Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
nedjelja, 07.06.2009.
Definitivan razlaz Bandića i Milanovića?
Najnoviji sukob, jedne kasne večeri između dva glavna SDP-ovca, završio je na rubu fizičkog incidenta, Milanović ponovo izgubio.
Predsjednik najjače oporbene stranke, lider je oporbe kakvog bi svaka vlast mogla poželjeti. Netom nakon završenih lokalnih izbora u hrvatskoj metropoli traje žestoka borba za prevlast nad Holdingom čiji proračun prelazi nevjerojatnih šest milijardi kuna.
Borba za šest milijardi kuna
Zoran Milanović iznimno je tašta osoba, što je SDP koštalo poraza na parlamentarnim izborima, ali i poraza na nedavnim lokalnim izborima, u trenucima kada je vladajući HDZ već bio grogiran, na koljenima. Šef SDP-a nema talent jednog Ive Sanadera da svaki poraz pretvori u pobjedu, primjerice vodeći HDZ-ovac nedavno je odletio za New York kako bi pokušao ublažiti izvješće Vijeću sigurnosti UN-a, haškog tužitelja, na prvi mah se čini kako je u tome uspio, međutim, iako umiveno izvješće, ono je u suštini isto, poruka je nedvosmislena. Povratkom u domovinu, Sanader je od većine medija, pogotovo Hrvatske televizije, dočekan sa iritantnom dozom trijumfalizma.
Ono što ima Sanader, ima i Bandić, mogućnost da svaku situaciju u svakom trenutku preokrene u svoju korist, Milanović nema tu karizmu, zato je i na razini države i na razini Zagreba, oporba Sanaderu i Bandiću. Nešto više od trideset posto glasova njegove ( Milanovićeve op. a. ) liste za Gradsku skupštinu jasno dokazuje njegov podređeni položaju u gradu u kojem godinama suvereno vlada samo formalno član SDP-a, Milan Bandić. Dvostruko veći broj glasove koje je na lokalnim izborima dobio Bandić, ujedno je i najveći kamen spoticanja u najnovijim unutarstranačkim trzavicama. Milanović je svjestan da Bandiću u ovom trenutku ne može ništa, referendum ne samo da nije izvediv, već bi bio poguban za SDP, naime, u slučaju da SDP-ova većina uz pomoć HNS-a pokrene referendum protiv uvjerljivog izbornog pobjednika, dugoročno bi itekako oslabilo poziciju vodeće stranke grada Zagreba, a Bandić bi samo ojačao svoj trenutno neprikosnoveni položaj u Zagrebu.
Kako god okrenuli, Milanović gubi, stoga njegov najnoviji pokušaj da preko svojih ljudi u skupštini nametne Bandiću kontrolu nad Holdingom ( čije je skupštine Bandić jedini član ), očajnički je potez, a u očaju se ne razmišlja racionalno, dok novi-stari gradonačelnik žestoko lobira za koaliciju sa bivšom predsjednicom Gradske skupštine Tajtanom Holjevac, čija je nezavisna lista osvojila četiri mandata, Milanović se okrenuo Radimiru Čačiću ( HNS je nekada imao zapažen broj vijećnika u skupštini, i bio druga stranka na razini grada, danas je jedva prošao izborni prag i osvojio pet mandata ) te iza Bandićevih leđa pokušao na brzinu dogovoriti većinu u skupštini grada Zagreba. Koliko je to moglo razljutiti Milana Bandića, možemo samo pretpostaviti, s obzirom na neskriveno neprijateljstvo koje vlada između Radimira Čačića i gradonačelnika, « ovakav način upravljanja gradom za nas je neprihvatljiv « ne jednom, rekao je Ratko Čačić.
Bandić predsjednički kandidat ili "gradonačelnik Hrvatske"?
