Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
subota, 20.02.2010.
Puhovski: Pilsel nije analitičar
U POČETKU BIJAŠE SKANDAL
Ivo Josipović u samo nekoliko dana dopustio je sebi čak tri skandala, što zbog treme, što zbog nepripremljenosti za funkciju na koju je prije dva dana stupio.
Sjetimo se Mate Mlinarića, savjetnika predsjednika Josipovića za selo i poljoprivredu, naime, Mlinarić upravo vraća poticaje koje je dobio, vraća ih iz razloga što nije imao dovoljne prinose na zemljište koje je obrađivao.
Zrinka i Saša - lov na generala
U zemlji u kojoj se zbog mnogo gorih stvari ne diže prašina i u kojoj se ne odgovara za potencijalno puno veće nepravilnosti Mlinariću je ovo uzeto kao nepopravljivi krimen. Što pak neki savjetnici nisu kvalificirani za " savjetovanje ", što zbog nedostatka obrazovanja, što zbog činjenice da jednostavno nisu dovoljno educirani za to područje, nikoga pretjerano ne zabrinjava u Hrvatskoj.
Nemojmo nikako zaboraviti Marka Rakara, kojeg se predsjednik ekspresno odrekao, a nije se odrekao kontroverzne, po Čičku notorne, Zrinke Vrabec Mojzeš, zbog istovjetnih razloga koji su bili dovoljni da " ode glava Rakaru ".
Prema Josipoviću, " Zrinka je puno učinila za Radio 101 dok je taj radio dobro poslovao ", sada pak kada je Stojedinica u višemilijunskim dugovima " Zrinka nije mogla puno utjecati na poslovnu strukturu radija jer ima samo 1.3 posto udjela u vlasništvu tog radija ".
Spomenimo se vječitog lovca na dijamante, Sašu Perkovića, čovjek je puno učinio za demokratizaciju Hrvatske, dopustio je da ga žednog preko vode prevede general koji protiv sebe ima čitav državni i politički sustav jedne zemlje i da to sve javno objelodani putem DVD-a, sjajna podloga za novi Vrdoljakov film, da ne spominjemo Perkovićeve zasluge kada je Josipovića spasio od " paraobavještajnog sustava ", sustava koji ima čak dva aktivista, jedan je vitalni osamdesetogodišnjak dok je drugi, nečiji otac. Čiji? E pa sada da vam sve otkrijemo, " neće proći ".
" U Josipovićevom savjetu za gospodarstvo svi su na strani kapitala, nitko na strani sindikata "
Sve ovo, pa i puno više prokomentirao je Žarko puhovski.
Bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, u dijelu javnosti poznat kao borac za ljudska prava a u onom drugom dijelu te iste javnosti kontroverzni politički analitičar, djelatnost kojom se u zadnje vrijeme najviše bavi, svojedobno je bio suočen s dvije ozbiljne tužbe ( Bedema ljubavi zbog tvrdnje " kako su hrvatske majke svoje sinove izvukle iz JNA da bi ih, istoga časa, utjerale u postrojbe Hrvatske Vojske, čime da su bjelodano posvjedočile protimbu miroljubivosti na koju se inače pozivaju ". i i zagrebačke Hvidre - " Zagrebačka je Hvidra Žarka Puhovskoga tužila zbog nepodkrijepljene tvrdnje kako je jedan hrvatski general usmrtio dijete tresnuvši mu glavicom o zid. " ), analizirao je nove savjetnike, novog hrvatskog predsjednika, Ive Josipovića, ali i neke poteze, sada već bivšeg šefa države, Stjepana Mesića.
- Kako je moguće da predsjednik, koji je rekao da napušta stranku, ali ostaje u svom političkom uvjerenju, dakle, lijevom, osnuje savjet za gospodarstvo, a da su svi u tom savjetu na strani kapaitala a nitko na strani sindikata? - zapitao se Puhovski.
Bivši čelnik HHO-a nije se libio prokomentirati kontroverznog novinara, Dragu Pilsela, čovjeka koji je u mladosti, u blaženom stanju pijanstva, kamenovao Sinagogu.
- Pilsel je dobar, talentiran novinar, ali nije analitičar, ja stvano ne vidim kako će Pilsel biti dobar analitičar, za to treba viša vrsta naobrazbe - naglasio je Puhovski te se osvrnuo na " Zrinkicu " ( Zrnika Vrabec-Mojzeš, ona koja još nije sigurna je li Račan živ ili pak nije ) :
" Zrinku su doveli do situaciije da ima pola Hrvatske na leđima, to je za jednu osobu previše i to će Zrinku sigurno koštati. "
" Pismo 12 hrvatskih generala nije bio državni udar "
- Dobre karakteristike predsjednika Mesića ujedno su i njegove loše karakteristike, on nije smio sebi dopustiti da se svađa s građanima, on smije dati izjavu kako je neka kritika besmislena, ali si ne može dopustiti da polemizira s građanima, da za jednog suca Ustavnog suda kaže kako je toliko ružan da mu ne preostaje ništa drugo nego da nekoga siluje - bio je decidiran Puhovski, kada je prokomentirao Mesićevu opsjednutost sa Vicom Vukojevićem, bivšim sucem Ustavnog suda. Vukojević inače nije jedini čovjek koji je za njegova dva mandata opsjeo Mesića, Pasšalić je također bio omiljena meta bivšeg šefa države, međutim, Mesić Pašaliću nije mogao ništa.
Žarko Puhovski ukratko je analizirao pismo 12 hrvatskih generala s početka ovog stoljeća i Mesićevog prvog mandata.
- Mislim da pismo dvanaest generala s početka Mesićeva mandata nije bio državni udar, nego se radilo o nedopustivoj politizaciji vojske i tu mislim da je Mesić dobro postupio, za razliku od Račana kome bi bilo potrebno barem šest godina da takvo nešto napravi - zaključio je bivši čelnik HHO-a.
