nedjelja, 06.12.2009.

Političko - interesne borbe unutar medijskih kuća

" TREBA MI POSAO IMAM DJECU "

Gotovo da nema relevantnih, ali i onih opskurnih, medija, koji nisu otpustili veliki broj svojih radnika, novinara, dojučerašnjih ikona.



Kada se početkom devedesetih krenulo u stvaranje hrvatske države, čija cijena nija bila mala i plaćena je brojnim žrtvama hrvatskih branitelja, Hrvata sa ovih prostora, praktički od Dunava do Kupresa, hrvatski čovjek nije mogao ni sanjati da će samo dvadesetak godina kasnije, isti oni koji su bili protiv bilo kakve hrvatske države, vedriti i oblačiti medijskim prostorom u zemlji, koja se nalazi neposredno pred, po mnogima, " sudbonosnim " predsjedničkim izborima.


Naime, Hrvatska danas, ali i Hrvatska nikad više, si ne smije dopustiti da dobije predsjednika koji će " raspolučiti " tkivo ovog naroda, kao što je to učinio aktualni šef države.


Kakve to sve veze ima sa medijima, odnosno erozijom koja je pogodila gotovo sve relevantne hrvatske od medije, od internet portala do takozvane javne televizije, koja se u ovom trenutku nalazi na udaru šačice ekstremista s početka priče? Itekako ima veze, u vremenima naprednih tehnologija, u vremenima kada se savršeni idiot, zahvaljujći medijskom kraljevskom tretmanu, može inauguirati od prosjaka do kraljevića i obrnuto, snaga medija je odlučujuća, pogotovo na jednim personaliziranim izborima, kakvi su, nesumnjivo, predsjednički izbori.


Tko to ruši HTV ?


Hrvatska televizija se već godinama nalazi usred permanentnog obračuna dvaju frakcija koje ne biraju sredstva kako bi zadržale svoje postojeće pozicije ili stekle nove, bolje, atraktivnije sinekure, mjesečnu plaću, svaki od tih aktera, si je davno osigurao kroz harač koji HTV ubire svaki mjesec od, ionako osiromašenog, hrvatskoga naroda.


Kada smo danas suočeni sa " nekakvom " ( tipična poštapalica jednog od potpisnika peticije za smjenu glavne urednice informativnog programa, Hloverke Novak Srzić, Munira Podumljaka, direktora nevladine udruge Partnerstvo za društveni razvoj, koja ima članova manje nego HSLS, a koji nije ni toliko obrazovan da bi mogao pravilno naglašavati pojedine riječi a da one nečemu služe u hrvatskom jeziku ) hordom koja nastoji srušiti trenutno vodstvo najjače hrvatske TV kuće, mi naravno nismo suočeni sa zahtjevom građana, koji žele promjene na Hrvatskoj televiziji, već sasvim suprotno, radi o obmani pet tisuća potpisnika čiji protagonisti imaju mali, ili nikakav kredibilitet kod Hrvata ili građana Hrvatske, sasvim svejedno.


Da se " narod pita ", bi li uopće Denis Latin radio na HTV-u? Ako bi radio, bili on radio pod tajnim, enormno visokim, ortačkim ugovorom, a da sve to plaća taj isti narod ili građani, na koje se pozivaju revolucionari s flasterom na ustima ( da bar nisu nikada skinuli te flastere, hrvatska javnost bi imala daleko više koristi ) ili bi mu se skresala mjesečna primanja na razinu onoga štio država danas može podnijeti, a njega je inače teško podnijeti, čak i u blagostanjem iapunjena vremena ? Ne zaboravimo, HTV je javna televizija, financirana novcem građana ove zemlje, ali i novcem koji na njihov račun stignu mjesečno kroz čitav niz pogodnoati koje joj je omogućio parlament ove države, te zastupnici koji u njemu sjede. Bi li običan hrvatski čovjek plaćao Stankovićeve izlete u Srbiju, kada bi se njega o tome što pitalo?


Mnogo je pitanje bez odgovora, no jedno je sigurno, ne radi se zahtjevu građana, o želji građana, za ovakvim ili onakvim promjenama, već o sukobu jedne grupacije sa drugom grupacijom, sukobu koji je, ne sasvim slučajno, eskalirao mjesec dana prije predsjedničkih izbora.


