srijeda, 01.07.2009.

BOŽE ČUVAJ HRVATSKU - Sanader " abdicirao "

RASPAD SISTEMA

U ovakvoj situaciji hrvatski premijer nije smio otići, poglavito što pred Hrvatskom tek predstoji najgore razdoblje.



Nakon što je sazvana konferencija na Markovom trgu mediji nisu mogli ni sanjati o čemu se konkretno radi, iako se uglavnom spekuliralo o rebalansu državnog proračuna. Naime, da se nešto « kuha « moguće je bilo primjetiti tijekom saborskog prijepodneva, klub zastupnika HDZ-a sazvao je sastanak na kojem su se pojavili gotovo svi ministri Sanaderove Vlade, dok je sam premijer na sastanak došao kroz podrumske prostorije što nije promaklo budnom novinarskom oku. No, čak i tada mediji su spekulirali kako se dovršava nacrt najavljenog rebalansa državnog proračuna, o ostavci nitko nije razmišljao, kako se očekivala kandidatura predsjednika Sanadera na predstojećim predsjedničkim izborima, nitko nije mogao pretpostaviti ovakav « salto mortale «. U Hrvatskoj političari, poglavito premijeri, nikada nisu odlazili svojevoljno, ni Sanader nije iznimka, samo što još uvijek ne razaznajemo pravu pozadinu ove priče.

Što je premijera natjeralo na ostavku?

U samom startu, što je znakovito, premijer je odmah negirao bolest kao jedan od mogućih razloga « abdikacije «, ipak možemo li mu povjerovati kad kaže kako se zasitio politike? Toliko naivni nismo, čovjek koji je do prije nekoliko dana odisao samouvjerenošću, odlazi praktički bez ispaljenog metka, demantiravši čak i mogućnost kandidature na predsjedničkim izborima. Priča poprilično na tankim osnovama, tim prije što je navodno Sanader dao 24 sata Andriji Hebrangu za očitovanje o prihvaćanju predsjedničke kandidature u ime HDZ-a, ukoliko je tome tako, nema dvojbe tko bi mogao biti predsjednički kandidat najjače hrvatske stranke s obzirom da Hebrang odavno priželjkuje nominaciju.

Nakon ovakvog zaokreta, mediji spekuliraju o pravoj pozadini odlaska čovjeka koji je uz brojne neuspjehe imao i velikih uspjeha, uspona i padova kao svaki političar, uostalom nisu li građani potvrdili na nedavnim izborima neprikosnovenu poziciju šefa HDZ-a, koji je prema prvim reakcijama bio i više nego pola stranke, neprikosnoveni autoritet kakav u kriznim situacijama Hrvatskoj nasušno treba. Sjetimo se brojnih pregovora između socijalnih partnera, sjetimo se koliko je to traljavo išlo sve dok se odnekuda nebi pojavio Sanader i autoritetom, koji krasi svakog rasnog političara, pregovore dogurao do kraja. Na stranu sada, je li se Sanader držao dogovora ili nije, uvijek bi dobio na vremenu kada je to za njega i njegovu Vladu bilo najpotrebnije.

Jadranka Kosor usprkos neospornom talentu, usprkos činjenici što se radi o osobi čiji radni dan traje praktički 14 sati ( Kosor je jedna od rijetkih radoholičara u Vladi Ive Sanadera, što izluđuje njene suradnike, ovi su nam to više puta u razgovoru i sami potvrdili ), nema tu energiju, čvrstinu kojom bi držala na okupu jednu interesnu, raznoliku koaliciju, dok bi sa druge strane vodila iscrpljujuće pregovore sa sindikatima, poslodavcima i brojnim drugim društvenim skupinama koje će pojuriti u Banske dvore kako se kriza bude produbljivala. Stoga je realno kroz nekoliko mjeseci očekivati krizu vlasti, i parlamentarne izbore, sve ovisi o namjerama Ive Sanadera i koji je njegov pravi cilj nakon odlaska s mjesta premijera.

Sanader ostavio Hrvatsku na cjedilu

Zašto je Sanader napustio najmoćniji položaj u državi? Ako bismo prihvatili većinsko razmišljanje, mogli bi zaključiti kako premijer u odlasku nije htio na svojim leđima ponijeti teret odgovornosti za mogući gospodarski slom Hrvatske, odnosno nije želio da se njegovo ime vezuje uz teška vremena koja su pred vratima a čiji se kraj nazire tek sredinom iduće godine. Ako je tome tako, onda je Ivo Sanader kukavica, drugih riječi jednostavno nema kojima bi opisali ovakav potez aktualnog šefa Vlade.

