srijeda, 15.07.2009.

NAKON TUĐMANA-TUĐMAN ( Galerija predsjedničkih kandidata )

PREDSJEDNIČKI IZBORI

Može li se u Hrvatskoj ponoviti ono što se dogodilo u vodećoj sili svijeta? Nakon oca Busha, predsjednik je postao George Bush mlađi.

Iako do predsjedničkih izbora ima više od godinu dana, potencijalni kandidati već se naziru na političkom obzoru, sin prvog hrvatskog predsjednika profesor Miroslav Tuđman potvrdio je svoju kandidaturu, kojom definitivno ulazi u utrku za trećeg predsjednika Republike Hrvatske od neovisnosti.


Presudni glasači HDZ-a




Miroslav Tuđman nema tu karizmu koju je imao njegov otac, utemeljitelj hrvatske države doktor Franjo Tuđman, konačan rezultat njegove kandidature uvelike ovisi o kandidatu kojeg će istaknuti HDZ kao najsnažnija politička stranka u Hrvatskoj.


Naime, nema dvojbe da Miroslav Tuđman računa na glasače HDZ-a, posebno onog dijela nezadovoljnog suviše liberalnom politikom trenutnog vodstva ove stranke, javna je tajna da gotovo trećina glasača HDZ-a glasuje za tu stranku isključivo iz razloga da SDP ne dođe ponovo na vlast, iako je ta mogućnost u ovom trenutku minimalna zbog slabog koalicijskog potencijala socijaldemokratske partije, dakle oni suštinski ne podnose bivšeg premijera Sanadera, ali birajući njegov HDZ, oni zapravo prema svom rezoniranju biraju manje od dva "zla", a " zlo ", bilo ono malo ili veliko, opet ostaje " zlo ". Drugim riječima, u Hrvatskoj se i dalje glasuje prema ideološkom ključu, dok su stvarni programi, ukoliko takvi postoje, duboko na margini političkih zbivanja te ih nitko i ne čita, niti odlučuju izbornog pobjednika, što samo dokazuje kako je Hrvatska još uvijek u demokratskom kamenom dobu.



Miroslav Tuđman ima šanse, tim prije što mu je ovo prva predsjednička " nominacija ", za razliku od mnogih, već izlizanih, potrošenih kandidata, koji će nam ponuditi svoj spasonosni program kako se izbori budu približavali, inflacija kandidata i živopisnih likova zalutalih u politiku tek nas očekuje.


Savez Mesić-Sanader



Tuđman mlađi ima šanse ukoliko HDZ kandidira nekog poput Jadranke Kosor, naime Kosor je na zadnjim predsjedničkim izborima doživjela fijasko, osvojivši tek glasove potpunih nezadovoljnika vladavinom predsjednika Mesića. Usprkos tome ona je ušla u drugi krug, što pokazuje ranjivost i slabost aktualnog hrvatskog predsjednika, bila je to katastrofalna pogreška vodstva HDZ-a prilikom procjene šansi svog kandidata, namjerna ili slučajna, druga je stvar, možemo puno toga zaključiti u činjenici što Mesić zapravo nikada nije ozbiljnije kritizirao Sanaderovu politiku, usprkos različitih političkih svjetonazora, zapravo Mesić je u oba svoja mandata bolje surađivao sa Sanaderom nego sa pokojnim premijerom Račanom.


Razlog tome sigurno leži u činjenici što je Račan dobrano skresao ovlasti drugom hrvatskom predsjedniku, iako je Mesić bio prividno ravnodušan prema tom potezu Ivice Račana, suštinski se nikada nije pomirio sa statusom fikusa u državi koja se nalazi u jeku tranzicije, u vremenu kada bi predsjednik svojim djelovanjem itekako imao što za reći.


