subota, 30.06.2007.
Paljenje žaruljice bežičnim prijenosom energije
On: Oči su ti poput Dunava.
Ja: Što, mutne, prljave, divlje i nabujale? (referenca na nedavni road trip u Rumunjsku i ulazak u Budimpeštu zabunom - krivi Mađari i loša
signalizacija - te slučajni prijelaz preko mosta. Da sam nebo, ne bih ljubila Dunav ni pod razno)
On: U kojoj ono pjesmi Prljavo kazalište pjeva o Dunavu? Ili ono nije Dunav?
Ja: Ma je, Imala je oči boje vena, boje vena, boje Dunava. (poslije je to postalo Dinamo, ovisno o potrebama)
On: (Zapjeva)
Ja: Da, podsjeća na originalnu verziju. Samo da mi je znati što je taj ven...
On: Misliš, vene?
Ja: Ne, ven, boje vena kao genitiv jednine... Ili? Ahaaaaaa!
On: 
Ja: 
Eto ti krivog naglaaaaska.
- 11:10 - Dodaj komentar
(13) - Print
- #
ponedjeljak, 25.06.2007.
Kanada, Crocs i kuhar(i)
U kratkim pričama Margaret Atwood prošao mi je dugi vikend. Što mi Hrvati volimo praznikovati, to je čudo jedno - mislim da će nemali broj ekipe spojiti ovih par dana s godišnjim na koji su namjeravali oko 15.7. Malo mi je žao naših triju predsjednika koji cijeli dan jurcaju od Vukovara do Zagreba i na plus četrdeset u dugim hlačama i rukavima izvršavaju protokolarne obveze dok narod prazniči: polažu vijence i drže floskule. Misim, nije da ne bih i ja pretrpila za njihova mjesečna primanja.
Ne znam kako vama, ali meni je puno više vruće kad otvorim novine i uključim televizor: RTL voli registar iz pakla pa najavljuje i odjavljuje 'put u pakao', 'vrelinu', 'grotla' i 'paklene celzijuse' (umjesto celzije) te 'toplotne udare' (umjesto toplinske), dok HRT umjereno ostaje pri 'velikim vrućinama', 'visokim temperaturama' i statistikama poput 'Grčka 46 stupnjeva'. (Volim uspoređivati teletekstne udarne vijesti na RTL-u i HRT-u, vrlo zabavno i indikativno!) Kad vidim da je netko u Osijeku umro od vrućine, automatski me oblije znoj, a kad u Vijestima na drugom najave najvrući dan ever, odlučim ne izlaziti iz stana prije 20.30, zatvoriti sve prozore i spustiti rolete, i ne otvarati čak ni poštaru kako se ne bi molekule vreline izvana pomiješale s mojim optimalno rashladjenima. No dobro.
Dok čitam o Margaret Atwood, mada mi njezina autobiografija za njezinu priču nije važna, razmišljam o Kanadi i o simpatičnom Mađaru iz Budimpešte koji je s 15 g. skliznuo kroz neku pukotinu željezne zavjese i šmugnuo u Kanadu, gdje od tada živi i radi i gdje se nedavno umirovio. Susrela sam ga u okolišno-ekološko-komunikacijskom konteksu jedne radionice, ali u pauzama za kavu i za ručak razgovarali smo o Kanadi koju onu pozna i drugoj Kanadi, o kojoj ja nešto malo znam. Moja se Kanada vrti oko ženskog pisma - podijelili smo ljubav prema Carol Shields, Margaret Laurence, spomenutoj Margaret Atwood, a udivljeno mi je pričao i o Alice Munro, koju je jednom prilikom upoznao te nahvalio redatelja Atoma Egoyana za kojeg sam se tek poslije sjetila otkud ga znam. Da je Marshall McLuhan Kanađanin, to sam znala, ali nisam znala (ili me nije zanimalo) da je iz te zemlje mala Avril Lavinge. Nisam znala ni da Kanada ima velike probleme s native populations, Indijancima i Eskimima, koje pokušavaju asimilirati, doduše mnogo suptinije i osjetljivije od susjednog im SAD-a, ali neuspješno. Među domorodcima je i dalje najveća stopa nezaposlenosti, kriminala, alkoholizma i ostalih ovisnosti, a Kanađani nemoćno šire ruke, dok im je retorika, ako je suditi po mom novom prijatelju koji je bio član jednog pregovaračkog tima za native claims, sljedeća: Eto, jesmo vas zajebali, uzeli vam zemlju i zgurali vas u te rezervate, diskriminiramo vas jer ste luzeri, a luzeri ste jer vas mi diskriminiramo, al dajte da to nekako riješimo. Sretno vam bilo, ne znam baš. Zanimalo me kakvi su odnosi Kanađana s Amerikancima, pa sam za početak dobila jedno diplomatsko: There are some frictions, well..., a za kraj, nakon pola sata i jedne Žuje: We hate Bush and his politics! Join the club, mate!
