Traveler bez japanki

Dan prije puta toliko uzbudjenja i slatkih leptirica u stomaku.Da li sam sve spakovala - da mi nece mozda ipak trebati jos jedna majica ili Ljepotici jos jedne duge hlace? Hazbend je svoj dio kofera rijesio u dvadeset minuta.Bas ponekad zavidm muskarcima na njihovoj jednostavnosti razmisljanja.Meni je trebalo dva sata, a curkama petnaest minuta.Toliko o brzini pakiranja.
Jutros nismo bas uranili sa polaskom - lagano budjenje u sedam, pa dorucak i onda nosenje prtljage u auto.Obicno to napravimo navecer ali je kisa lijevala i lijevala.
Dok smo sve ukrcali i smjestili krenuli smo u osam i po.
Prtljaznik je naravno pun - ne do vrha, ali taman .Za tri sedmice dovoljno - jedan gigant kofer za nas dvoje i dva manja sarenka za Ljepoticu i Arielu te plus dva mala ruksaka i jedan nas. I pravac Bec - pa, pa hladnoj buri i plavom moru ! Nakon sto smo krenuli nije proslo niti sat i po vec se culo:" Mama piski mi se!"Ma sve pet lijepo stanes i piskis na buri kad hotel i restoran na autoputu ne rade.Za pocetak putovanja kupila sam im slikovnicu s naljepnicama da se mogu malo zabavljati.Nakon toga smo utvrdili pravila ponasanja koja ce se ponavljati jos par puta: Prvo i najvaznije u autu nema svadjanja.
Drugo - na aerodromu nema udaljavanja od nas
Trece- na prolazu kroz kontrolu tata ide prvi, princeze iza, a mama zadnja.
Ovo pravilo vazi i za liftove.Mozda malo zvuci vojnicki ali i na putu nekog reda mora biti. Vec nakon tri sata voznje uslijedila je pauza za rucak: " Prvo je Ljepotica pocela tihim glasom govoriti kako je gladna, a onda je Ariela prihvatila ."I nema druge zaustavljaj se sto prije na prvom odmoristu sa restoranom Marche i igralistem. Jelovnik sasvim jednostavan i prikladan za piknik - pohovana piletinah sa bublicom, tvrdo skuhano jaje, bakina kisela paprika te desert najbolji cokoladni cupavci na svijetu.Njamiiii! Princeze su se sjetile da je to isto odmoriste na kojem smo bili prije par godina - i stvarno unutra ista mala igraonica i kutic za crtanje. Malo igre i nasa kavica te smo bili spremni za dalje .Bec nas ceka. Na autoputu suncano vrijeme i tek pred Bec oblacno.
Curke nisu gnjavile i same su se igrale sa svojim princezama - uglavnom cijeli put je puno laksi od kada su vece. Predvecer oko 6 stigli na odrediste. Sutra odmor i onda budjenje u noci oko dva i odlazak na aerodrom. Los Angeles nas ceka !




...

.

Oznake: bec, putovanje, put, djeca, auto, obitelj, kalifornija, Los Angeles