Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
četvrtak, 04.02.2010.
FOTO TINO ( 151 ) - Hrvatski dan na PBZ Zagreb Indoorsu
Iako dan nije dobro počeo, s obzirom kako je mladi hrvatski tenisač Ivan Dodig izgubio meč u pomalo neobičajenim okolnostima. Naime, usprkos rezultatu 6-4, 6-2, Dodig je propustio dosta šansi da prvi set riješi u svoju korist nakon što prilike nije iskoristio Dodigova igra se potpuno raspala što je rezultiralo poprilično uvjerljivom pobjedom Ukrajinca Ilje Marčenka nakon nepuna dva sata igre.
Ljubičić se mučio u prvom setu
Treba spomenuti veliki odaziv publike, za razliku od ponedjeljka, srijeda je apsolutno donijela pravu navalu gledatelja u Dom sportova, vrlo vjerojatno kako su tom razlog tri hrvatske teniske zvijezde, Ljubičić, Karlović, Čilić, naime, sva trojica su igrala isti dan i to jedan meč za drugim. Ne treba podcijeniti ni naše mladiće, Dodiga i Vejića, kao i činjenicu kako je na takozvani i tradicionalni " Ladies Day ", ulaz slobodan za sve pripadnice ljepšeg spola.
Gdje nije uspio Dodig, uspio je nekoć drugi igrač svijeta te Davic cup pobjednik Ivan Ljubičić, koji je u dva seta, 7:6 (4), 6:3, savladao Francuza Arnauda Clementa, nekoć TOP igrača koji je pobjeđivao i najjače svjetske tenisače.
Za Ljubičića, koji se još uvijek nije prilagodio na srednjeeuropsko vrijeme nakon povratka iz Australije, bio je to dosta težak meč, neugodni Francuz u prvom setu imao je priliku i povesti protiv 24. igrača svijeta, međutim nakon što je " Ljubo " osvojio prvi set, u drugom je rutinskom igrom stigao do drugog kola Zagreb Indorsa, u kojem će mu protivnik biti Slovak Lukas Lacko.
-------------------------------------------------------------------
U drugom kolu PBZ Zagreb Indorsa sasvim očekivano zaigrati će i hrvatska teniska zvijezda, polufunalist Australien Opena, te deseti igrač svijeta Marin Čilić, koji je lakoćom za nešto manje od sat vremena igre, u dva seta, 6-2, 6-2, savladao solidnog, no za Marina preslabog, Čeha Jana Hajeka.
Ćilić lakoćom protiv Čeha
Bio je to meč koji prije svega treba izdvojiti zbog velikog odaziva publike, u publici su se pojavili i jedini hrvatski osvajači Grand Slam turnira, pobjednica Roland Garosa, Iva Majoli te pobjednik Wimbledona, Goran Ivanišević, kao i gradonačelnik metropole, Milan Bandić..
Od prvog gema vidjela se nadmoć desetog igrača svijeta, Hajek nije mogao parirati snažnim i preciznim udarcima sa osnovne crte Marina Čilića te bi redovito nakon tri-četiri izmjene lopti izgubio dah ostavši bez poena. Rijetko kada smo na nekom velikom tensikom turniru, ATP kategorije, vidjeli ovako veliku razliku u klasi, kao što je to bio slučaj u Domu sportiva kada je polufinalist Melbournea deklasirao Čeha. Ovakva igra treba nas radovati prije svega zato što će Marin sa svojih 21 godinu vrlo brzo steći rutinu pobjeđivanja u onim mečevima koje jednostavno zbog velike razlike u kvaliteti on mora biti u stanju lakoćom dobijati, takvu rutinu ima primjerice Roger Federer.
U sportu važi staro pravilo, i to ne samo u nogometu, " prvenstvo se osvaja na tzv. malim utakmicama ". Ukoliko Marin nastavi ovkvim igrama, put prema vrhu mu je otvoren.
- Zadovoljan sam velikim odazivom publike, sigurno je jedan od razloga što je danas na turniru " Ladies Day ", ali svejedno hvala publici - rekao nakon rutinske pobjede Marin Čilić te pozvao publiku da i idućih dana još u većem broju dođe u Dom sportiva.
Navijači su ipak najviše očekivali finalni dvoboj dana, meč između dva Hrvata, Antonia Veića i Ive Karlovića.
Odlično krenuo u meč pa predao
Nažalost spektakl je izostao, nakon samo dvadesetak minuta igre mladi Lošinjanin, Antonio Veić bio je prisiljen predati meč Ivi Karloviću iako je odlično krenuo u susret oduzevši servis divu sa Šalate. Što je podvig koji rijetkima uspijeva, ako znamo kakav " bombarder " je Ivo Karlović, poznat po najrazornijim servisima na Touru.
Nakon što je Veić u pokušaju da dosegne jednu loptu Ive Karelovića pao i uganuo gležanj, fizioterapeut je nastojao pomoći Veiću, iako je ozljeda bila dosta teška, s obzirom kako je Veić u padu nezgodno stao, a to zna biti popriično bolno i neugodno pogotovo u sportu kao što je tenis koji zahtjeva odličan i nesmetan rad nogama i puno trčanja, odnosno puno naglih promjena kretanja. U jednom trenutku izgledalo je kako bi Veić mogao nastaviti, međutim, kada se ozljeđeni dio ohladio, Veić je bio prisiljen predati kod rezulata 5-4 u njegovu korist.
Tako je Ivo Karlović do drugog kola doša na pomalo sretan način, iako vjerujemo da on nije baš prezadovoljan ovakvim razvojem situacije s obzirom kako su Veić i Karlović dobri prijatelji i suigrači iz reprezentacije.
U drugom kolu Ivo Karlović će zaigrati protiv Sidoreeka, u slučaju pobjede vrlo blizu smo da u četvrtfinalu imamo još jedan sraz hrvatskih igrača, naime, prema svemu sudeći tamo bi ga mogao čekati deseti igrač svijeta, Marin Čilić.
----------------------------------------------------------------------
Iako se ne radi o turniru koji pripada takozvanoj " velikoj četvorici turnira ", odnosno Grand Slam kategriji, pa čak je daleko od zarade i bodova koji nose MASTERS TURNIRI ( Indian Wels, Key Biscaxne, Madrid, Milano ... ), PBZ Zagreb Indors nedvojbeno je najveći tenski događaj u Zagrebu ali i čitavoj Hrvatskoj, pogotovo sada kada već etablirani ATP tenski turnir u Umagu posustaje nakon što se povukao legendarni " otac " tog turnira, dugogodišnji direktor, Slavko Rasberger.
Stoga nas ne treba čuditi veliki broj poznatih " faca " u gledalištu, između ostalih u publici se moglo zamijetiti Ivu Majoli, Gortana Ivaniševića, aktualne zagrebačke sportske ikone, hokejaše Medveščaka, predvođene sa sjanim vratarom Kristanom.
Neizbježna je prisutost na takvoj jednoj manifestaciji i jzagrebačkog gradonačelnika, Milana Bandića. Uz starog teniskog asa, Boru Jovanovića, bio je tu i direktor turnira, Branko Horvat, te čitav niz osoba iz javnog života Zagreba, uključujućii veliki broj ljepotica koje se po običaju rado vole vidjeti na ovakvim događanjima.