U dostupnoj teoriji po kojoj opet intenzivno kopam u ove vrele dane, Kanada mi se u popisima primarne i sekundarne literature čini marginom engleskog govornog područja, anglosaksonskim Drugim u mome horizontu od beletristike, teorije i svakoraznih medija. Anglosaksonsko Prvo mi je zemlja Busha, Opre i Crocsica, te izdavaštva u kojem je knjiga koja dijeli naciju po pizzama bestseler. Eto, do prekjučer sam rugala bezobličnoj raznobojnoj pjenastoj gumi u City centru kao nečem što samo Amerikanci mogu dizajnirati i nositi(!), pa sam onda baš jučer, fore radi, s jednom modno vrlo osvještenom frendicom isprobala jedne. U-DOB-NO! I skoro pa rasprodano - žuti model, kojem sam se najviše rugala i koji fura Faith Hill više se ne može naći ni u jednoj veličini, a prognoziram da će uskoro biti i glavni hit na špici. Ma dajte, molim vas, zar Uggsice doista zadovoljavaju vaše estetske kriterije?! Kad sam ih prvi put vidjela podsjetile su me na donje šape onog snježnog čovjeka što lovi Duška Dugouška po Sjevernom polu. A apropos podjele nacije po picozonama, jel vam omot izgleda poznato? Jest zrcalna slika, al bogme sliče ko jaje jajetu!
- 22:23 - Dodaj komentar
(13) - Print
- #
petak, 22.06.2007.
Poslovnost i komunikacija
Život mi je kaos koji se najbolje zrcali u stanju mojih radnih površina i moga ormara. Za ormare sam naručila space bags koje nikako da stignu, dok stol neće biti moguće vakumirati pa se zadovoljavam mjestimičnim slaganjem i preslagivanjem, pri čemu jadne knjige, rječnike i elektroniku prebacujem s jedne strane na drugu ko mačka mačiće, bez svrhe i razloga, obično jedanput tjedno. Taj jedanput tjedno nije se zbio već 10-15 dana (tumačim to zahuktavanjem pred kraj sezone), tako da je moj darling, u jednom od svojih 'švico-draga-s-kim-ja-živim' napadaja uzeo vreću i pomeo sve papire sa svoga i moga stola. Među nesretnim reklamama pizzerija, ćevabđinica, reklamama Mozaik knjige, American Expressa, Peveca, Konzuma i sličnog spama, u kontejner su otišle i gornje dvije trećine računa za T-comov Max ADSL. Mislim, ostavio je on meni uredno odrezak (donju trećinu) da ja to platim, ali meni je zbog evidencije potreban cijeli R1 račun s mojim podacima. Ništa, ajmo sad spašavati što se spasiti dade.
Budući da prezirem njihove verbalne Službe za korisnike, pjesmicu na uho dok me po n-ti put prespajaju i uvlačenje operatera koji vas samo žele otpiliti po kratkom postupku, napisala sam toj istoj Službi mail.
Postovani,
zabunom sam bacila svoj R1 racun T-coma za Internet od 21.05.2007 (Internet usluge za 04/2007, s iznosom tim i tim), pa vas najljepse molim da mi cim prije posaljete novi R1.
Srdacan pozdrav!
Očigledno je zahtjev bio nepotpun, jer odgovor je bio sljedeci:
Poštovani,
molimo Vas da nam dostavite broj ugovora ili korisničko ime kako bi bili u mogućnosti ispuniti vaš zahtjev.
