Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
petak, 08.01.2010.
Denis Kuljiš - Od "playboya" do krivotvoritelja
Tri dana uoči drugog kruga predsjedničkih izbora sve se više manje zna, Josipović kampanju zaključio, u petak na trgu Cetinski za Bandića.
S obzirom kako je javnost odavno upoznata da Josipović, predsjednički kandidat SDP-a, ima podršku " eminentnih " hrvatskih glazbenika ujedinjenih pod zastavom ZAMPA i svih relevantnih hrvatskih portala, uključujući i one čiji fotografi, kao pravi objektivni profesionalci, sjede na dvije stolice, malo u virtualnom svijetu, malo u Novinarskom domu, potrebno je istaknuti vođu pobjedničkog tima.
Šovinistički komentator iz Splita
Iako je to zapravo nemoguće, u društvu slavnih, teško je izabrati najslavnijeg. Međutim Denis Kuljiš, još jedan komentator s Kutlinim gospodarskim vještinama, iako je nekoć kao kolumnist radio na jednom portalu i to za 1500 kuna po kartici teksta ( 6000 kn mjesečno, radi se zapravo o " Poslovnoj tajni ", ali kako Hrvatska nema tajne, tako i " Ozna sve dozna " ), ne može se baš reći kako je oskudjevao u novcu, očito da 6000 kuna ne vrijedi jednako u " obrazovanoj zapadnoj Hrvatskoj " kao u istočnoj Hrvatskoj gdje su ljudi " neobrazovani, gdje haraju bande ratnih zločinaca koje toleriraju politika i Crkva ".
Ovo posljednje, pogađate, izašlo je iz ogromne glavurde još masivnijeg Denisa Kuljiša. Novinara koji je, kako to i priliči visoko obrazovanoj društvenoj eliti ( koja tu i tamo voli se zagledati u dno boce ), jedva na Filozofskom fakultetu uspio završiti i ono što nema puno veze s novinarstvom ( točnije - Denis Kuljiš završio je srednju školu i nije uspio dokrajčiti čak ni Fakultet političkih znanosti, na kojem je prosječan Hercegovac, nekadašnji predsjednik mladeži HDZ-a BiH Zoran Tomić iz zafrkancije doktorirao i postao profesor.
Kuljiševa opsesija s Hercegovcima i opetovana, opsesivna mržnja prema istima ide iz krajnosti u krajnost, naime netolerantan i jedva pismen " Vlaj " iz okolice Splita, u nedostatku argumenata okreće se stilskim figurama, drugim riječima klasičnoj demagogiji umotanoj u celofan mržnje.
Moguće da kod Kuljiša pretjeranu frustraciju izaziva činjenica da se jedan od glavnih faca u Playboyu( Hrvatska, bivši supervizor pokretanja izdanja Playboy SCG ) može pohvaliti krmećom glavom na tijelu hipotamusa odnosno Nilskog konja, da ne govorimo da medijskom manipulantu ne bi bila dovoljna ni " žlica za cipele u potrazi za svojim penisom ".
Prevrtljivac iz Splita, koji se voli hvaliti svojim obrazovanjem dok je u suštini ostao sirovina Kerumovskog ( samo što je Kerum učinio nešto korisno, naime, iako dio medija to nije prenio, Kerum je umirovljenicima iz Splita podijelio značajnije Božićnice i to 10 dana uoči samog Božića ) tipa, promijenio je više redakcija nego Cicciolina partnera.
Osuđeni krivotvoritelj optužuje za kriminal
U prvi mah ulazi u " deal " i s partnerima osniva poduzeće Media Press, koje je sudjelovalo u pokretanju privatnog nezavisnog političkog tjednika, Globus. Postaje višegodišnji glavni urednik, međutim, nemirna duha, prazne boce i novčanika, Kuljiš polako mijenja " medijski svjetonazor " te se zbližava sa " smrtnim neprijateljem " Ninoslava Pavića, Ivom Pukanićem ( nije Kuljiš jedini " mijenjao stranu ", da ne spominjemo Jasnu Babić, hrvatsku Mata Hari, te već legendarnog Mladena Plešea,još jednog nezavisnog komentatora u ovoj zemlji ).
