo u voznji.Auto koje smo iznajmili je fantastican americki Ford explorer - za nase pojmove velik kao brod.


U rent a car agenciji igrom slucaja smo ga dobili jer smo bili rezervirali kategoriju suv-a i onako izmoreni kad smo dosli u garazu da preuzmemo auto - simpatican covjek nije imao kljuc za auto koji smo platili nego nas je poslao do lijepog bijelog auta na kraju garaze koji je bio jos veci od Jeepa koji je bio zakljucan.Yeees !



Ovo je slika skinuta s neta ali je bio isti bijeli - auto je preudoban i mocan.
I tako smo puno bolje auto dobili za istu cijenu.
Ljepotica je odspavala skoro cijeli put od nekih pet sati do Vegasa dok je Aurora gledala crtani film sa slusalicama i igrala se lutkama. Krajolik do tamo nije nesto fascinatan samo pustinja i mala brda bez puno naselja.Ali kad se iz daljine ugleda Strip stvarno se zapitas gdje dolazis.

Da li je to bajka ili grad? Piramide, dvorci, zlatni neboder Trumpa bode oci i sjaji . Pa vidjet cemo .....

Oznake: las vegas, nevada, strip, usa, amerika, Putovanja, obitelj

Dugo smo birali lokaciju u Vegasu jer kad si s djecom sve se mijenja cak i dozivljaj samog grada. Posto je nama bio ovo drugi posjet tom gradu jako smo dobro znali sto mozemo, a sto ne. Prvo smo odabrali hotel Flamingo na Stripu preko puta Ceasars Palace hotela jer to znaci vrlo malo hodanja za nesto vidjeti. Ako se zeli vise vidjeti onda se koristi monorail cija je dvodnevna karta 22 dolara po osobi.

Znali smo da ce princeze, a i mi biti umorni od jet lega pa smo hodanje sveli na minimum. Stigli smo u hotel negdje oko sest sati popodne jer smo prije toga posjetili Premium Outlets ducane blizu Stripa. Za razliku od prije devet godina cijene u Americi su porasle cak i u outletima, njihovi brandovi Hilfiger, K.Clein, Guess, Carters, Osh Kosh su sigurno jedno 30% skuplji.Ako se naleti na akciju 50% na odredjenih par artikala onda je za nas povoljno, ali inace ne.
Npr. torba Guess redovna cijena u outletu je 70 dolara i mozes neki model naci za 35 dolara. E to je onda ok cijena!
Sreca da red za check in nije bio velik jer nije vikend, obicno je to bolje izbjegavati jer su cijene soba skuplje.
Penjemo se na 14 kat sa predivnim pogledom na imitaciju londonskog kotaca koji mijenja svijetla- soba americki velika i opet njihovi visoki preudobmi kreveti koje obozavam!


Ostajemo u sobi da se istusiramo i dobijemo malo snage, jer svih hvata spavanje - kako i ne bi kad je kod nas cetiri ujutro. Princeze sve to dobro podnose i oblace najdraze haljine za izlazak.
Laganom setnjom od desetak minuta dolazimo do Bellagio fontana i uzivamo u vodeno -svijetlecoj predstavi. Preko puta je Planet Holywood hotel i ulazimo unutra te nalazimo dobri meksicki restoran sa djecjim jelovnikom.

Curke obozavaju tortile i kod kuce tako da su uzivale u tortilama s piletinom rizom, kukuruzom, sokom od jabuke i narancom sve za 4,5 dolara. Mi smo pojeli tortile s mesom i naravno nezaobilazna kola koju pijem samo u Americi i na rodjendanima.
Nakon sto su pojele vec su bile na putu da zaspu za stolom jer je vec bilo devet sati.
Ali posto je hotel blizu samo deset minuta hoda, uspjele su hodati i onda odmah bacanje na krevet, a pidjamu sam im morala obuci jer su vec spavale.
Dugi dan je bio iza nas.... voznja od LA do ovdje nekih 450 km LA nam je posluzio samo kao odmor od leta .
Jos sutra Vegas pa nas onda cekaju Navaho indijanci ! Jedva cekamo!

Oznake: las vegas, Putovanja, djeca, Ljetovanje.., nevada, California, plaza, hotel