S poštovanjem,
Vaš T-Com
Na spomen korisničkog imena kosa mi počne pojačano opadati, jer sjetim se prva 3 mjeseca zamjene rootera, nefunkcioniranja adsl-a, vojske nesposobnjakovica koji su mi defilirali stanom satima ne bi li na kraju zakljucili da ce se to vec samo rijesiti, a kompovi ce odjednom sami skužiti da se jedna ne mora skidati s neta da bi se drugi spojio. Idem najprije pokušati bez korisničkog imena:
Postovani,
jedino sto imam jest Zahtjev za ADSL promjenama u preplatničkom odnosu te broj ugovora koji je 1050387/06. Ako vam to nije dovoljno, molim da me uputite gdje ove podatke mogu naći.
Srdacan pozdrav!
E sad odjednom broj ugovora nije bio dovoljan, već treba iskjučivo korisničko ime.
Poštovani,
Potrebno nam je korisničko ime s kojim vršite spajanje ili na koga glasi ugovor Internet usluga.
Ujedno za račun se možete informirati i na besplatnom telefonu 0800 9000.
S poštovanjem, Vaš T-Com
Okej, dečki i cure, vidim da vam se ne da pisati, da biste vi to radije telefonski, ali onda maknite taj kontakt-mail! Dok on postoji, ja ću, kao vjerni korisnik kojega vi na svakom koraku želite samo usrećiti, birati način komunikacije koji je meni po volji. I mailovi se nastavljaju:
Postovani,
korisnicko ime je TO i TO, ugovor je glasio na TOG I TOG, ali je napravljen prijenos na TU I TU (MB xxxxxx, ADRESA) i na moje ime treba stici racun. Nadam se da je to to sto vam treba, molim da mi javite da je sve u redu. Pozdrav!
Koliko god se ja trudila da mi mailovi budu što kraći i informativniji, netko tamo u Službi za korisnike čita samo prve dvije i zadnje tri riječi svakog drugog maila, pa evo odgovora:
Poštovani,
Za korisničko ime TO I TO podmireni su svi ispostavljeni računi Internet usluga broj; 7213605705
S poštovanjem, Vaš T-Com
Ovo doista postaje zabavno. Pa sad malo ja:
Postovani,
meni je jasno da su racuni podmireni jer sam ih osobno podmirila, ali potreban mi je, kao sto sam vec vise puta napisala, PRIJEPIS R1 RACUNA JER SAM ISTI, NAKON STO SAM GA PODMIRILA, ZABUNOM BACILA U SMECE, A POTREBAN MI JE ZA EVIDENCIJU.
Mislite li da mogu dobiti taj PRIJEPIS R1 RACUNA promptno i bez daljnje korespondencije?
Sa stovanjem, XX
I, što mislite, jesu li reagirali? Pa naravno, oni su ipak Služba za korisnike.
Poštovani, (op.a. mada sam ja 'poštovana', dolje potpisana)
Danas će Vam biti poslan prijepis računa Internet usluga za mj. 05/07.
S poštovanjem, Vaš T-Com
Doista se čini da je mukama došao kraj, da svaki mak dođe na konac te da se strpljenje isplati, dok šutnja nije zlato itd itd. I sve bi to bilo sjajno i utjelovilo bi mnoge narodne mudrosti da ja nisam, ako ste pažljivo čitali (kao što oni, naravno, nisu), tražila PRIJEPIS RAČUNA ZA MJ. 04/07.
- 14:36 - Dodaj komentar
(10) - Print
- #
subota, 09.06.2007.
Novi Bujas englesko-hrvatski
Dragi anglisti, prevoditelji, jezikoslovci i svi ostali (u muškom i ženskom rodu) koji se služe svakodnevno i povremeno gore navedenim rječnikom,
sprema se novo izdanje englesko-hrvatskog dijela (onaj hrvatsko-engleski će se raditi poslije toga), i ja upravo kompiliram mali-veliki popis komentara i prijedloga za poboljšanje istoga. Bilo bi vrlo lijepo kad biste mi u komentarima (a moze i mailom) poslali svoje primjedbe, zelje (i pozdrave). Ekipu koja će se baviti tom plemenitom zadaćom (te žrtvovati svoj slobodno vrijeme i nerve da bi nama i budućim prevoditeljskim generacijama bilo bolje i lakše) prvenstveno zanimaju sugestije konceptualne naravi, a potom i one vrlo konkretne. Dakle, željno očekujem sve vaše frustracije, ali i stvari za koje možda mislite da ih svakako treba ostaviti kakve jesu. Danke schoen, yours truly!