Vlada Republike Hrvatske, na čelu sa premijerom Sanaderom ne može snositi svu odgovornost za izuzetno tešku gospodarsku situaciju, mnoge zemlje u našem okruženju, pogotovo na istoku, u znatno težem su položaju, pa ne padaju premijerske glave, o čemu se onda zapravo radi? Globalna kriza sa kojom se ova Vlada poprilično uspješno nosila do prije dva mjeseca, nije specifičnost samo Hrvatske, i druge zemlje, financijski mnogo moćnije suočene su sa gospodarskim kolapsom, najbolji primjer je Island, nekoć perjanica europskog gospodarstva. Ako nisu gospodarski razlozi, što se onda dogodilo? Koliko god premijer u odlasku demantirao mogućnost kandidature za Pantovčak još uvijek ne možemo odbaciti tu mogućnost, Sanader ( 56 ) je previše mlad da bi si dopustio odlazak u mirovinu, sve ovisi kako će se postaviti članstvo HDZ-a, pogotovo desna, kontroverzna struja te stranke, koja budimo realni nikada nije u potpunosti prihvatila reformsku politiku Ive Sanadera, međutim ona nije prouzročila Sanaderov pad, Sanader je potpuno neutralizirao desnicu unutar stranke, tako što se okružio u vodstvu stranke sa ljudima od apsolutnog povjerenja, no da desna struja HDZ-a danas likuje, uopće ne treba sumnjati.

Premijer Sanader neće izvršiti svoj politički harakiri, upravo zato je i promijenjen Statut HDZ-a, čijom promjenom se uveo institut « počasnog predsjednika «, što HDZ do sada nije imao, u ovom slučaju ne radi se kao na primjeru Savke Dabčević-Kučar u HNS-u, o folklornoj poziciji, sasvim sigurno kako se Sanader neće odreći svog utjecaja na stranku koju je neprikosnoveno vodio u tranzicijskom vremenu nakon odlaska predsjednika Franje Tuđmana, Međutim, pitanje je koliko će mu HDZ-ova desnica dozvoliti miješanja u rad stranke, kada jednom Sanader bude politički marginaliziran, odnosno kada i ako se povuče iz političkog života.

Je li Sanader ucijenjen?

Na amaterskoj razini pojedine kolege spekuliraju kako je premijer zapravo ucijenjen, i to ni manje ni više, već aferom « Kamioni «. Naime, spekulacije govore da su se pronašli dokazi koji sa aferom povezuju i samog premijera, ne samo bivšeg ministra obrane Rončevića, te je « zbog vlastite dobrobiti Sanader morao odstupiti kako bi spasio obraz «.Međutim, u Hrvatskoj političari ne daju ostavke zbog afera, sjetimo se Viktora Lenca, Brodosplita, Ine, i mnogih drugih afera i skandala kada su pojedini ministri uhvaćeni sa prstima u pekmezu i nitko nije konkretno odgovarao, niti je bilo kadrovskih promjena, a kamoli da je netko završio u zatvoru. Stoga odlazak premijera Sanadera na polovici mandata kada još nisu iscrpljene sve mogućnosti da Hrvatska ulovi zadnji vlak za Europsku uniju prekriven je velom misterije, ukoliko se doista ne radi o pripremama za predstojeće predsjedničke izbore, ovaj potez Ive Sanadera potpuno je nelogičan te se može govoriti o političkom samoubojstvu.

Vlada Ive Sanadera, pogotovo u drugom mandatu se ne može pohvaliti velikim dosezima, sa jedne strane « lociralo se, identificiralo i uhitilo « sve što se uhiti dalo, pa i ono što nije trebalo, a Europska unija se čini dosta daleko, na unutrašnjem planu treba priznati kako premijer u odlasku nije imao ni sreće, globalna ekonomska kriza započela je u SAD-, što je točno, no isto tako je točno i stoje tvrdnje pojedinih analitičara ( tu izuzimamo politikante iz oporbe ) da mi zapravo nismo sami sebi htjeli priznati mogućnost da nas ta kriza dobrano pokosi, analogno tome nismo za nju bili spremni, niti smo se na vrijeme s njom uhvatili u koštac, to je već u domeni Vlade i tu leži odgovornost ne leđima Ive Sanadera.

Usprkos tome, Sanader nije smio ponuditi ostavku, ne zbog svoje mesijanske uloge ili enormnog gospodarskog potencijala, već ponajprije zato što Hrvatska nema alternativu, u ovom trenutku Hrvatska nažalost nema političara koji bi imao autoritet jednog Sanadera, te koji bi zahvaljujući tom svom autoritetu bio sposoban voditi zemlju u turbulentnim vremenima. Kad već moramo živeti sa tim saznanjem što nam drugo preostaje nego zamisliti se nad sudbinom ove prelijepe zemlje, « Bože čuvaj Hrvatsku «.