Traveler bez japanki

On the road again! Opet rano buđenje i odlazak iz Vegasa - nismo navijali sat jer smo se probudili u sedam . Umor od jet lega svima se već dosta izgubio pa sada mozemo bolje uzivati u svemu.
Koferi u auto i opskrba u prvom Walmartu na putu - sreća da je prtljažnik velik pa stane svega. Ovaj Walmart je na Charleston Blvd i ne bih ga bas preporucila jer niismo se ni priblizili centru vec par beskucnika koji te sacekaju na parkiralistu i mole za novac- nije bas ugodno. Mekdonalds dorucak smo smazali da nas sto duze drzi sitima jer nas je čekao put od nekih 650 km do Monument Valley.
U ducanu potrosis na voce, kutiju kekse i vodu bez problema 30 dolara.Znaci nista specijalno.
Pregledala sam cijeli ducan u potrazi za mlijekom i nasla samo pakiranje od 2 l svjezeg mlijeka sto nam je previse za jedan dan jer nemamo frizider.
Nigdje pakiranje u tetrapaku od pola litre ili litre.
Cijeli dan smo prolazili kroz prelijepe krajolike te smo morali proci i kroz nacionalni park Zion u koji cemo se poslije vratiti.
Nakon grada Kanab priblizavali smo se Monument Valley, a vec je bio pao mrak. Hotel " The View" nema pravu adresu i bilo je jako tesko naci ga po mraku jer cesta nije osvijetljena.
Prosli smo prvi put znak za skretanje udesno i opet se morali vratiti te napokon na kraju mračne ceste ugledali svjetla.
Inace ulaz u park se placa nekih 25 dolara za auto, ali u 9 sati navecer nikog nije bilo u kucicama da naplati pa smo prosli besplatno.
Preumorni jedva smo cekali baciti se na krevet i zaspati. Hotel iznutra je bas lijep i cijeli dekoriran sa Navaho ukrasima.
Balkon definitivno ima najbolji pogled na svijetu - u mraku su se ocrtavale crne gromade stijena i sve je odisalo neopisivim mirom.
Prizor je bio fascinantan !

Dorucak je bio od sedam ujutro u vec je bilo puno turista svih nacija - restoran je u staklu tako da smo i za vrijeme jela mogli uzivati.
Princeze su se po prvi put najele jaja i przene slanine koju u HR nisu htjele ni blizu i poslije su navalile na lubenicu i catu. Vitamina na putovanju sto vise- auto je inace puno naranaca, jabuka i banana.

Proucavali smo ture s indijanskim vodicem, ali je dosta skupo i na kraju ne vidis nsta specijalno nego crvenu zemlju.
Oko jedanaest smo napravili check out i krenuli u potragu za drugim mjestom na cesti US south 163 na trinaestoj milji gdje je Forest Gunp prestao trcati.
I da nasli smo je i napravili foto session - nasred ceste !

Nakon toga put pod noge za Arches national park, a spavali smo u Moab gradicu.
Presli smo nekih 220 km i krenuli u obilazak autom i opet smo besplatno prosli za ulaznicu u park jer nije bilo renđera. Ovaj nacionalni park se moze proci cijeli s autom i stajati na svakoj tocki koja je vazna. Ameri ovdje masovno dolaze na hajking, kampiranje. Sve stijene su crvene i ogromne, a glavna atrakcija su kameni tanki mostovi.

Oko osam vecera i povratak u hotel ,te smo opet od umora odmah zaspalli.
Istrazivanje ponekad zna biti naporno. Sto se moga plana tice ja bih nacionalne parkove svela na minimum, ali smo pristali na kompromis s hazbendom da se poslije opet vratimo u LA i tamo se odmorimo prije povratka.
Jer nekako nakon prve crvene stijene sve su dosta slicne, a za pravo uzivanje u hajkingu nemas toliko vremena . Ipak u cetrnaest dana nije lako sve povezati i vidjeti sve sto zelis jer je Amerika ogromna zemlja.
Sutra nas ceka odlazak iz Moaba i put do Kanaba "litlle Hollywooda " - za nas sitnica nekih sesto kilometara.













.

Oznake: las vegas, navaho, indijanci, Putovanja, obitelj, djeca, amerika, nevada