Osim spomenutih, tko su glavni protagonosti križarskog pohoda na vrh HTV-a, tko su osobe koje žele glavu " čudnovate Hlo " i poprilično ekscentričnog ravnatelja HTV-a, Vanje Sutlića?


Darko Petričić, samozvani politolog, te od hrvatskog suda pravomoćno osuđen zbog prevare, vjkerojatno je metodom vlastite kože mogao spoznati kako uistinu dijeluje hrvatski kriminal, mada njegove knjige, koliko god bile stilski relativno solidno napisane, ne donose nikakve konkretne dokaze, osim priča s onu stranu pameti. Drugim riječima, radi se o sjajnom marketinškom triku, nova knjiga spomenutog " teoretičara organiziranog kriminala ", nesumnjivo će biti veliki hit, besplatnu promidžbu već je dobio.


Ivana Dragičević-Veličković, njen osobni animozitet, na ivici mržnje, prema ravnatelju HTV-a odavno je prešao granice dobrog ukusa, o čemu naravno zorno svjedoči činjenica što je spomenuta novinarka natovarila na Sutlića stigmu šovinizma, naime, ni više, ni manje, optužila ga je da ju je nazvao " četnikušom ", za što do dana današnjega nije podastrijela konkretne dokaze, osim svjedočenja ljudi bliskih nesuđenom predsjedničkom kandidatu, Denisu Latinu.


Zoran Oštrić, vjerna preslika Darka Petričića, samozvani pacifist, u stvarnosti ideolog koji svaku priliku koristi kako bi regrutirao naivne mlade ljude za iracionalne ciljeve, kao što su borbe protiv " fašizacije Hrvatske ". Nedavno smo imali malo žešću, no, još uvijek demokratsku, konverzaciju sa spomenutim " publicistom ", do trenutka kada mirotvorac nije podlegao svojoj pravoj naravi i umjesto argumenata krenuo vrijeđati sugovornika, nakon čega je obrisao neke komentare koji riječito govore o primitivnosti " hrvatskog Mahatme Gandhia ".


Kažu, poznati vidjelac Ante Gotovine, te miljenik britanske tajne službe, Gordan Malić, ne smije na HTV, sve dok tamo stoluje, opasna Hlo, međutim," doajen " istraživačkog novinarstva, i neuspješni progonitelj hrvatskog generala, češće se ukazuje na javmoj televiziji nego Gospa u Međugorju, što je zapravo paradoks.


Uglavnom, više-manje, peticija je sastavljena po istom obrazcu čiji su potpisnici ideološki blizanci, što je još jedan u nizu dokaza kako se ne radi o akciji širih razmjera, već o ataku ekstremne ljevice na Hrvatsku televiziju, dvadesetak dana uoči izbora.


Potamnila " zvijezda " Zrinke Vrabec Mojzeš


Unutrašnji raskol trese i donedavno " kultnu " zagrebačku radio postaju, RADIO 101, jedan od bastiona mržnje, odnosno nesnošljivosti prema neistomišljenicima, nalazi se u nimalo zavidnoj poziciji.


Drastični pad slušanosti tog radija, kojem je uvelike kumovao govor mržnje te poniženje kojem su pojedini slušatelji te osobito gosti bili izloženi, poglavito od novinarke koja ni danas nije sigurna je li Račan živ, ili je možda umro, onda kad je umro, Zrinke Vrabec-Mojzeš, omogućio je promjenu uprave, koja je u startu krenula s otkazima, PHONEBOX, najslušanija glazbena emisija na Radiju 101 u jutarnjem PRIME TIME-u također nije pošteđena novih odnosa snaga unutar ove radio postaje, kao uostalom i One Man Music Show, popodnevna glazbena emisija donedavnog voditelja Miljenka Knivalda, koji je promptno najuren sa " stojedinice " iako je jedan od prvih novinara koji su počeli karijeru na tom radiju.