Kako Kuljiš ne vjeruje u ljubav, ni ta veza nije dugo trajala, pokušava nešto sam napraviti, " ušičariti " na brzinu, , s vlastitim kapitalom pokreće dvotjednik Ultra i naravno propada ( Kuljiš zapravo ne predstavlja vrijednost u novinarstvu, poglavito kada ga istjerate na čistinu i kada ga daleko sposobnije kolege ne " pokrivaju " u velikim redakcijama, stoga Denis Kuljiš ni ne može egzistirati sam.).
U ostale dosege netolerantnog komentatora svega i svačega nećemo ulaziti, ali zasigurno ne smijemo osporiti jedno značajno postignuće iz 2007. godine, kada je spomenuti manipulant, koji se razbacije svojim šovinističkim komentarima, pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog prevare ( zašto nas to ne čudi ), naime, Kuljiš je krivotvorio ( !? ) službene isprave. Ovaj poduhvat Denisa Kuljiša doista svrstava u eminentnu hrvatsku kastu, među najbolje hrvatske krivotvoritelje.
Još jedna pojedinost vezana je uz Denisa Kuljiša, naime, ne tako davno, pokušao je nasamariti hercegovca, Vinka Grubišića, međutim, plan mu se izjalovio, u čitavoj toj zbrci nije završio u zatvoru, što može zahvaliti hrvatskoj pravnoj državi. Zasigurno da ova pojedinost iz njegova života bitno uječe na njegovu " procjenu " kada govori o Hercegovcima.
Sada je valjda jasnije zašto Denis Kuljiš sam, vodeći svoj projekt, ne može uspjeti, naime, tko bi mu pisao tekstove, tko bi svestranom lingvistu lektorirao radove?
Špijuni i agenti
Sjetimo se nedavne Kuljiševe eskapade kada je u izljevu bijesa, pomračenog uma, optužio urednicu informativnog programa HTV-a, Hloverku Novak-Srzić, kako je pripadnica " kontraobavještajne službe " s " činom bojnice ", zamislite apsurdnost situacije da sin bivšeg jugoslavenskog oficira, Mirka Kuljiša, jednog od ideologa komunizma, optruži glavnu urednicu informativnog programa HTV-a za pripadnost tajnim službama, pa zaboga, njegov kolega, iz iste redakcije, istog klana, Gordan Malić, karijeru je izgradio " šurujući " s agentima svih boja i mirisa, a bogami, ni financijski nije osiromašio, naprotiv.
Denis Kuljiš tužna je fgura hrvatske tranzicije, jedan od karakterističnih likova kakvih je inače pun tranzicijski prostor u svim zemljama bivšeg istočnog bloka. Naime, put od pepela do zvijezda u takvim jednim okolnostima suviše je brz, neprirodan, a da se to ne bi osjetilo, prmijetilo na čovjeku, samo što se neki s time bolje nose, oni drugi potpuno polude, dok treći dobro zarade na jednima i drugima. Međutim, što učiniti kada volite Playboy, a zrcalo vam nije sklono? Zaviriti u novčanik, a što drugo...
Zamislite sada državu u kojoj je sve moguće, zamislite državu u kojoj " pedofil s Madagaskara " svako malo gostuje na HTV-u, zamislite državu u kojoj predsjednički kandidati idu na Molitvene doručke u društvu " čudnih " odvjetnika te ujedno posluju s " offschore " komapnijama, zamislite državu u kojoj poslodavac ne isplati honorare uposlenicima, stavi ključ u bravu pa se ti " sudi " ako te volja, s druge strane, neki njegovi poslovi se nesmetano odvijaju.
Zamislite državu u kojoj je moguća " kolovoška (r)evolucija ", prevrat koji analogno tome dovodi do novog gazde koga onda svim sredstvima podržavate te tako vraćate uslugu, zamislite državu ako bivšem gazdi, tu i tamo, samo " maznete lovu ", zamislite državu u kojoj je sve to moguće i još k tome nitko od spomenutih aktera nije zatvoru? Jednu takvu zemlju lako je zamisliti, naime, ne tako davno, u njoj je za ministra pravosuđa kandidirao i sam Anto Nobilo.
Zamislite takvu državu i biti će vam jasno zašto je Kuljiš to što jeste i na mjestu na kojem trenutno jeste.