Prije dva dana, u kasnim večernjim satima, krnji gradski odbor SDP-a, sastavljen od Bandiću vjernih ljudi održao je sastanak, nakon čega je u središnjici SDP-a došlo do žestokih verbalnih sukoba između dva najvažnija SDP-ovca u ovom trenutku. Nedvojbeno kako je pukla ljubav, ako je nje i uopće bilo između Bandića i Milanovića, njih dvojicu u ovom trenutku na okupu drži tek partikularni interes, no tako je u većini političkih stranaka, kada se situacija poklopi i promjene okolnosti doći će do definitivnog razlaza, samo je pitanje vremena, možda već u osvit predsjedničkih izbora.
Znakovita je izjava Milana Bandića. « Zamislite da postoji funkcija gradonačelnika Hrvatske, ja bih se odmah kandidirao «. Drugim riječima, Milan Bandić još uvijek nije potpuno odustao od kandidature za šefa države, iako stalno ponavlja kako mu je Zagreb najvažniji, no, kako se predsjednički izbori približavaju ( izbori za predsjednika su krajem godine ), Bandić sve rjeđe ponavlja tu rečenicu. Možete se kladiti da SDP nikada neće predložiti, a onda sukladno tome ni podržati Milana Bandića za predsjednika, ni u jednoj od novinarskih spekulacija ( te spekulacije nisu bez osnova jer novinari, ako nešto vrijede, imaju svoje « doušnike « u svim relevantnim političkim opcijama ) Bandić se ne spominje kao potencijalni kandidat SDP-a za trećeg predsjednika Republike Hrvatske od neovisnosti.
Dakle, Milanović ga neće podržati, no što je sa HDZ-om, čije je glasove uvelike dobio Bandić na lokalnim izborima? HDZ mudro šuti i ne izjašnjava se o svom kandidatu, iako su izbori pred vratima, ljeto brzo prolazi, a eventualnom kandidatu treba vremena da se predstavi javnosti, želi li HDZ i na predsjedničkim izborima ponoviti slučaj Jasena Mesića, kandidata najjače hrvatske političke stranke, koji je unaprijed bio osuđen na poraz?
" Hvaljen Isus i Marija "
Uostalom, javna je tajna da Sanader i Bandić sjajno surađuju, ozbiljnih konfrontacija na relaciji Grad Zagreb-Banski dvori nikada bilo nije, naprotiv. Ista situacija je u Splitu, odmah nakon Kerumove pobjede, ministar Primorac i prije službene primopredaje pozvao je na otvorenje manifestacije pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Željka Keruma da bude nazočan tom događaju, dok sa druge strane, ne postoji ozbiljniji HDZ-ovac koji nije javno pohvalio Keruma kao « uspješnog poduzetnika koji bi mogao puno toga učiniti za Split «. Možda je Sanader, kao rođeni Spličanin i osoba koja dobro poznaje situaciju u tom gradu bio svjestan i prije izbora da Ivan Kuret nema nekih većih šansi za pobjedu nad Ostojićem, pa mu je analogno tome, kandidatura Željka Keruma dobro došla?
Kako bilo, Ivo Sanader nebrojeno puta se pokazao sposobnim u trenutku kada je bilo potrebno dokazati vještinu političkog preživljavanja, tamo gdje bi to malo koji političar u Hrvatskoj uspio, osim Bandića, naravno. Suradnja dvojice moćnih hrvatskih političara iz naizgled suprotstavljenih političkih opcija, temelji se na dugovječnosti, interesu, ali i na sposobnostima koje krase mali broj ljudi. Neki to zovu manipulacijom, prijevarom birača, iluzijom, dok oni drugi, realniji, tu suradnju stavljaju u prirodni kontekst dvaju ljudi sličnih vrlina, sposobnosti ali i političkog svjetonazora, Milan Bandić je sve, samo ne SDP-ovac Račanovog ili Milanovićevog tipa. Možete li zamisliti Zorana Milanovića, ili mladež SDP-a koja većinom podržava šefa stranke, da prva rečenica koju će prozboriti nakon izbora bude, « Hvaljen Isus i Marija «…
