Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
ponedjeljak, 22.02.2010.
Sumrak hrvatskog novinarstva
" ELITNO NOVINARSTVO "
Turbulentne prve godine 21. stoljeća donijele su ćitav niz sukoba i raslojavanja na hrvatskoj medijskoj sceni, dojučerašnji saveznici postadoše " krvni " neprijatelji.
Zadnjih 20 mjeseci naše novinarstvo , polako ali sigurno srozalo se najniže moguće grane od kada Hrvatska postoji kao samostalna država. Da parafriziramo još jednog Slavena ( ovog puta ne Bilića - nego Leticu ) Hrvatsko novinarstvo doživjelo je svoju sumornu jesen, rekli bi i godinu, pa i dvije, tri. Ono što se godinama događa u našim medijima neminovno je isplivalo na površinu, sjetimo se samo takozvane " AFERE GRUPO "od prije nekoliko godina, uhićenja vlasnika najutjecajnijeg tiskanog medija u Hrvatskoj EUROPAPRESSHOLDINGA, Ninoslava Nine Pavića, alergični smo na riječ " HOLDING " , koju je navodnu razotkrila REPUBLIKA, ondašnji projekt, nekada utjecajnog novinara, pokojnog IVE PUKANIĆA.
U premijerovoj kuhinji
Od tada do danas ništa se promijenilo nije, novinari se i dalje međusobno glože, grizu kao ranjene zvijeri, rat između Nacional grupe i Europa press holdinga nije prestao, tek je perfidno prebačen na nižu razinu pa ga vode drugorazredni igrači ( čitaj JELINIĆ - MALIĆ ) po nalogu svojih šefova. Za podzemnu borbu regrutiran je i izvjesni portal, izvjesnog " kvartovskog jebača ". Ali ni to nije najgore što se našim novinarima događa, koji nažalost na Hrvatsko, još uvijek tranzicijom ranjeno društvo, imaju preveliki a pottpuno nezaslužen utjecaj, pa oni rijetki svjetli primjeri poput Dušana Miljuša rijetko izbiju na površinu.
Dogodovštine pokojnog Pukanića ili Butkovićeve čarolije iz Sanaderove kuhinje, kolumnist Jutarnjeg lista, poznavatelj vrhunskih vina, po vlastitom priznanju često je pohodio kuhinju bivšeg premijera. novinar-ideolog koji o sebi voli laskavo govoriti u trečem licu u ovoj najnovjoj kakafoniji također ima svoje prste, sjetimo se slučaja kad je izmislio interwiev sa odbjeglim premijerom Sanaderom a nakon toga optužio za sve jednu mladu osob., Je li kažnjen zobog toga - niti govora, jedna od najutjecajnijih dnevnih tiskovina u Hrvatskoj nije se htjela odreči svog pulena iako je evidentno ućinio katastrofalnu pogrešku.
Dobro ljudski je griješitii, još više opraštat,i ali onda nam takvi ljudi ne mogu držati moralne prodike subotom i savjetovati, recimo, jednom Thompsonu kako će se ponašati, Pokušajte vi napraviti napraviti sličan gaf na svom radnom mjestu, ni okrenuti se nećete a već ćete bez posla ostati.
Kada je umro Račan?
Velika je to bila pogreška, no ni blizzu onoga što nam je priredila slavna i ponosom tisuće cvjetova demokracije ( Mao Ze dung ) obasjna, neki bi rekli KULTNA, STOJEDINICA ( 101 ) , njena, po vlastitoj samohvali, najvažnija urednica i novinarka, ZRINKA VRABEC - MOJZEŠ, pokojnog je hrvatskog premijera IVICU RAČANA proglasila mrtvim 21 dan prje nego li je taj zaslužni političar uistinu preminuo, to je bio nezamisliv skandal kakav Hrvatsko novinarstvo nije zapamtilo u ovih 18 godina naše samostalnosti.
Mislite li da je samodopadna Zrinka Vrabec-Mojzeš odgovarala zbog svog nevjerovatnog gafa, ma kakvi tek ju je nedavno stigla kazna uredništva ali zbog njenog skandaloznog naćina na koji je vodila intervju s tadašnjiim predsjednikom HHO-a profesorom IVOM BANCEM, no nije to jedini njen takav skandalozni intervju subotm na " one O one " samo kada je ponižavala druge goste nije bila sankcionirana zbog toga. Radio koji se usudi zvati najdemokratskijim radiom u zemlji doista je pokazao u ovih 20-tak mjeseci svoju pravu stranu, mnogi od nas znaju ili osjećaju to godinama međutim dok nije bilo ovakvih skandala nije bilo ni reakcije-nezamislivo.
Raritetno je od koga " Stojadnica " traži pomoć? Naime, izaslanstvo bankrotirane radio postaje nadlijeće poput jastrebova Bandićeve dvore i Kosoričnu rezidenciju tražeći da porezni obveznici plate to što ih više nitko relevantan ne sluša!?
Propade još jedan " kultni " medij
Na sličan način propao je KULTNI ( kako se ta riječ izlizala u Hrvatskoj ) FERAL TRIBUNE, novine koje su godinama važile ( po nekim čudnim standardima) kao kultne u Hrvatskoj i koje su opstajale samo zbog stranih donacija, a ne zbog svoje naklade.
