Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
srijeda, 24.02.2010.
Virtualni manijaci predstavljaju realnu opasnost
KAKO IH PREPOZNATI
Nažalost, koliko god internet bio slobodan medij, postoje oni koji svjesno krše pravila dobrog ponašanja pokušavajući s pozicije moći "napasti" nezaštićene.
Danas su mladi ljudi izloženi svakodnevnim zlostavljanjima, na internetu ponajviše, dovoljno je pogledati urednika najutjecajnijeg i najmnogoljudnijeg blog servisa u Hrvatskoj, čovjek je manijakalno opsjednut pornografijom i mržnjom prema svemu što ne razumije ili ne želi razumijeti, da ne govorimo u kako se radi o osobi sklonoj nepotizmu te favoriziranju svog prijateljskog klana na uštrb onih drugih. Drugim riječima, osobno poznanstvo, ispred je svake poslovne etike, provodi i derneci u opskurnim birtijetinama jedina su razina etičnosti koju razumije osoba koja predstavlja sasvim realnu opasnost u virtualnom prostoru.
Servis koji si ne smije dopustiti takvog urednika - blog.hr servis
Kako je internet tehnologija svakim danom sve dostupnija široj populaciji i zlostavljača je sve više. Postoji puno vrsta zlostavljanja, ono suptilno ili jedva vidljivo, ali konstantno, ili ono konvencionalno, na prvu loptu, što bi se reklo. Želim najprije reči kako u današnjem demokratskom društvu i 21 stoljeću nitko nema pravo da vas vrijeđa, ni na bilo koji naćin, a posebno ne na nacionalnoj, vjerskoj i bilo kojoj drugoj osnovi. Ako ste druge vjere, nacionalnosti, ako ste slabijeg ili boljeg ekonomskog statusa, ako ste rođeni u Zanzibaru, na Dinari ili u samom Parizu, niste ni bolji ni gori od drugih ljudi, upravo je zato vrijeđanje ili ponižavanje ljudi na takvoj osnovi u biti ZLOSTAVLJANJE.
Manipulacija mladim ljudima tesko se prepoznaje u svom početku, no, kako napreduje svakim danom je sve očitija i svakim danom manipulator ili zlostavljač daje organima progona više materijala za sankcioniranje a samim tim i uklanjanje potencijalnog zlostavljača iz svih sfera javnog života pa tako i sa interneta daleko najrasprostranijeg i najbrojnijeg naćina povezivanja i udruživanja među ljudima 21 stolječa.
Kako prepoznati zlostavljača ?
To je uvijek dvojbeno pitanje ( na početku teksta podastrijeli smo primjer kada zlostavljač i manipulator djeluje s pozicije moći, odnosno kada je aktivan uz pomoć, po svom psihološkim, sebi sličnih osoba ) i najteže je ućiniti taj prvi korak. Međutim važno je spomenuti, kako bi djeci i mlađoj populaciji bilo što jasnije, da ni na internetu nitko nije anoniman, naprotiv, sve dok se ponaša u skladu sa pozitivnim propisima ove zemlje ili u skladu sa zdravim razumom on u biti jeste anoniman, koliko to može biti, međutim svatko od nas prilikom spajanja na internet ima svoju IP adresu, koja nas nepogrešivo locira i to u današnje vrijeme relativno brzo.
Koliko god netko ušao više puta na internet u konačnici njegova IP ( nešto poput kučnog broja, samo što je to broj vašeg račinala, ili davatelja usluga ) ostaje ista, nije bitno što su se promijenila dva-tri broja, to je suštinski isto. Danas u institucijama koje se bave cayber kriminalcima svih vrsta postoje stručnjaci kojima je upravo zadatak da zahvaljujući IP adresi zaustave potencijalne virtualno napasnike bez obzira koliko oni NICKOVA ( nadimaka ) imali.
Maltretiranje obično ide u dva smjera, najgore je to što je zlostavljača u većini slučajeva teško prepoznati. Dobrim djelom su to u početku simpatični ljudi ( takvim se prave, odlični glumci ), dok polako njihova prava narav ne ispliva na površinu. Zatim krene ponižavanje ( kao najrasprostraniji oblik maltretiranja mladih ljudi danas u svijetu, a na internet se to najviše i odnosi ) , u smislu ako ste mladi onda ste ili nepismeni ili za nekoga radite, jer ne možete biti mladi i pismeni, tko je to uopče vidio. Kad je faza broj jedan završena onda krene otvoreno vrijeđanje kako bi se mlade ljude izbacilo iz takta ( poznato je da su mlađe osobe emocionalno još relativno nezrele, brže reagiraju i lakše ih je izbaciti iz takta, drugm riječima naivnije su ) i na taj način prisililo kako bi pokazale tko su, na takav način zlostavljač sazna ime i prezime a na kraju čak u kučnu adresu, potencijalne žrtve, bez obzira znali vam roditelji za to ili ne, nemojte nikada nasjedati takvim provokacijnama u većini slučajeva tim ljudima je upravo i cilj da vi što više svojih podataka ostavite na internetu, da se potencijalni zlostavljač dokopa što je moguče više informacija o vama, onda ste na opasnom terenu.
Treču fazu čine uvrede i prijetnje a najgore su ucjene kad dođe do te faze obično je prekasno. Takve osobe u pravilu imaju više nickova, svoje pravo lice pokazuju u onim nickovima sa kojima misle da su sigurni od sankcija i sigurni iz svojih monitora, dok u biti na svom " pravom " nicku glume ono što u stvarnosti nisu, finu i pravednu osobu, komunikativnu i spremnu svima pomoči.
Kako se zaštititi ?
Iako se čini komplicirano, vrlo je jednostavno. Kad vam se takvo što dogodii najvažnije je kontaktirati roditelje od njih nam dolazi največe sigurnost i oni su naša najvažnije podrška i zaštita. Ali ako zbog nekih razloga ne možete kontaktirati roditelje ili vam je neugodno ( nipošto nebi trebalo biti ) , postoje razni telefoni koji danas djeci i mladim ljudima daju besplatne savjete ili konkrektnu pomoč.
Najpoznatiji i vjerujem da ste svi za njega čuli je PLAVI TELEFON, poziv na taj broj je besplatan. Obavezno ako se susretnete sa bilo kojim oblikom zlostavljanja, ako vas ponižavaju, maltretiraju ili zlostavljaju obratite se razrednici ako ste učenik, ili školskom pedagogu, oni će također dobro znati koji vam je sljedeći korak na raspolaganju. Ako vam i to ne pomogne nećete pogriješiti odete li do prve policijske postaje i prijavite potencijalnog zlostavljača, policija je dužna izaći na svaku vašu prijavu kako bi provjerila postoji li osnova za progon takvih ljudi.
Ponekad vam se čini da ništa ne možete učiniti jer potencijalni zlostavljači ne stavljaju, naravno, svoja imena i prezimena na internet sa kojeg djeluju no dragi moji to neka vam je najmanji problem, institucije ove zemlje temeljem IP adrese svakog mogu locirati , pod uvjetom da to žele, i danas nitko nije siguran u stvarnu anonimnost, pa nisu to niti oni koji krše sva pravia dobrog ukusa a nerijetko i prijeđu rub zakona. U životu najvažnije je pravilo: " živi i pusti druge živjeti " .