- 21:56 - Dodaj komentar
(14) - Print
- #
srijeda, 06.06.2007.
EFKP
Nekad davno dok sam studirala mislila sam kako mi je život vrlo kompliciran. Učim jedan predmet, premalo vremena za drugi i treći. Posvetim se trećem, sedmi i deseti mi vise nad glavom. Danas odgovorno tvrdim da je fakultet bio dokolica u usporedbi s ovim što mi se danas događa. Ali bila je to vrlo aktivna i intelektualno stimulativna dokolica: pa sam hodala po predavanjima žnj autora koji mi nisu bili ni na kojem popisu. Pa sam gledala francuske i portugalske art filmove negdje u A-sto i nešto. Pa sam zapisivala bibliografije španjolskih povratnika debitanata na Islandu, podcrtavala markerom njihove datume rođenja, as if it meant something, really.
U ponedjeljak i utorak bila sam na Europskom festivalu kratke priče bez papira, olovke i markera, a s pivom (i cigaretom, mada inače ne pušim, ali u Zagrebu svi puše, košto primijeti Bernard MacLaverty). Kombinacija alkohola, vreline i sparine te duhana kojemu nisam baš vele vična plus nezanemariva količina umora inducirala je stanje kakvim bi se jednako ponosio Aristotel i New Age wannabes ekipa. Najprije mi je sve bilo nekako dubokoumno, pa genijalno, pa vrlo smiješno, a onda mi se počelo spavati. Kad su se slova na projekcijskim platnima pretvorila u velike svijetle mrlje s tamnom jezgrom, zaključila sam da je vrijeme da se krene. (doduše, i tlo u Močvari je postalo vrlo močvarno, a zrak plinovito-maglovit).
Jučer i danas malo surfam i tražim odjeke Festivala i uspoređujem ih sa svojim sublimnim iskustvom. Diskrepancija je puno. Evo, uzmimo za primjer Juana Manuela de Pradu, čiju, čini se, najatraktivniju zbirku Conos uporno prevode kao Pičke, a čovjek je lijepo objasnio da to nisu Cunts, već Pussies. E, we say that all the time, pussies. I say that e to a friend, hello, my friend, you pussy. I say that all the time. Ekstremi, o marketinški ekstremi - il mora biti skroz vulgarno ili skroz mlako, sori ako je autor imao na umu neku slatku sredinu. Slična se stvar, al u drugoj krajnosti, dogodila Hallgrímuru Helgasonu i njegovoj kratkoj priči (koju je napisao po narudžbi upravo ovoga festivala). Taj je mješanac golobradog Hogara Strašnog i XXL Smeaglea za uvod odrepao islandske sage na stihove Ice T-a, na islandskom, naravno - o, zašto to netko nije prilijepio na Jubito, ja to doista ne znam prepričati! Njegova je, dakle, priča na iskrivljenom islandskom prevedena na gramatički dotjeran i izbrušen engleski - prevoditelj/ica je očigledno osjetio moralnu obvezu dotjerati tekst. Čitajući stilski dotjeran prijevod, razmišljala sam o Gerhartu Hauptmannu i njemačkom naturalizmu - germanisti će znati zašto. Hrvatski u Helgasonovu tekstu bio je također broken, ali meni je engleski bio u vidnom polju pa se čar rasplinuo. A čini mi se da je baš bilo smiješno.
Definitivni najlik i najfrik ponedjeljka bio je Regis Jauffret. Na t-portalu su o njemu prepisali da opsesivno uprizoruje upravo samoću, ravnodušnost ili neizrecivi očaj, ujedno ukopan u ljudsku patologiju i sarkastično distanciran od nje. Istina je da on piše short stories koje uvezuje u debele sveske i zove romanima, motorika mu je malo off i umire od smijeha čitajući svoje priče pardon roman(e). Moram reći da je Koščec, u njegovoj pratnji, solidno obavio prevoditeljski posao unatoč duuugom poetskom zanosu govornika.