Krahirale su upravo zbog pohlepe njenih vodećih ljudi, koji su krenuli od dna, da bi danas zgrnuli na čudan način silno bogatsvo, nesuđeni, ali faktički , supružnici , HENI ERCEG ( bivša glava urednica krahiralog medija ) - VIKTOR IVANČIĆ , postali su jedni od bogatijih ljudi u zemlji, u krugu novinara svakako, ne zaostaje mnogo i bivši suprug znamenite HENY Erceg, Zoran Erceg.
Kad malo bolje zagrebete ispod površine vidite da su to bile obiteljske novne,urednici a i većina ljudi na važnijim položajima su familijarno vezani. Brojne donacije su presušile a time i izvor prihoda ( uglavnom iz Soroševog Otvorenog društva-što god to znaćilo ) i sad bi oni da ih mi porezni obveznici financiramo? Neće moći ove noći draga gospodo, kapitalizam je takav, zakon tržišta jasan, ako nemaš dobar proizvod i tražen među kupcima, propadaš, to je tako i za sve vrijedi.
Zmislite da ja tražim ekipu iz Ferala da plati režije mojoj OBITELJi ovaj mjesec,što bi rekli na to? Naravno, ništa. Prema tome zašto bi porezni obveznici financirali nešto što ne žele, te novine, uz poneki izuzetak nisu donijele ništa posebno osim mnoštva fotomontaža i uvredljivih tekstova za većinu građana ove zemlje, lijepo je davno rekao Dražen Budiša - vi napišete istinu samo kad pogriješite.
Tko se tuče taj se voli?
Posebna priča je Hrvatska javna televizija, koju svi putem nepravedne pretplate plaćamo.
Borba klanova na život i smrt vodi se već godinama na toj dalekovidnici koja pretendira biti javna ali to nikako nije. Sukob između klana LATIN - NOVAK SRZIĆ traje već godinama, usput taj isti Denis Latin, koji svoje emisije proizvodi NAŠIM novcem za inozemno tržište ( zemlje ex Jugoslavije, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu- a posebno je omiljen u genocidnoj tvorevini Republici Srpskoj ) uređuje i vodi emisiju LATINICA te u njoj promovira samog sebe i ljude njemu bliskima, stalno je na rubu, ne samo dobrog ukusa već i zdravog razuma, ono idiotsko samoreklamiranje na kraju svake Latinice granići sa dobrim ukusom, žalosno je što ljudi u Hrvatskoj moraju plaćati takvu, sve samo ne, javnu televiziju kroz tv pretplatu, a nemaju naprimjer izbor, što žele gledati a što ne žele. SREĆA U NESREĆI JE DA SE LATINICA VEĆ DUGO VREMENA NE POJAVLJUJE NA MALIM EKRANIMA.
Obračun sa svima Latinova je stara deviza još tamo od 1995 godine do danas, od kada traje njegova netrpeljivost prema drugom akteru ove priče HLOVERKI NOVAK - SRZIĆ , a razlog je taj što je, tada relativno malo poznata. Hlo postala glavna urednic HTV-a a ta funkcija zaobišla je taštinom zaraženog DENISA LATINA ( usput do tada žstokog Tuđmanovca ) , od te godine njegova otvorena MRŽNJA prema, ne samo Hloverki , prema prvom predsjedniku Tuđmanu konstantno traje i kako godine prolaze ona ne jenjava već samo buja, tako da je svaku emisiju pretvorio u otvoreni ring u kojem boksači konstantno mlate prvog predsjednika. Na javnoj tv osobni obračuni,frustracije vlastitim neuspjesima treba ostaviti po strani a ne ispoljavati svoju netrpeljivosti maltretiranjem građana privatnim problemima i traženjem krivca za svoje propuste u drugim ljudima.
Budućnost na internetu ugrožena lokalnim provokatorima
Mogli bi ovako nabrajati danima, ali je činjenia kako naše novinarstvo, ono elitno, pada u duboku krizu, dok raste ono malo novinarstvo preko blogova ili vlastitih uradaka i članaka na razni mportalima što u konačnici i nije toliko loše.
Naravno, pod uvjetom da ne naletite na prevaranta, kao što je bio slučaj na portalu Javno.hr, ili pak da imate tu nesreću pa uletite u žrvanj notornog urednik blog.hr servisa, čija opsjednutost pornografijom i preverzna mržnja prema Crkvi, dakle većini hrvatskih građana, doseže patološke granice.
Samo bih letimićno spomenuli i slučaj SREČKA JURDANE, još jednog komentatora osumnjičenog za maltretiranje žene i djeteta.Takvih je primjera u zemlji, u kojoj, za razliku od susjedne nam Srbije ,gde u medijskom prostoru vlada desni radikalizam , uglavnom vlada LIJEVI TERORIZAM a niti jedan, bilo lijevi ili desni terorizam, ništa dobrog narodu bilo koje zemlje nije donio.
Nediji bi trebali biti zrcalo i primjer ljudima kako bi se obićni građani trebali ponašati u javnosti, a ne recimo da svako malo u medijima vidimo dokazane zlostavljače žena i djece ,kao što su LJUBOMIR ČUČIĆ ili pak odvjetnik, ćija supruga nažalost veoma često padne sa stepenica, ANTE NOBILO, dok su nam takvi ljudi moralne vertikale bojimo se da u ovoj zemlji od morala nije ostalo ni početno slovo.