Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
subota, 27.06.2009.
Michael Jackson - čovjek koji nije podnio uspjeh
Michael Jackson zasigurno je čovjek koji je donio prekretnicu na svjetsku glazbenu scenu, ponajprije svojim sjajnim video spotovima.
Michael Jackson nesumnjivo je kontroverzna osoba koju nije lako determinirati u nekoliko kartica teksta, od pop ikone do manijaka ovisnog o plastičnoj kirurgiji, njegova karijera nakon sjajnih osamdesetih posljednje desetljeće i pol uglavnom stagnira ili je u konstantnom padu, da bi nakon skandala, za koje je btw bio majstor, doživio i osobni bankrot, što je rezultiralo prodajom čarobnog imanja Neverland.
Idol generacije u svijetu show-biznisa
Zapravo Jackson kao osoba koja je od najranijeg djetinjstva na javnoj pozornici sa soul grupom JACKSON FIVE ( izvorno Jackson Brothers ) , pod lupom te iste i licemjerne javnosti koja ga je raspela nakon skandala i brojnih sudskih procesa, postao je žrtva vlastite uspješnosti, jednostavno rečeno, Jackson se nije znao nositi sa tolikom popularnošću, što nije rijedak slučaj u svijetu bogatih i slavnih ljudi koji su od malena involvirani u poprilično okrutan svijet show-biznisa, prisjetimo se samo što se dogodilo sa karijerom Macaulay Culkina ( Kevin Mc Alister u čarobnom, bezvremenskom božićnom hitu iz 1990. godine, HOME ALONE ), usput, navodnom Jacksonovom žrtvom na spektakularnom imanju kralja popa.
No, ono što je definitivno obilježilo život nedvojbenog glazbenog čarobnjaka jesu brojni estetski zahvati, te postupno izbjeljivanje kože, kod mnogih ljudi diljem svijeta ta Michaelova preobrazba s pravom je izazvala gađenje, što se ne može opravdati nesretnim događajem iz 1984. godine kada je spletom čudnih okolnosti na snimanju jednog spota za PEPSI-COLU, čija je maskota uz Tinu Turner tada Jackson bio, jedna « odbjegla « raketa pogodila i gotovo uništila Jacksonovo lice. Mnogi do danas ne razumiju postupak pretvorbe iz tamnoputog čovjeka u bijelog čudaka čije lice vidljivo podsjeća na voštane figure iz raznih velebnih svjetskih muzeja.
Početkom osamdesetih, Michael Jackson izazvao je masovnu histeriju sjajnim i po mnogima nikada nadmašenim albumom Thriller ( i danas je to najprodavaniji album svih vremena ), bila je to doslovno glazbena revolucija koja je proslavila samog Jacksona ali i MTV, glazbenu kuću koja je zahvaljujući upravo dobrim dijelom i Michaelu Jacksonu stekla kultnim status diljem svijeta, poglavito zahvaljujući spotovima kralja popa. Podsjetimo se, do pojave kontroverznog Jacksona video spotovi su se uglavnom temeljili na ne maštovitim uradcima u kojima bismo vidjeli izvođače i neku na brzinu sklepanu pozadinu i to bi uglavnom bilo to, no Jackson je donio revoluciju, scensko-plesnom izvedbom, čiji su spotovi trajali i do petnaest minuta.
Scorsese, Edie Van Halen, Quincy Jones-ubitačan trio
Sam Jackson surađivao je sa kultnim holivudskim redateljima, poput fenomenalnog Martina Scorsesea ( treba li bolja preporuka ) koji je potpisao režiju njegovog spota " Bad " , što je malo poznato u javnosti. Stoga su mnogi Michaela Jacksona prvo vidjeli kao vrhunskog plesača, a tek onda kao pjevača, zabavljača, upravo je album iz 1982. godine, Thriller pravi primjer idealne suradnje, tada još « normalnog Michaela Jacksona « i Eddie Van Halena.
Najveći utjecaj na karijeru Michaeka Jacksona imao je Stevie Wonder s obzirom da su obojica rano ušli u vode show-biznisa i da su obojica bili pod paskom diskografske kuće Motown, obojica su povezivala zvuk funka i soula sa sintesajzerima, Wondera će Jackson često obrađivati, ali dok je Wonder bio čarobnjak u studiju koji je često svirao sve instrumente na svojim albumima, Jacksona je više zanimala scena: ples i izvedba. Jacksonu je puno donijela izuzetno plodna suradnja sa legendarnim Quincyem Jonesom , koji je usavršio Wonderove produkcijske ideje te im dodao onaj prijeko potrebni glamurozni pečat, što bi se u narodu reklo, izglancao je jedan stil koji je sam po sebi bio osebujan pogotovo u to vrijeme.
Krah u devedesetima
Jackson je u devedesetima platio ceh izuzetno blistavom desetljeću koje je ostavio iza sebe, i dok je osamdesetih bio idol generacije, već početkom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća nastupili su prvi problemi. Uslijedile su brojne parnice, skandali povezivani sa pedofilijom, iako je u suštini sve nakon sudskih postupaka odbačeno, Jackson je uspio naizgled nemoguće, izgubio je gotovo sve što je u briljantnoj karijeri zaradio, a zaradio je nezamislivo mnogo. Bankrot mu je donio psihički slom, ionako labilna osoba, Jackson je teško podnio « rastakanje « njegovog omiljenog kutka, Neverlanda, sam sebe je volio zvati Petrom Panom, a na svom imanju tako je i živio, što je donekle razumljivo, u svima nama dijete nikada ne umire, samo ga život i brige koje uz taj život neizbježno idu potisnu u drugi plan, Jacksonu je Nevelend bilo mjesto na kojem bi se sakrio od stvarnosti, gdje bi bježao kad ga je ta stvarnost znala sustići, a od života kao ni od smrti, nitko nikada nije uspio pobjeći, smrt je u pedeset prvoj godini sustigla i neokrunjenog kralja popa.
Naime, Michael Jackson umro je od lijekova « koji su mu trebali pomoći da se bolje osjeća «, konstatirajmo samo jedno, teško čovjeku koji treba lijekove da bi se bolje osjećao, drugim riječima predozirao se. Sjetimo se još jednog velikana glazbe, ovog puta iz Hrvatske, Dine Dvornika, simptomi su isti, rezultat identičan.
Što će se dogoditi sa ergelom obožavatelja Michaela Jacksona? Ništa, Jackson će kao i Presley, nakon smrti postati još popularniji, njegovi albumi dostignuti će rekordnu nakladu, život će se nastaviti, čak i nakon 2012. godine za koju mnogi šarlatani ( priučeni znanstvenici ) najavljuju kraj svijeta ( zanimljivo je neki dan bilo slušati Antu Radonjića, hrvatskog astronoma, koji izuzetno duhovito govori o toj temi ), da, život će se nastaviti, osim za one kojima je suđeno da odu, prije ili poslije svi odlazimo, budući da smo prolazni na ovom svijetu. Kamo? E, to je već drugo pitanje, no, jedno je sigurno, život ide dalje, a čovjek će čovjeku sve oprostiti, osim uspjeha.