Međutim, da nije svako zlo, za zlo, i da je " kriza prilika ", kako nas tješe neki političari, pokazuje činjenica da nova uprava na svaki način nastoji obuzdati šizofreniju " notorne " ( kako joj tepa Ivan Zvonimir Čičak, a ni ona njemu ne ostaje dužna ) Zrinke Vrabec Mojzeš. Dosta je vremena prošlo a da je urednik Željko Matić oduzeo Zrniki, zbog bezobrazluka i netolerancije prema sugovorniku, vođenje subotnjeg intervjua tjedna, zadnji puta kada je Vrabec-Mojzeš vodila taj intervju gost je bio totalno poniženi, " sluđeni ", čelnik HHO-a, profesor Ivo Banac. Međutim, vjerna sljedbenica nepredvidive Zrinke, koja vene za veleposlaničkom pozicijom, a koju pak Mesić nikako da joj udjeli, Dubravka Bartolić, također se našla u nemilosti nove uprave ove radio kuće, uprave koja je očitio shvatila kako Zrinka Vrabec Mojzeš nije radio 101, koliko god ona smatrala da je nezamjenjiva, njena aureola, ako ju je ikad i imala, polako blijedi, a s njom tonu ljudi koji su joj čitavih desetak godina bili vjerni poslušnici. Hoće li na kraju potonuti i sama Zrinika ili će ostati sjediti na svom " Vrućem stolcu "?


Nostalgična, pomalo medijski romantična vremena, kada su pod istim krovom, pored Save, emitirali iz stud.doma na Savi ( prostorije u mezzaninu iznad gl. ulaza u koje se ulazilo kao u bunker ), s početka oamdesetih, živjeli i stasali mnogi, danas, vodeći hrvatski novinari, zabavljači, komičari, Pervan, Hlo, Željka Ogresta, Ana Babć, Keber, Marošević, Davor Meštrović..., očito su odavno prošla.


Otkaz zbog trača i osobnog animoziteta


Gotovo niti jedan medij nije pošteđen obračuna sa novinarima, koji su na neki način početnici, ili nemaju dovoljno duboko zaleđe.


Jedna priča, od prije nekoliko mjeseci, najbolje će svjedočiti na kakav način se dijele otkazi, što je zapravo obrazac za većinu hrvatskih medija. Ljudska taština, osjećaj manje vrijednosti, te frustracije i kompleksi koji iz toga proizlaze, uvijek su početni fitilj koji može zapaliti bombu.


U uredu razgovarale tri ženske osobe, urednica, novinarka, te još jedna novinarka, i tada, ali i sada, novinarka od najvećeg povjerenja urednice ( a urednica je Bog i batina, oduvijek ).


Kolegica, koja je od samog početka radila na dotičnom mediju, te je s vremenom postala zaštitni, prepoznatljivi, znak tog istog medija, našla se pred otkazom i to zbog trača, koji, usput, nije ni istinit ( pokrenut je, naravno, namjerno, a ovori o povredi ugleda i časti jedne od naših " slavnih glumica " i vrsnih kolumnistica, naravno, govorimo o Jeleni Veljači ), što je u samom početku bilo jasno ( da, otkazi su se dijelili i zbog tračeva, drugim riječima, zbog povrede taštine nedodirljivih osoba koje visoko kotiraju u establishmentu pojedinog medija, ), naime, što zbog ljubomore, što zbog osobnih animoziteta, novinarka je pozvana kako bi bila obaviještena o otkazu, koji joj je urednica pripremila, a u dogovoru sa vjernom novinarkom, sve je odrađeno majstorski, bez grižnje savijesti te unaprijed isplanirano.


- Nisam ništa takvo rekla, ne bih to nikada, znate da mi treba posao, imam djecu, treba mi ovo - molećivim glasom progovarala je žrtva.


- Trebala si na to ranije misliti, sada o meni ništa ne ovisi, pitaj nju - nevinim glasom je rekla urednica te glavom pokazala na sebi dragu novinarku, koja će joj u budućnosti postati desna ruka.


Vidjevši da od ovog razgovora nema previše koristi, novinarka pred otkazom se, još jednom, očajnički obratila molećivim glasom, kolegici novinarki, kao da se ispričava, iako nema zbog čega, zatražila je milost.


No, hladan, provokativan, na momente bezobziran, pogled, buduće desne ruke nedužne urednice, nije davao previše nade novinarki koja je shvatila kako ju očekuje" giljotiniranje ". To je i potvrdio hladan odgovor koji je uslijedio, biilo je to kratkih, jezovitih nekoliko sekundi.


- Ne znam, vidijeti ćemo, javit ću ti se - bez topline u glasu odbrusila je novinarka, svojoj donedavnoj kolegici.


Naravno, bio je to znak da je gotovo, nada više nije postojala.


Ovaj događaj zbio se prije nekoliko mjeseci i bio početak, osvit novog doba, bila je to priprema za ono, što je uslijedilo dva i pol mjeseca kasnije, sredinom osmog mjeseca, revolucija je otpočela. VIVA!