HDZ može zagorčati politički život Miroslavu Tuđmanu ukoliko doista postavi kandidata kojeg bi desno krilo prihvatilo te za njega glasovalo, jedan od takvih kandidata bio bi profesor Andrija Hebrang, dojam je kako bi samo on iz HDZ-a mogao ozbiljnije aplicirati za predsjednika, naravno ukoliko izuzmemo samog Sanadera, međutim poprilično je naivno očekivati da bi iskusni lisac poput bivšeg premijera riskirao eventualno premijersko mjesto u dglednoj budućnosti ( samo naivni mogu vjerovati da se Sanader zauvijek odrekao politike ) te ušao u ipak neizvjesnu predsjedničku utrku, tim prije što premijer ima znatno veći značaj i ovlasti u jednom parlamentarnom sustavu.


Ivu Sanadera tek očekuje predsjednička kandidatura, ali za četvrtog hrvatskog predsjednika, sredinom slijedećeg desetljeća.


Tuđmanu realne šanse




Fizička sličnost profesora Tuđmana sa svojim ocem može mu samo pomoći, naime, nije tajna da je većina Hrvata i danas sentimentalno vezana za prvog hrvatskog predsjednika, no osim toga Tuđman mlađi ima svojih neprijepornih kvaliteta, obrazovan je, jedan od najboljih hrvatskih analitičara u ovom trenutku, treba se samo prisjetiti njegovih analiza od prije šest-sedam godina u svezi Hrvatskog ulaska u Europsku uniju, gotovo sve što je profesor Tuđman tada " prorekao "danas se ostvaruje, naime deset godina nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika i po nekima glavne smetnje u demokratskom razvoju Hrvatske, Hrvatska još uvijek nije ušla ni u EU ni u NATO, naprotiv u zadnje vrijeme nas ucjenjuje i nama manipulira država svojom površinom i brojem stanovnika ne veća od manjeg europskog velegrada, naravno uz prešutnu podršku Velike Britanije. Hrvatska nije u EU, Tuđmana nema deset godina, a sve smo " identificirali, locirali i transferirali " što se od nas tražilo, pa i ono što nije, ova činjenica govori više od bilo čega, nikada zapravo nije bio problem u Tuđmanu, ako ne uzmemo u obzir njegov odlučan stav prema Haagu, odnosno nadležnosti haškog suda nad oslobodilačkim operacijama Oluja i Bljesak, drugim riječima, Hrvatska bi ušla u NATO i EU, sa Franjom Tuđmanom ili bez njega, samo pitanje koju bi cijenu platila, nikako ne može biti viša od onoga što danas imamo, dajemo puno za toliko malo.


Miro Tuđman marioneta!?


Pojavile su se spekulacije, naravno ništa više od toga, kako je Tuđman mlađi zapravo marioneta u nekim drugim rukama, odnosno netko ga je umjesto sebe postavio za kandidata.


Ovo je jedna od najvećih političkih gluposti posljednjih godina, Miroslav Tuđman nije čovjek sa kojem bi se moglo manipulirati tako lako, naime javna je tajna da sin prvog hrvatskog predsjednika mogao birati mjestu u HDZ-u, sve osim premijera, te da je sve to odbio, svjestan Sanaderovih kardinalnih pogrešaka i radikalnog zaokreta u odnosu na politiku koju je vodio prvi predsjednik Hrvatske demokratske zajednice.


Dakle, Tuđman možda nema karizmu svog oca, ali ima jasne stavove i za njih se zalaže godinama, transparentno, ako ništa drugo barem je dosljedan, što se za većinu naših aktualnih političara ne bi moglo reći, stoga nakon Tuđmana-Tuđman? Zašto ne, što nam drugo preostaje?


Nema pravog kandidata



Ni Ljubo Jurčić, ni Ivo Josipović, čak ni Radimir Čačić nisu realni kandidati za predsjednika države, budući da im podrška u narodu ne prelazi desetak posto, barem u ovom trenutku.