The faca Festivala dobila je čast održati predavanje u akademskom, suhom i bezdimnom okružju dvorane 7 na FFZG. Bernard MacLaverty se, compliments, jednako fino i ležerno uklopio u okružje nasipa uz Savu i u sterilnu dvoranu urešenu (zašto, pobogu?) Laokonom. Pohvalio se kako napisao libreto za operu od 15 minuta te kako je na početku karijere pisao grozne pjesme. Sjajan je čitač svojih priča, ali meni je svejedno jako teško držati koncentraciju i pratiti fabulu - hipnotički se zapletem u ritam riječi i počnem kljucati. Ko većina likova Olje Savičević Ivančević. Nikad mi neće biti jasno kako to da se u Njemačkoj još proizvode (i kupuju) Hoerbuecher.
Svoju bivšu kolegicu iz 2. paviljona na Cvjetnom, Mimu Simić, nisam stigla poslušati, ali zato moram završiti s isječkom iz intervjua nad kojim cijelo poslijepodne plačem od smijeha.
Na što trošiš 125 tisuća kuna osvojenih na Milijunašu?
Na opojne droge i mačju hranu. Osim toga sam i djevojci Nataši financirala operaciju očiju. Operacija je bila iznimno uspješna, a ona me u skladu s novostečenim vidom - ostavila.
- 19:25 - Dodaj komentar
(10) - Print
- #
ponedjeljak, 04.06.2007.
Nemogući noćni vlakovi
Jučer moram poslati dvije potitlane epizode sitcoma. Bliže je jutro nego noć, a ja prespavala jutro i dio večeri pa sad razmišljam o motivu vlaka u književnosti, te noćnog vlaka i jedne kratke žestice u jugoslavenskoj prozi, poeziji i glazbi. Moja omiljena zemljopisna pjesmica iz vremena kad sam mislila da kužim poeziju i kad mi je išlo na živce što svi vole tu Ines. Pa sam ja svoju Ines nazvala drukčije.
Ispricacu ti jednu pricu , Lucija...Hmm...Jednostavno...Kao kad se ploca snima...
Na primjer 2. juna '89. ...U Subotici...
Lucija...Lucija...
Tako si krhka i mala, kcer bi mi mogla biti...
U mene je jesen uplovila i pijano kestenje plese pod mojim nogama...
Sto da se kaze?!
Lucija, Lucija, moja dragana,
U mom srcu zivi jos ujed andjela...
Ilicom odzvanjaju glasovi umornog naroda,
Promrzle djevojcice nude ljubav po trgovima
I zuti snijeg pada raspuklim ulicama...
Ines se je zvala...
Ne daj se, generacijo moja,
Sapcem ponovo u vjetar, sto pustosi Zagreb i Beograd, podjednako...
Ti nemoguci nocni vlakovi...Dupli konjak u Subotici...
I miris istrosenih hotela, sto se zavlaci u kozu, u kosu , u kosti...
Zima je posvuda...Dodji generacijo moja, ljubavnice,
Jos imam stari mornarski kaput...
Lucija, nisam ti ovo pricao...
Ja nikada nisam vidio Amsterdam...
Tamo se, kazu, putuje sam...
Bijeli brodovi i crne marame oko vratova djevojackih...
Zale mornare i ispijaju rum za Brela,
Obicno nevjerne ili bolje vjerne samo sebi,
Krhke u bokovima...
Ispracaju svoje mornare na plovidbe dalekim morima,
Sa suzama u ocima i obecanjima
Nikada , nikada vise, Maruska ...
Ili kako se vec zovu te cudne Niderlandjanke,
Sklone avanturama, alkoholu, incestu...
Nevjerne same po sebi, a opet sebi vjerne...
Zima je posvuda...Dodji, generacijo moja...
Dodji da se ponovo grijemo... Da se zajedno ne damo...
Ne daj se , Ines, govorio sam joj.. Ne dam se ni ja...
Ne daj se ni ti , Lucija...Ne daj svojih sesnaest godina, ovim godinama
Sto kao crne ptice slijecu na nase kosti, na nase ruke, na nase oci,
Da nas porobe...
I Lucija... Samo da mi je jos vidjeti Amsterdam,
Maruskin i Brelov Amsterdam,
Pa nek bude , sto biti mora...
Rade Serbedzija
Hm, s trotočjem oduvijek imam problem - ili reci, ili nemoj reći. (...)
- 01:35 - Dodaj komentar
(2) - Print
- #
|
