Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
četvrtak, 07.01.2010.
FOTO TINO ( 132 ) - Skijaški spektakl na Sljemenu
Na zagrebačkom Sljemenu po treći puta održana utrka muškog slaloma koja se boduje za Svjetski kup, nažalost Ivica Kostelić bez druge vožnje.
Dok je Snježna kraljica već etablirana, u skijaškom svijetu prepoznata kao jedna od najspektakularnijih postaja Svjetskog kupa, još od vremena legendarne Janice Kostelić, a ove godine je imala svoje šesto izdanje, muškarci su po treći puta u bajkovitom okružju iznad Zagreba odvezli slalomsku utrku za muškarce, nažalost rezultati za naše skijašku reprezentaciju nisu blistavi.
Ivica ( Kostelić je na Vip Trofeju Snježne kraljice startao kao treći) je pao u prvoj vožnji te na kraju utrku završio sa trideset sekundi zaostatka iza slavljenika, Talijana Giuliana Razzolia. Ni drugi naši reprezentativci nisu imali svoj dan, Dalibor Šamšal i Danko Marinelli nisu uspjeli završiti prvu trku, što je posebno razočarenje za mladog Dalibora koji je na istoj ovoj stazi prošle godine osvojio značane bodove u Svjetskom kupu. Natko Zrnčić-Dim i Ivan Rakitić s visokim startnim brojevima nisu ostvarili plasman među prvih trideset.
Treba spomenuti još jedan veliki uspjeh Talijana, naime na drugo mjesto plasirao se Manfred Moelgg dok je postolje uspio osvojiti još i Francuz Julien Lizeroux sjajnom vožnom u drugoj utrci iskoristivši nekoliko pehova i odustajanja svojih konkurenata. Usprkos činjenici da Ivica nije ponovio rezultat iz prošle i pretprošle sezone kada je oba navrata bio drugi, navijači i posjetitelji Sljemenske utrke mogu biti zadovoljni viđenim, budući kako je oko 15.000 posjetiteja ovog blagdanskog dana posjetilo Sljeme te uživalo u pravoj snježnoj idili, bajkovitim prizorima i spektaklu kakav se samo viđa još u Wengenu ili Kitzbuhlu.
Treba ipak pronaći olakotnu okolnost za Ivicu Kostelića, naime, ovo je prvi Ivičin nastup nakon operacije koljena što je sigurno utjecalo na sigurnost u vožnji s obzirom da je staza zbog vremenski uvjeta bila suviše teška i nimalo jednostavna što su na svojoj koži osjetili i brojni favoriti ostvarivši slabije plasmane od očekivanoga, uključujući i Benjamina Raicha te Maria Matta. Sportaš kakav je Ivica naravno nije tražio nikakav alibi te je za pad, kakvi su u slalomu vrlo česti, okrivio samog sebe, konstatiravši kako se radi o nepažnji koja je dovela do pada i precijenjivanja vlastitih mogućnosti u ovom trenutku. Međutim, ove godine su i Zimske olimpijske igre, a zna se da je to za Kosteliće ( i većinu sportaša ), poglavito Ivicu, natjecanje svih natjecanja, za koje će on nadajmo se, biti potpuno spreman, što je u ovom trenutku ipak najvažnije.
FOTO ZAPIS:
Prije tri dana na Sljemenu su nastupile i djevojke, po šesti puta.
Snježna kraljica
Snježnom spektaklu na Sljemenu prisustvovalo je oko 10.000 posjetitelja što ovu utrku čini najatraktivnijom u Svjetskom kupu.
Pobjedu na slalomu na Sljemenu odnjela je Francuskinja Sandrine Aubert postavši tako Snježna kraljica, a uz odličnu atmosferu i uz krunjenje od strane Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba i nezavisnog predsjedničkog kandidata. Drugo mjesto zauzela je predstavnica Austrije Kathrin Zettel, a treće i četvrto sestre Njemice Sussane i Maria Riesch. Hrvatske nade, Ana Jelušić i Nika Fleiss postigle su solidan rezultat, dok je Nika na granici svojih rezultata iz prošlih utrka Svjetskog kupa, Ana Jelušić je ipak malo razočarala, više sebe, nego gledatelje koji su u velikom broju stigli i ovog puta na Sljeme. Ana je u konačnici osvojila 11, mjesto dok je Nika bila 22., najvažnije osvojeni su novi bodovi te time zadržane pozicije unutar prve ( Ana 1-15 ), odnosno druge ( Nika 15-30 ) jakosne skupine.
Naše solidne, mogle i bolje
Jelušić je na taj način zazela 31. mjesto u ukupnom poretku, a na to je rekla: '' Nije bila najbolja druga vožnja, ali ja sam zadovoljna. Hvala još jednom publici na sjajnoj podršci.''
Osim Ane i ostale skijašice su bile zadovoljne s publikom, a Nika Fleiss je komentirala kako je sve ispod petnaestog mjesta loše za nju, ali kako mora dalje iako je bila 22., te je u ovom trenutku 76. u ukupnom poretku Svjetskog kupa.
Pogreškom Amerikanke Lindsay Vonn braniteljica naslova Maria Riesch preuzela je vodstvo u ukupnom poretku dok se Ana Paerson nije plasirala u drugu vožnju. Austrijanka Marlies Shild koja je dva puta bila Snježna kraljica pala je u završnici druge vožnje.
- Ovo mi je jedna od najdražih pobjeda u karijeri, ali bih se posebno zahvalila organizatorima koji su uložili nadljudske napore da preko noći osposobe stazu - rekla je pobjednica Sandrine Aubert, dok je drugoplasirana Kathrin Zettel rekla: '' Nisam razočarana, iako sam vodila nakon prve vožnje. Druga vožnja bila je vrlo teška, dala sam svoj maksimum, ali to nije bilo dovoljno za pobjedu. U Zagrebu uvijek ima dosta gledatelja i stvarno je užitak voziti na Sljemenu. Možda ću sljedeće godine baš ja postati Snježna kraljica, pogotovo što ove godine nisam potpuno zdrava.''
U večernjoj, tradicionalnoj utrci legendi nastupila je i legendarna hrvatska olimpijka, Janica Kostelić te zauzela treće mjesto.
Publika, kao i uvijek fenomenalna, naime već je postalo pravilo da je Sljeme, uz Kitzbuhel i Wengen, postalo kultno odrdište Svjetskog kupa, iako nema dugo tradiciju " bijelog cirkusa ", doista bi se mogli složiti kako je utrka, koja je toliko blizu glavnom i velikom gradu kao što je Zagreb, postala neizbježna turistička atrakcija ovog dijela Hrvatske i prepoznatljivi znak glavnog grada. Ukoliko Ivica Kostelić bude doista spreman za utrku muških slalomaša može se očekivati spektakl na Sljemenu za Sveta tri kralja, uz naravno naše mlade momke, Dalibora Šamšala, koji je prošle godine ovdje iznenadio, poglavito prvom vožnjom i Natka Zrnčića-Dima.