Što se tiče dvojca, Josipović-Jurčić. radi se o potrošenim ljudima, bez karizme, što je najgore, slušajući ih stječe se dojam kako bi ljudi nakon samo deset minuta zaspali od dosade, takvi ljudi jednostavno nisu pogodni za predsjedničkog kandidata, samim time što bi im šanse bile marginalne, više šansi od njih imao bi Anto Đapić.




Međutim nismo sigurni koliko bi Đapiću bilo pametno riskirati novi debakl, obzirom na ne tako davni izborni fijasko HSP-a, pogotovo ako uzmemo u obzir trenutno stanje u nekada trećoj stranci po snazi i rejtingu u Hrvata.


Nije to ni Nadan Vidošević, kojeg bi, kako se izbori bliže, predsjednik u odlasku rado vidio na svom mjestu, mnogo više nego se to u prvi mah činilo, čini se kako opcija sa Komadinom polako otpada, i Mesić je svjestan da Komadina nema gotovo nikakvih realnih šansi, pa sada igra na drugog kandidata, po svaku cijenu Mesić želi zadržati kakav-takav utjecaj na budućeg stanara Pantovčaka.





Šutnja Dražena Budiše




Međutim, ono što najviše čudi, jeste šutnja Dražena Budiše, po mnogima najmoralniji hrvatski političar dvadesetog stoljeća, čovjek koji je u pravim trenucima donosio prave odluke, i onda kad je koalirao sa Račanom te ga praktički doveo na vlast, budući da se HDZ potrošio, kompromitirao pred narodom i bio obezglavljen nakon odlaske predsjednika Tuđmana sa političke scene, i onda kad je istom tom Račanu okrenuo leđa.


Budiša je ostao dosljedan držeći se svojih poznatih stavova, za razliku od mnogih, Dražen Budiša nije se u politici obogati, nije sudjelovao u raznim pretvorbama, financijskim malverzacijama, ušao je u politiku čistog obraza, baš kao što je iz nje i izašao.


Vrijeme je da Hrvatska vrednuje na adekvatan način takve ljude, ako se kandidira, ( vjerojatno neće, budući da Miroslav Tuđman računa na njegovu podršku ) Dražen Budiša bio bi itekako relevantan kandidat, takav čovjek uvijek je Hrvatskoj potreban, bez obzira na vrijeme, bez obzira na izazove koje to vrijeme postavlja pred nas.


Odlazak frustriranog čovjeka





Bezobzira na sve, jedno je nedvojbeno, predsjednik Mesić odlazi. Čovjek koji je osramotio Hrvatsku, sa nekoliko pogubnih poteza uništio njenu vjerodostojnost, ponizio hrvatske branitelje, bezbroj degutantnih viceva, njegova su ostavština.


Obećao je obračun sa kriminalcima, sa kriminalom u pretvorbi i privatizaciji, ništa od toga nije ostvario, bio opsjednut sa jednim čovjekom, Ivićem Pašalićem, tog čovjeka je opsesivno proganjao godinama, na kraju nije uspio, nakon njegova dva mandata Hrvatska nije u Europskoj uniji, time je Stjepan Mesić doživio uz osobni i politički poraz. Njegova ljubovanja sa notornim teroristima Fidelom Castrom i vojskovođom Gadafijem Hrvatsku su skupo stajali, zadnjih godina zapad ga ionako ignorira, nadajmo se kako Hrvatska neće platiti preveliku cijenu njegove politike, sva sreća pa sa njim odlaze njegovi savjetnici, Budimir Lončar i ostala " elita " davno izgubljena u prošlosti.


Njegovi obračuni sa " Ustašama ", posebna su priča, za vrijeme njegova dva mandata u Hrvatskoj se namnožilo Ustaša više nego ih je bilo za njegovo vrijeme, nego četrdesetih godina prošlog stoljeća.


" Antifašist, demokratski orijentiran ( to bi po Mesiću valjda značilo, obožavanje Castra i Gadafija, oni su sigurno demokratsko cvijeće svijeta ), odlučan ", i tako dalje, niz je floskula kojima predsjednik u odlasku nastoji obmanuti javnost, naime, dovoljno je reći, svaki normalan čovjek je antifašista, ali i antikomunista, Mesić je možda bio ovo prvo, no antikomunista sigurno nije bio, prema tome ne može se baš pohvaliti pretjeranom demokratičnošću.. Stoga su njegove lekcije promašene, drugim riječima, teško kandidatu kojega on podrži za nasljednika, taj je unaprijed osuđen na poraz.

Dakle, tko bi nas mogao predstavljati, tko bi mogao « su-kreirati « hrvatsku vanjsku politiku, kao treći predsjednik od neovisnosti, lepeza je šarolika, a tek je počelo? Možda je vrijeme za ljude van politike, profesor Josip Jurčević, jedan je od takvih ljudi? Netko je spomenuo Milana Bandića? Zoran Milanović bio bi oduševljen, u to sumnje nema, jednako kao što je bio oduševljen rezultatima lokalnih izbora u glavnom hrvatskom gradu.



Ravnoteže radi, apel zdravog razuma

Što reći zaključno? Naravno da ne treba očekivati naslovnice za ovakve tekstove, ja niti imam « restoran «da bih bio najpopularniji bloger, odnosno da bih tu i tamo uplatio kakvu stimulaciju, još manje pripadam idiotskom klanu, « Klečak-Rajh, no, opet si mislim, nisam ni Vedrana Rudan, što je zaboga razlog, kada partizani svaki tekst koji doslovno ukradu ( imate primjer Darka Glavana ), « svrše na naslovnici «.

Čitajući ovakvu glupost:

«Dakle ukočeni Hebranginjo, slijepi obožavatelj i sljedbenik još sljepijeg i ukočenijeg Pokojnika, dokazano najbahatiji čovjek s ove strane Rio Grandea sa stavom progutane metle sa krive strane probavnog trakta «

Stravične stvari ( ne govor mržnje prema predsjedniku Tuđmanu, « jebeš « ( « jebeš « ,čest je « argument « povampirenih ljevičara, u nedostatku boljih, naravno ) « čovjeka i državu u kojoj je ovo moguće staviti na naslovnicu, bilo bi fer i korektno svima pružiti jednake šanse, na pet « partizana «, dajte ljude, barem jednoga koji ima suprotno mišljenje, neka vam se omakne, kad sam zadnji puta provjeravao, Hrvatska nije bila komunistička država, kakva takva. ali ipak demokratska ) to je legitimno, upravo zato frustrirana manjina, koja je organizirala karmine tijekom pobjede u Domovinskom ratu i oplakivala Jugoslaviju, nikada nije mogla sakriti prezir prema prvom predsjedniku, međutim, takvi su srećom, u 20 godina naše države, na vlasti bili tek tri, i u te tri godine zamalo da su dva puta vilama istjerani iz Banskih dvora, i to nešto govori, zapravo, to sve govori, tim prije što sam se i osobno uvjerio u Hebrangovu požrtvovnost u poslu, barem što se tiče vremena iz devedesetih kada je bio ministar zdravstva,stotine Bošnjaka, Hrvata, Srba, danonoćno je vojnim helikopterima salijetalo na Rebro gdje su spašavani životi bez obzira na nacionalnost, a zdravstvo u to vrijeme, usprkos ratu, funkcioniralo je gotovo savršeno, eh što ti je glupost ljudska, što ti je neznanje, ne možeš ga kupiti, a ni steći, feudalnim nasljeđem, ako već to nije bilo moguće genetskim kodom.

P.S. Svakog kandidata osobno sam fotografirao, ( sve slike sa žigom su moje slike i nisu ukradene sa interneta ), analogno tome, valjda mrvicu, ali « pinkicu «, znam što govorim, za razliku..ah, to je već neka druga priča…

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.